Sindikalni vođa, ikona slobode i dobitnik Nobelove nagrade: bivši poljski predsjednik Leh Valensa ovog petka 29. septembra 2023. puni 80 godina. Taj električar u brodogradilištu u Gdanjsku postao je ključna figura u padu Gvozdene zavjese krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Iako se odavno povukao iz svakodnevne politike, sada je ponovo aktivan u protestima protiv politike vladajuće, nacionalno-konzervativne poljske stranke Pravo i pravda (PiS).
Sindikalni vođa ruši vlast
Valensa je rođen u selu Popovo u centralnoj Poljskoj 1943. godine. Sa 16 je napustio dom kako bi postao električar. Već 1970. učestvuje u otvorenoj pobuni u brodogradilištu u Gdanjsku, koju su komunističke vlasti nasilno ugušile. Nakon tog iskustva sve više i više se politički aktivira. Godine 1976. pridružuje se demokratskom pokretu i počinje da organizuje ilegalne sindikate.
Taj rad je Valensi donio popularnost među kolegama, ali ga je koštao posla. Uvođenje vanrednog stanja pod generalom Vojcehom Jaruzelskim u decembru 1981. naglo je zaustavilo Valensin politički uspon. On i desetine drugih disidenata su uhapšeni, a nezavisni sindikat „Solidarnost“ je zabranjen. Valensa je stavljen u kućni pritvor, ali je mogao da nastavi borbu protiv komunističkog vođstva.
Nakon jedanaest mjeseci je pušten je i vraćen u brodogradilište. Sjećajući se toga, Valensa je u jednom intervjuu rekao: „Uvođenje ratnog stanja predstavljalo je poraz za komuniste, a ne za nas. Bio je to posljednji ekser u njihov sanduk.“
Nikada nisam htio da budem vođa
Valensa se definitivno urezao u pamćenje njegovih sunarodnika kada ga je, 1983. prilikom posjete Poljskoj, primio zemljak, papa Jovan Pavle II. Međunarodnu slavu donijela mu je Nobelova nagrada za mir koja mu je iste godine dodijeljena.
Iako mu je komunistička tajna policija stalno bila za petama, Valensa je ipak nekako uspio da nastavi da iz pozadine vodi „Solidarnost“. Reformska politika „Glasnost“ sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova, dovela je do još jednog talasa štrajkova u Poljskoj 1988. To je vladu u Varšavi natjeralo da sjedne za pregovarački sto.
Ukinuta je zabrana „Solidarnosti“ i raspisani su prvi djelimično slobodni izbori. Na izborima 1989. taj sindikat, koji je postao stranka, osvojio je sva demokratski dodijeljena mjesta i formirao prvu nekomunističku vladinu koaliciju pod premijerom Tadeušom Mazovjeckim. Godinu dana kasnije, Poljaci su izabrali Valensu za svog prvog demokratski izabranog predsjednika nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, na vlasti se osjećao manje ugodno nego u otporu. Već na sljedećim izborima 1995. Valensa je izgubio predsjedničke izbore od bivšeg komunista. U drugom pokušaju, pet godina kasnije, osvojio je samo oko jedan odsto glasova.
Valensa je bio svjestan da se ne snalazi na visokim političkim položajima. „Nikada nisam htio da budem vođa. To je protiv moje prirode“, rekao je u jednom intervjuu.
Sjenka na biografiji
„Uprkos tome što se baš nije snalazio kao političar, Valensa je i dan-danas popularan i cijenjen u čitavom svijetu“, kaže istoričar Andžej Pacžkovski. Jednostavan, ali inteligentan i snalažljiv, Valensa je, dodaje, „primjer je da se može postići sve, da gotovo svako može da postane veliki vođa“.
Njegova međunarodna reputacija borca za slobodu pretrpjela je doduše udarac zbog optužbi da je u vrijeme komunizma navodno sarađivao s tajnom policijom. U više navrata je optuživan da je za državne tajne službe radio pod pseudonimom „Bolek“. Sam Valensa uvijek je odbacivao te optužbe.
Zaslužan za njemačko ujedinjenje
Nakon što je napustio aktivnu politiku, Valensa je putovao svijetom, držao govore i pokušavao da širi poruku mirnih političkih promjena preko svog Instituta „Leh Valensa“. Posljednjih godina, taj duboko religiozni rimokatolik pridružio se sve snažnijim protestima protiv nacionalno-konzervativne vlade u Poljskoj. U junu ove godine marširao je Varšavom na čelu stotina hiljada demonstranata – uprkos tome što ga s liderom vladajuće stranke PiS Jaroslavom Kačinjskim veže zajednička prošlost još iz vremena rada u sindikatu „Solidarnost“.
Leha Valensu poštuju i mnogi borci za demokraciju iz bivše Istočne Njemačke. Smatraju ga zaslužnim i za njemačkoj ujedinjenje. „Bez Leha Valense ne bi bilo ponovnog ujedinjenja Njemačke, jer je borba ’Solidarnosti’ nama u DDR-u dala snagu da se borimo za sopstvenu slobodu“, kaže generalna konzulkinja Njemačke u Gdanjsku Kornelija Piper.
Zato ne čudi što su se rođendanskim čestitkama pridružili mnogi državnici, pa tako i njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer: „Vašim putem pregovora, mira i pomirenja pripremili se put za ujedinjenje Evrope nakon pada Gvozdene zavjese“, poručio je slavljeniku njemački predsjednik. Ali i ujedno ukazao na aktuelne odnose Njemačke i Poljske koji nisu uvijek harmonični. Ipak: „Zbog ruske agresije na Ukrajinu, Poljska i Njemačka su sve više okrenute čvrstom partnerskom odnosu u borbi za zajedničke vrijednosti i u odbrani naših liberalnih demokratija“, poručio je njemački predsjednik.
Bonus video:
