Kada je Henri Kisindžer rođen u Njemačkoj 1923. godine, osnivač i lider Sovjetskog Saveza Vladimir Lenjin bio je još živ, a duhovi Prvog svjetskog rata i dalje su proganjali Evropu.
Odrastao je kao jevrejsko dijete u vrijeme kada je Adolf Hitler došao na vlast u Njemačkoj, pobjegavši sa porodicom u Sjedinjene Američke Države (SAD) 1938.
Imao je 29 godina kada je sovjetski diktator Josif Staljin umro 1953, a 39 u vrijeme Kubanske raketne krize 1962.
Bilo mu je 45 godina i već se približavao centru spoljnopolitičkog establišmenta SAD kada su tenkovi Varšavskog pakta predvođeni Sovjetskim Savezom ugušili Praško proleće 1968.
"Vijek Henrija Kisindžera nije bio lak, ali veliki izazovi odgovaraju njegovom velikom i radoznalom umu", napisao je ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba na platformi X 30. novembra reagujući na vijest o smrti doajena američke diplomatije u 100. godini.
NE PROPUSTITE
Pobornik realpolitike
Istoričar po obrazovanju i zanimanju, Kisindžer je bio reprezent realpolitike koja međunarodne odnose posmatra kroz prizmu politike velikih sila.
Od svoje doktorske disertacije o politici ranog 19. vijeka, koja je objavljena 1957. pod naslovom "Obnovljeni svijet" (A World Restored), do kraja svog života, Kisindžer je tvrdio da je svjetski poredak - koji su velike sile prećutno prihvatile - "legitiman".
"Legitimitet kako se ovdje koristi ne treba miješati sa pravdom", naveo je Kisindžer u knjizi.
"To ne znači ništa više od međunarodnog sporazuma o prirodi ostvarivih aranžmana i dozvoljenim ciljevima i metodama spoljne politike", smatra on.
Kao rezultat toga, Kisindžer se suočavao sa dinamičnim događajima poslije hladnoratovske tranzicije -- među kojima su raspad Sovjetskog Saveza, uspon autoritarnog ruskog predsjednika Vladimira Putina, sa kojim se često sastajao, i turbulentni odnosi između Rusije i Ukrajine.
U intervjuu za "Špigl" (Der Spiegel) iz jula 2022, Kisindžer je bio zbunjen kada je zamoljen da pronađe "poučan" istorijski presedan "za shvatanje i okončanje rata u Ukrajini".
"Ne mogu odmah da direktno odgovorim", kazao je.
"Zato što je rat u Ukrajini na jednom nivou rat oko odnosa snaga. Ali, na drugom nivou, on ima aspekte građanskog rata i kombinuje klasični evropski tip međunarodnog problema sa potpuno globalnim. Kada se završi, biće pitanje da li će Rusija ostvariti koherentan odnos sa Evropom – čemu je uvijek težila – ili će postati predstraža Azije na granici Evrope", istakao je Kisindžer.
"I nema pogodnog istorijskog primjera za to", zaključio je on.
Za mnoge stručnjake, Kisindžerova usredsređenost na stratešku ravnotežu između globalnih i regionalnih sila opterećivala je i zaslepljivala njegovu analizu.
"Takav pristup može da funkcioniše u normalnim vremenima, ali neizbježno ne uspijeva da uvidi mogućnosti promjena ili šta se dešava kada one počnu", rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Pol Gobl, penzionisani analitičar CIA i stručnjak za bivše sovjetske republike.
"Tako se propuštaju glavne prekretnice u svjetskoj istoriji, a to važi i za Kisindžera tokom njegove karijere. On nije uspio da predvidi propast sovjetske imperije globalno i na unutrašnjem planu, niti da razumije snagu naroda da promijeni stvari, bez obzira koliku naizgled moć imaju njihove vlade", ističe Gobl.
"Kisindžer dugo zanemarivao Ukrajinu"
U eseju za ukrajinski servis Radija Slobodna Evropa u julu, ukrajinski akademik Petro Kraljuk je tvrdio da je Kisindžer dugo zanemarivao Ukrajinu. Ona je pomenuta samo dva puta u Kisindžerovoj knjizi "Diplomatija" (Diplomacy) iz 1994. godine.
Prvo pominjanje, primjećuje Kraljuk, bilo je Kisindžerovo odobravanje govora predsjednika SAD Džordža Buša u avgustu 1991, koga su kritičari nazvali "Pileći Kijev" (Chicken Kiev Speech) u ukrajinskom parlamentu, tri sedmice prije usvajanja Deklaracije o nezavisnosti.
Buš je upozorio ukrajinske poslanike na "samoubilački nacionalizam" i pozvao ih da traže "slobodu, demokratiju i ekonomske reforme" u okviru novog federalnog sporazuma koji je predložio sovjetski lider Mihail Gorbačov.
U drugoj – i, po Kraljukovom mišljenju, još upečatljivijoj – referenci, Kisindžer je napisao:
"Ogromna većina vodećih ličnosti u Rusiji, bez obzira na njihova politička uvjerenja, odbija da prizna raspad sovjetske imperije ili legitimitet država nasljednica, posebno Ukrajine, kolijevke ruskog pravoslavlja".
"Ova teza da je Ukrajina 'kolijevka ruskog pravoslavlja' pokazuje da Kisindžer Rusiju i Ukrajinu smatra jednim entitetom i zato razumije poziciju ruskih političara koji ne prihvataju nezavisnost bivših sovjetskih republika", napisao je Kraljuk.
Tokom većeg dijela Putinove vladavine, Kisindžer se zalagao za "kooperativne odnose " sa Moskvom, kao što je rekao pred komitetom američkog Senata u januaru 2018.
U ovom periodu Kremlj je, navodno, bio klijent Kisindžerove političko- konsultantske firme "Kissinger Associates".
Kisindžer je prvi put sreo Putina početkom 1990-ih, kada je radio u administraciji gradonačelnika Sankt Peterburga Anatolija Sobčaka i bio član bilateralne Kisindžer-Sobčakove komisije za promovisanje zapadnih investicija u Rusiji.
"Apologeta ruskog imperijalizma"
"Kisindžer je postao apologeta moskovskog imperijalizma, gledajući na Rusiju kao na veliku silu koja ima pravo da dominira njenom ’sferom uticaja'", rekao je za RSE Januš Bugajski, viši naučni saradnik Džejmstaun fondacije u Vašingtonu.
"Bio je zaglavljen u narativu hladnog rata i uglavnom je ignorisao interese manjih ili država u nastajanju", dodaje Bugajski.
"Nije moguće uvesti Rusiju u međunarodni sistem njenim preobraćenjem", rekao je Kisindžer za Atlantik (The Atlantic) 2016.
"Za to su potrebni dogovori, ali i razumijevanje. To je jedinstveno i komplikovano društvo. Sa Rusijom se mora postupati tako da se smanji njena mogućnost da posegne za vojnim opcijama, ali tako da se može osjećati dostojanstveno kada je riječ o sopstvenoj istoriji", istakao je Kisindžer.
Nakon ruske okupacije Krima 2014. i podsticanja separatističkog sukoba u djelovima istočne Ukrajine, Kisindžer je izgleda nastavio da doživljava Ukrajinu kao dio ruske sfere interesa.
U komentaru za Vašington post (The Washington Post), manje od mjesec dana nakon što je Rusija anektirala Krim, Kisindžer je tvrdio da "Ukrajina za Rusiju nikada ne može biti samo strana zemlja".
Pozvao je "mudre ukrajinske lidere" da se "opredijele za politiku pomirenja između različitih djelova svoje zemlje" i otvoreno poručio: "Ukrajina ne bi trebalo da se pridruži NATO-u".
U intervjuu 2015. za američki magazin "Nacionalni interes" (The National Interest), Kisindžer je rekao:
"Odnos između Ukrajine i Rusije će uvijek imati poseban karakter u ruskoj svijesti. Nikada se ne može ograničiti na odnos dvije tradicionalne suverene države, ne samo sa ruske tačke gledišta, možda čak ni sa ukrajinske".
"Ideja neutralne Ukrajine više nema smisla"
U govoru u Moskvi 2016, Kisindžer je rekao da Ukrajina treba da služi "kao most između Rusije i Zapada, a ne kao predstraža bilo koje strane".
Kisindžer je i u maju 2022. pozivao na prekid vatre u Ukrajini i obnavljanje linije kontakta koja je postojala prije sveobuhvatne ruske invazije u februaru te godine.
Ove primjedbe su u Ukrajini široko viđene kao zahtjev da Kijev odustane od svojih prava na Krim, iako je Kisindžer u intervjuu za "Špigl" iz jula 2022. rekao da smatra da status Krima treba da bude predmet daljih pregovora.
Međutim, u januaru 2023. Kisindžer je u obraćanju Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, izrazio "divljenje predsjedniku Ukrajine i herojstvu ukrajinskog naroda".
A u septembru se u Vašingtonu sastao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i priznao da je nastavak ruske agresije promijenio njegovo razmišljanje.
"Prije ovog rata bio sam protiv članstva Ukrajine u NATO-u jer sam se bojao da će to pokrenuti upravo proces koji sada vidimo", rekao je Zelenskom.
"Sada kada je pomenuti proces dostigao ovaj nivo, ideja o neutralnoj Ukrajini pod ovim uslovima više nema smisla", zaključio je Kisindžer.
Bonus video:
