Kako Vladimir Putin drži Ruse pokornim

Za stabilnost režima u Rusiji i poslušnost većine ljudi koji prihvataju rat u Ukrajini i smrt opozicionara Alekseja Navaljnog zaslužni su represija, ali i ekonomska otpornost sistema koji uspijeva da sačuva životni standard građana

20870 pregleda 37 reakcija 32 komentar(a)
Jaroslav Smoljev, Foto: X
Jaroslav Smoljev, Foto: X

Ljudi prolaze Jaroslava Smoljeva kao da ne postoji dok on drži transparent. Ovaj 24-godišnjak duže kose stoji u bljuzgavici na čuvenom Nevskom prospektu u centru Sankt Peterburga. Vijest o smrti Alekseja Navaljnog je stara samo jedan dan. Smoljev drži komad papira na grudima. Crvenim slovima je napisao: “Ubili su Navaljnog jer nas nije bilo briga”.

Brzo uviđa koliko je ta rečenica prikladna, koliko malo je smrt kritičara Kremlja dotakla većinu njegovih zemljaka. “Lica većine prolaznika su bezizražajna”, kazao je mladi Rus. Dvoje ruskih turista su ga čak zamolili da se pomjeri kako bi napravili “ljepše fotografije” Kazanske katadrele.

Smoljev je na trotoaru bio manje od pet minuta prije nego što su stigla tri policajca i odvela ga. Protiv njega je pokrenut pravni postupak uz obrazloženje o navodnom kršenju pravila koja se odnose na koronavirus, a na koja skoro niko u Rusiji već duže vrijeme ne obraća pažnju..

Smrt najpoznatijeg političkog protivnika Vladimira Putina u zatvoru nije izazvala novi talas protesta u Rusiji. U najboljoj varijanti održane su male tihe akcije nekoliko hiljada ljudi, među kojima je bio veliki broj žena. Rijetki su se usudili da nose transparente kao Smoljev. Većina polaže cvijeće na spomenike žrtvama staljinizma, plaču i kleče. Ali čak je i to rizično u današnjoj Rusiji. Stotine su odvedene u roku od nekoliko dana.

Navaljni sahrana
foto: REUTERS

Vladimir Putin vodi dva rata, jedan spolja protiv Ukrajine i jedan unutrašnji protiv disidenata - a trenutno izgleda da ima prednost na oba fronta. Prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin stavio je krhku rusku demokratiju u Putinove ruke prije 24 godine. Putin ju je pretvorio brutalnu autokratiju. Ako Rusija nije bila diktatura, onda je to definitivno postala prije dvije godine kada je napala Ukrajinu. Ukinuto je i ono malo medija koji su ostali, a skoro svi protivnici režima i rata su istjerani ili zatvoreni. To je atmosfera u kojoj će biti održani izbori 17. marta koji su već unaprijed odlučeni, a koje autokrata želi da slavi kao trijumf demokratije.

Putin nema razloga da strahuje od ustanka u zemlji. Ispostavilo se da je režim užasno stabilan. Većina ljudi je pokorna.Mada bi većina Rusa vjerovatno više voljela da rat nikada nije započet, značajan broj ga tiho podržava. Zbog mobilizacije u jesen 2022. stotine hiljada ljudi su napustile zemlju, ali mnogi su se u međuvremenu vratili. Nakon osam mjeseci, mini pobuna lidera plaćenika Jevgenija Prigožina izgleda da je zaboravljena. A činjenica da je Putin sada odgovoran za smrt Navaljnog izgleda da ne izaziva nikakva talasanja.

Ljudi sada špijuniraju jedni druge na svakom koraku u Rusiji. Poslušni pomagači prijavili su desetine hiljada sunarodnika bezbjednosnim vlastima

Stabilnost režima ne može se objasniti samo represijom. Tome se mora dodati otpornost sistema, koji je mudro ublažio uticaj sankcija. Zapravo, ekonomija raste, a rat je samo malo pogodio životni standard većine ljudi. Stotine hiljada zaposlenih u javnom sektoru i dalje žive kao ranije i ne vide potrebu da preispituju autokratu.

Jaroslav Smoljev ne zna za drugačiju Rusiju. Ovaj 24-godišnjak ima isto godina koliko je Putin na vlasti. A Nevski prospekt nije jedino mjesto gdje je Smoljev sam protiv autokrate - to je takođe slučaj i unutar njegove porodice. Smoljev je ispričao kako je preko telefona pozvao babu kako bi podijelio bol zbog smrti Navaljnog. Međutim, on kaže da je baba, sa kojom je uvijek mogao otvoreno da priča o svemu, reagovala oštro. Odgovorila je da ne zna ništa o tom Navaljnom i da će svakako u martu glasati za Putina.

Duboko ukorijenjeni strah

Smoljev vjeruje da je njegova baba tako pričala iz straha. ”Strah je ukorijenjen u sjećanje moje porodice još od vremena Staljina”, kazao je Smoljev. A ipak boli ga to što je babin strah snažniji od njene ljubavi prema unuku.

Nakon protesta zbog smrti Navaljnog, policija je prijetila Smoljevu u stanici. On je tajno snimio ispitivanje mobilnim telefonom. “Ne želiš da daš otiske prstiju”, kaže muški glas na snimku. “Onda ćemo te uhvatiti za noge i držati naglavačke. Tako ćemo uzeti sve otiske od lica do pete”. Drugi glas prijeti: “Hajde dođi sada u ćeliju, momci vole ljepotane poput tebe”.

Smoljev je to ispričao babi. Njen odgovor je bio strog: Jesi li zaboravio kako si se krio od policije u Kabarovsku. Šteta što nijesi tada naučio lekciju”. Smoljev je 2022. protestovao protiv napada na Ukrajinu u svom rodnom gradu na istoku zemlje.

Istina je, kaže mladić, da se stav članova njegove porodice prema vladaru ne razlikuje puno od njegovog. Međutim, nikada ništa nijesu rekli protiv režima, oni prosto sve trpe. Iz straha”.

Hapšenje Moskva
foto: REUTERS

Smoljev je u Kabarovsku novčano kažnjen, a sada se suočava sa novom kaznom. Ako ponovo bude uhapšen, mogao bi se suočiti sa zatvorskom kaznom. A ipak, on ne želi da prestane da se zalaže za slobodu u svojoj zemlji. “Navaljni se borio, tako da ću i ja učiniti to isto”, kazao je on.

Oko 1700 kilometara dalje, u Berlinu, Jekaterina Šulman sjedi u kafiću u predgrađu grada. “U autokratijama, skoro da nema nikakve veze između onoga što narod želi i što država radi”, kazala je ova 45-godišnja ruska politikološkinja. Poput većine ruskih liberala, Šulmanova je otišla u inostranstvo nakon invazije na Ukrajinu. U njenoj domovini označena je kao “strani agent” i praktično joj je zabranjeno da se bavi svojom profesijom. Ipak, oko 68 odsto od preko 1,2 miliona pretplatnika na njen Jutjub kanal i dalje živi u Rusiji.

Ona želi da naglasi da većina Rusa nije entuzijastična povodom Putinovog rata. Ističe da je manje od 15 odsto u potpunosti podržalo rat i dodaje da ni pod kakvim okolnostima političko mnjenje i pogled svijeta na narod u Rusiji ne treba formirati na osnovu onoga što Kremlj priča. “Prije rata, ljudi nijesu bili militarizovani, sasvim suprotno”, kazala je Šulmanova. Od Svjetskog prvanstva u fudbalu 2018. u Rusiji, više Rusa je imalo pozitivan stav prema Evropskoj uniji, Sjedinjenim Državama, Ukrajini i Zapadu nego negativni”.

Svako može biti meta zakona o cenzuri

Međutim zašto onda ljudi prihvataju to što Putin napada susjednu zemlju, izoluje Rusiju od Zapada i proglašava ga svojim najvećim neprijateljem? “Jednostavno je”, kazala je Šulmanova. Putin je tvrdio da Ukrajina mora biti denacifikovana, kaže ona. “Riječ autokrate je zvanična ruska pozicija. Postoji pritisak da se bude lojalan, a postoje kazne za one koji javno odskaču od tog narativa”.

Putin je nametnuo ratnu cenzuru. Prema režimu, svako ko kritikuje napad na susjednu zemlju kleveta vojsku i podliježe krivičnom gonjenju. Zakoni o cenzuri su tako nejasno formulisani da bezbjednosne vlasti mogu preduzeti akciju protiv gotovo bilo koga. Samo nošenje plavo-žutih patika, boja Ukrajine, može biti dovoljno da osoba zapadne u nevolju. Jedan Moskovljanin koji je to uradio kažnjen je u iznosu od 100 eura. Jedna žena u Krasnodaru razgovarala je sa svojim mužem o ratu u restoranu. Zaposleni u restoranu prijavio ju je policiji i morala je platiti 400 eura kazne, njen muž je završio u zatvoru na 15 dana zbog “nereda”. Ljudi sada špijuniraju jedni druge na svakom koraku u Rusiji. Poslušni pomagači prijavili su desetine hiljada sunarodnika bezbjednosnim vlastima - takođe zbog kritičkih postova na internetu.

Samo oni koji ćute ili prenose propagandu Kremlja mogu se osjećati bezbjedno. Međutim, čak ni sam vladar ne vjeruje u svoju propagandu, tvrdi Šulmanova. Za Putina, kaže ona, grandiozni narativ o superiornoj ruskoj civilizaciji samo je sredstvo da bi stigao do cilja. “Za Putina, ovdje se radi o zadržavanju vlasti, sve ostalo je fasada”.

Mislite što god hoćete, govorite ono što se od vas očekuje i činite sve što je potrebno da biste preživjeli

Većina Rusa naučila je kako da preživi u represivnom režimu tokom sovjetske ere: “Mislite što god hoćete, govorite ono što se od vas očekuje i činite sve što je potrebno da biste preživjeli”.

Pojedini ljudi vremenom prihvate zvanični narativ jer im je to lakše nego da stalno lažu. Drugi, međutim, pate od osjećanja krivice i očaja. Prodaja ljekova za smirenje i antidepresiva značajno je porasla u Rusiji. Konzumacija alkohola, sa kojom se Putin uspješno borio godinama, ponovo je postala problem.

Prema mišljenju Šulmanove, Navaljni je namjerno ubijen u cilju širenja straha i kako bi se pokazalo da je otpor nemoguć. “Međutim strah kao sredstvo dominacije ima i svoje negativne strane”, kazala je. “Ne traje zauvijek i ne utiče na ljude da vas zavole”.

Zbog toga Putin mora da ponudi nešto važnije od pendreka: kobasicu. To je postala neka vrsta uzrečice u Rusiji. Prije nekoliko godina, stručnjaci su saželi neformalni društveni ugovor Rusije kao “kobasica za slobodu.” Rusi se ne ljute dok im je relativno dobro. I mada Kremlj mora da ulaže sve više novca u vojnu industriju u trećoj godini rata, standard života većine ruskih ljudi nije drastično opao.

Danil Sliščenko, koji živi u centralnom ruskom gradu Nižnji Novgorod i radi u IT sektoru, zna sve o tome. Sliščenko, 28, je čovjek po ukusu Kremlja. On je konzervativan, religiozan, oženjen, ima dvoje djece i govori stvari poput: “Putin voli svoju zemlju”. Sliščenko naziva rat protiv Ukrajine kao “specijalnu operaciju” i, kao i vladar, tvrdi da služi kako bi se zaštitila rusofona populacija u Ukrajini.

Sliščenko ne želi da sluša o tome da je njegova zemlja postala diktatura. “Ja živim u slobodnoj zemlji, mogu da razgovaram sa vama”, kazao je ovaj mladi Rus. Svi koji se bez najave okupljaju na ulici moraju da snose posljedice, kazao je on. A Navaljni je u očima Sliščenka bio problematičan i “marioneta Zapada”.

Ako prošetate gradom sa Sliščenkom on priča o tome kako se njegov život poboljšao i kako grad napreduje. Kaže da je primijetio da je sve poskupilo, ali se pomirio sa tim.

Osim činjenice da njihov omiljeni burger u ruskom nasljedniku Mekdonaldsa više nema isti ukus, Sliščenko i njegova supruga Valerija vjeruju da se malo toga promijenilo zbog rata i sankcija. Oni i dalje kupuju proizvode zapadnih kompanija onlajn. Dešava se da prođu i tri nedjelje dok stignu Zara farmerke, ali izbor se nije smanjio, kaže Valerija. Samo su rezervni djelovi za njen bijeli mercedes ML, iz 2011. godine, znatno poskupjeli i mora ih naručivati iz inostranstva često po dvostruko većoj cijeni nego ranije. “Ne želim da pređem na neko kinesko vozilo”, kazala je.

Da li ovi ljudi zatvaraju oči pred realnošću i dozvoljavaju sebi da ih zaslijepi propaganda o ruskom uspjehu. Istina je komplikovanija.

Ruski ekonomisti sposobniji od generala

Nakon invazije na Ukrajinu mnogi na zapadu su vjerovali da će se ruska ekonomija srušiti. “Naše sankcije i kontrola izvoza ruše rusku ekonomiju”, bio je uvjeren predsjednik SAD Džo Bajden.

Dvije godine kasnije, nema ni riječi o kolapsu. Prema zvaničnoj statistici, plate u Rusiji porasle su za 7,6 odsto prošle godine.

Putin je upravljanje ruskom ekonomijom prepustio ekspertima. Čak ih je štitio od pokušaja svojih prijatelja iz tajnih službi i oligarha da utiču na njih. Ruska ekonomska politika je stoga ostala neideološka i pragmatična

Sumnje u zvaničnu statistiku su opravdane u Rusiji, međutim ekonomska stabilnost zemlje nije propagandni trik. Satelitski podaci o zagađenju vazduha iznad fabrika, pretrage i oglasi za posao pokazuju da je u zemlji visoka stopa zaposlenosti. Rusija doživljava procvat. Ta zemlja pati od nedostatka stručne radne snage, a pojedini radnici imaju značajno veće plate nego ranije. A ruska srednja klasa raste uprkos ratu. Kako je to moguće?

Ministarstva industrije, finansija i ekonomskog razvoja su ključna za ekonomski uspjeh, ali iznad svega, zaslužna je Ruska centralna banka, sa preko 40 000 zaposlenih, i njena guvernerka Elvira Nabiulina. Zajedno, oni su osigurali da zemlja preživi šok sankcija skoro bez ogrebotine, a da građani ne osjete pretjerano rat i trgovinska ograničenja.

Guvernerka Ruske centralne banke Elvira Nabiulina
Guvernerka Ruske centralne banke Elvira Nabiulinafoto: REUTERS

Putinovi tvorci ekonomskih politika su već godinama pripremali Rusiju sa konflikt sa Evropom i SAD. Oni su smanjili strani dug i akumulirali velike devizne rezerve kako bi izbjegli da zavise od međunarodnih finansijskih tržišta. Postavili su sopstveni kreditni sistem i uklonili slabosti u bankarskom sistemu.

“Ekonomisti su se pokazali sposobnijim i pouzdanijim od generala na frontu”, kazala je Aleksandra Prokopenko. Ona je radila kao konsultant u Centralnoj banci u Moskvi do marta 2022, kada je napustila poziciju i zemlju. Po njenom mišljenju Moskva tako dobro izlazi na kraj sa sankcijama prvenstveno zahvaljujujći njenoj bivšoj šefici. Nabiulina, 60, je na čelu Ruske centralne banke od 2013. i smatra da je njen posao da spriječi masovne gubitke koji bi se odrazili na životni standard ruskih građana.

Jedna os specifičnosti Putinovog režima je u tome što su centri donošenja odluka znatno manje monolitični od onih na zapadu. Otkad je preuzeo dužnost predsjednika 2000, Putin je upravljanje ruskom ekonomijom prepustio ekspertima. Čak ih je štitio od pokušaja svojih prijatelja iz tajnih službi i oligarha da utiču na njih. Ruska ekonomska politika je stoga ostala neideološka i pragmtična. “Putin vjeruje svojim ekonomskim ekspertima i ne miješa se u operativno poslovanje”, kazala je Prokopenko.

Ipak, ruska ekonomija se suočava sa dugoročnim problemima koji ne mogu biti lako riješeni. Prokopenko to naziva “Putinovom trilemom”. Predsjednik nema samo dva nekompatibilna cilja koja treba da pomiri, već tri. Stanovništvo mora biti zadovoljno, ali se gubici koje je uzrokovao rat i ubuduće moraju svesti na minimum. Istovremeno, vojna kampanja crpi milijarde rubalja, a ruski predsjednik i njegovi ekonomisti moraju spriječiti da poplava narudžbina za odbrambene kompanije ne izazove pregrijavanje ruske ekonomije.

Proizvodnja robe neophodne za ratni napor naglo raste, ali se sve manje proizvode kućni aparati, automobili i mašine. Većina običnih Rusa to ne primjećuje. Umjesto da kupuju “folksvagen” sada kupuju automobile uvezene iz Kine. Umjesto koka-kole sada imaju pića iz Irana, Kazahstana i Turske. Potrošači ne vide veliku razliku, ali se to odražava na rusku ekonomiju.

Dodata vrijednost, a samim tim i profit, generišu se u inostranstvu.

Aleksandra Prokopenko vjeruje da rijetko ko od njenih bivših kolega u Centralnoj banci podržava rat protiv Ukrajine. Ona smatra da su ostali na poslu iz drugih razloga. Prema njenim riječima, značajnu ulogu ima pritisak bezbjednosnih vlasti, a tajna služba FSB sprovodi preventivne razgovore. Mnogim zaposlenima u državnoj upravi više nije dozvoljeno da putuju u inostranstvo ili im je za to potrebna dozvola.

Drugi ne vide budućnost izvan Putinovog sistema. “Svako ko radi za rusku državu nikada više neće naći posao izvan Rusije, čak i ako demonstrativno daju otkaz”, kazala je Prokopenko. Možda bi više ljudi donijelo drugačuiju odluku ako bi im Zapad pružio ruku, izlaz.

“Međutim niko im ne nudi izlaz”, kazala je ona. “Tu je samo Putin, a on kaže: Ostanite sa mnom”.

Priredila: N.Bogetić

Bonus video: