Hladan tuš za Putina iz Kine: "Četiri razloga zbog kojih je ruski poraz u Ukrajini neizbježan"

Kineski stručnjak za Rusiju, Feng Judžun, takođe smatra da je ruski rat u Ukrajini zategao kinesko-ruske odnose

29286 pregleda 49 reakcija 49 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Rat između Rusije i Ukrajine katastrofa je za obje zemlje, a s obzirom na to da nijedna strana nema odlučujuću prednost i da su političke pozicije obje zemlje nesuglasne, borbe vjerovatno neće uskoro završiti. No, jedno je ipak jasno - radi se o sukobu koji predstavlja posthladnoratovsku prekretnicu koja će imati dubok i trajan globalni uticaj, navodi na početku svoje analize za The Economist kineski stručnjak Feng Judžun, profesor i prodekan Instituta za međunarodne studije te direktor Centra za ruske i srednjoazijske studije Univerziteta Fudan.

Pritom će četiri glavna faktora uticati na tok rata. Prvi je nivo otpora i nacionalnog jedinstva koju su Ukrajinci pokazali, a koja je do sada bila nešto izvanredno. Drugi je međunarodna potpora Ukrajini, koja, iako u posljednje vrijeme ne ispunjava očekivanja zemlje, ostaje široko rasprostranjena.

Treći činilac je, kako ističe autor, priroda modernog ratovanja, borbe i nadmetanja koje uključuje kombinaciju industrijske moći i zapovjednih, kontrolnih, komunikacijskih i obavještajnih sistema. Jedan od razloga zašto se Moskva muči u ovom ratu je to što tek treba da se oporavi od dramatične deindustrijalizacije koju je Rusija pretrpjela nakon raspada Sovjetskog Saveza, prenosi Jutarnji.

Posljednji faktor je, kako se navodi, informacija. Kada je riječ o donošenju odluka, Vladimir Putin je zarobljen u informacijskoj ‘čauri‘ - i to zato što je jako dugo na vlasti. Ruski predsjednik i njegov tim za nacionalnu sigurnost nemaju pristup tačnim obavještajnim podacima. Sistem kojim upravljaju nema učinkovit mehanizam ispravljanja grešaka. Njihovi ukrajinski takmaci su, kako ukazuje Judžun, fleksibilniji i učinkovitiji.

Kombinacija četiri faktora čini poraz Kremlja neizbježnim

Ova četiri činioca u kombinaciji, tvrdi autor, čine konačni poraz Kremlja neizbježnim. S vremenom će biti prisiljen da se povuče se sa svih okupiranih ukrajinskih teritorija, uključujući i Krim. Pritom njegova nuklearna sposobnost nije jamstvo uspjeha, navodi kineski stručnjak, podsjetivši da su se, iako nuklearna sila, SAD povukle iz Koreje, Vijetnama i Afganistana.

Iako je cijena rata za Ukrajinu jako visoka, snaga i jedinstvo otpora zemlje razbili su mit da je Rusija vojno nepobjediva. Ukrajina bi se, piše Judžun, možda mogla podići iz pepela, a kad rat završi, gledati naprijed prema mogućnosti pridruživanja Evropskoj uniji i NATO-u.

Rat za Rusiju, pak, predstavlja prekretnicu. Putinov režim odveo je u široko rasprostranjenu međunarodnu izolaciju. Režim se takođe morao suočiti s teškim domaćim političkim strujanjima, od pobune plaćenika grupe Vagner i drugih unutrašnjih vojnih prijetnji - poput napada proukrajinskih, anti-putinovskih oružanih ruskih skupina u Belgorodu - do etničkih napetosti u nekoliko ruskih regija i nedavnog terorističkog napada u Moskvi.

To pokazuje da su politički rizici u Rusiji vrlo visoki. Putin je nedavno ponovno izabran na predsjedničku funkciju, ali se suočava sa svim mogućim događanjima koji bi se mogli nazvati slučajevima ‘crnog labuda‘. Dodatni rizik s kojim se Putin suočava jeste to što rat u Ukrajini sve više i više uvjerava bivše sovjetske republike da ruske imperijalne ambicije prijete njihovoj nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu.

Distanciranje od Moskve i buđenje NATO-a iz stanja ‘moždane smrtu‘

Sve svjesniji da ruska pobjeda ne dolazi u obzir, te se države distanciraju od Moskve na različite načine, od kreiranja politika ekonomskog razvoja koje manje ovise o Rusiji do provođenja uravnoteženije vanjske politike. Kao rezultat toga, izgledi za euroazijsku integraciju, koju Rusija zagovara, sve više blijede.

U međuvremenu, rat je natjerao Evropu da shvati koliko je golema prijetnja koju ruska vojna agresija predstavlja za sigurnost kontinenta i međunarodni poredak, čime je zapravo okončan posthladnoratovski detant između Evropske unije i Rusije - mnoge evropske zemlje, navodi autor, odustale su od svojih iluzija o Putinovoj Rusiji.

Istovremeno, rat je NATO probudio iz stanja koje je francuski predsjednik Emanuel Makron svojevremeno nazvao stanjem "moždane smrti". Budući da je većina zemalja NATO-a povećala svoju vojnu potrošnju, snažno je ojačano vojno raspoređivanje saveza na području istočne Evrope. Pridruživanje Švedske i Finske NATO-u, ipak, naglašava Putinovu nesposobnost da iskoristi rat za sprječavanje širenja zapadnog vojnog saveza.

Rat će takođe pomoći u preoblikovanju Vijeća sigurnosti UN-a. On je na vidjelo iznio nesposobnost tog tijela da učinkovito preuzme svoju odgovornost za održavanje svjetskog mira i regionalne sigurnosti zbog zlouporabe prava veta od strane nekih stalnih država članica. To je razbjesnilo međunarodnu zajednicu, što povećava izglede da se reforma Vijeća sigurnosti ubrza. Njemačka, Japan, Indija i druge zemlje vjerovatno će postati stalne članice VS-a, a pet trenutačnih stalnih članica moglo bi izgubiti pravo veta. Bez reforme, paraliza koja je postala karakteristika Vijeća sigurnosti, napravila bi od svijeta još opasnije mjesto.

Nema više partnerstva ‘bez ograničenja‘

Odnosi Kine i Rusije nisu fiksni, a na njih su uticali događaji u posljednje dvije godine. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je posjetio Peking, gdje je sa svojim kineskim kolegom još jednom naglasio bliske veze između dviju zemalja. No, čini se da je to putovanje bilo više diplomatski pokušaj Rusije da pokaže kako nije sama, nego izraz iskrene ljubavi, navodi autor. Pažljivi posmatrači primjećuju da se kineski stav prema Rusiji, kako ističe, odmakao od stava partnerstva "bez ograničenja" s početka 2022. godine, neposredno prije početka rata u Ukrajini, prema tradicionalnijim načelima "nesvrstavanja, nekonfrontacije i neugrožavanja trećih strana".

Iako se Kina nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Rusije, nije ih ni sustavno kršila. Istina je da je Kina prošle godine uvezla više od 100 miliona tona ruske nafte, ali to nije puno više nego što je godišnje kupovala i prije izbijanja rata u Ukrajini. Ako, pak, Kina prestane uvoziti rusku naftu i počne kupovati od nekog drugog, to će nesumnjivo povećati međunarodne cijene nafte, što će dovesti do velikog pritiska na svjetsku ekonomiju.

Od početka rata Kina je sprovela dva kruga diplomatskog posredovanja. Uspjeh se pokazao nedostižnim, no nitko, kako navodi Judžun, ne bi trebao sumnjati u želju Kine da okonča ovaj okrutni rat pregovorima. Ta želja pokazuje da su Kina i Rusija vrlo različite zemlje - Rusija nastoji ratom potkopati postojeći međunarodni i regionalni poredak, dok Kina, kako piše autor, sporove želi rješavati mirnim putem.

S obzirom na to da Rusija nastavlja s udarima na ukrajinske vojne položaje, ključnu infrastrukturu i gradove te da je možda voljna dodatno eskalirati sukob, izgledi za primirje u nekakvom korejskom stilu izgledaju daleki. Zbog nedostatka temeljne promjene u ruskom političkom sistemu i ideologiji, sukob bi mogao postati zamrznut - a to bi Rusiji samo omogućilo da nakon predaha nastavi s pokretanjem novih ratova, dovodeći svijet u još veću opasnost, zaključuje se na kraju analize.

Bonus video: