Omaž Le Penu je pokazatelj moći njegove kćerke

Vođa krajnje desnice ostavlja za sobom manje gostoljubivu i manje tolerantnu Francusku - koja je možda spremna da izabere Marin Le Pen za predsjednicu

24552 pregleda 2 komentar(a)
Žan Mari le Pen i Marin le Pen u Lionu 2014. godine, Foto: Beta/AP
Žan Mari le Pen i Marin le Pen u Lionu 2014. godine, Foto: Beta/AP

Tokom regionalnih izbora 1992. godine, jednom sam pitao Žan-Marija le Pena o sloganu Nacionalnog fronta (FN) ”Quand nous arriverons, ils partiront”, što u grubom prevodu znači: “Kada mi dođemo, oni će otići”. Upitao sam Le Pena na koga misli kada kaže “oni”. Nije želio da direktno odgovori, ali je izazvao saučesnički smijeh svojih pristalica rekavši: “Svi ovdje, osim vas, znaju šta to znači.”

Ovaj ekstremno desničarski demagog preminuo je u 96. godini, nakon duge i zapaljive političke karijere, ali te nacionalističke, antiimigracione ideje i dalje su žive i aktivne u Francuskoj 21. vijeka.

Zapravo, Le Pen je uspio da posljednji put podijeli naciju čak i svojom smrću, kao što je to činio za života. Političari sa lijeve strane političkog spektra izrazili su ogorčenost zbog, kako su to nazvali, neprihvatljivog priznanja koje mu je odao novi centristički premijer Fransoa Bajru, koji je u izjavi na mreži X naveo da, bez obzira na njihove razlike, Le Pen predstavljao značajnu figuru u francuskom političkom životu i da je “svako ko se borio protiv njega znao kakav borac je bio”.

Žan Mari le Pen
foto: REUTERS

Ironično je da bi njegova smrt mogla da otvori put njegovoj ćerki, Marin le Pen, da se dođe na predsjedničku funkciju u Francuskoj, nakon što je navodno očistila stranku koju je on stvorio - i iz koje ga je izbacila 2015. godine - od rasističkog nasljeđa. Istraživanja javnog mnjenja ukazuju da bi ubjedljivo pobijedila protiv bilo kog protivnika kada bi se sada održali prijevremeni predsjednički izbori. Međutim, mora se napomenuti da je to samo trenutni prikaz politički paralizovane zemlje u lošem raspoloženju, a ne nepogrešiv barometar.

Činjenica da su Fransoa Bajru i predsjednik Emanuel Makron osjetili obavezu da budu bar pristojni prema starijem Le Penu bila je više priznanje uticaja njegove ćerke na savremenu politiku nego omaž njegovoj karijeri. Njihove nespretne izjave saučešća - Makron je rekao da će “istorija donijeti sud” o njegovom nasleđu - manje su rezultat nepisanog pravila da se o preminulima ne govori loše, a više želje da pokažu poštovanje prema Marin Le Pen, nadajući se da ona neće srušiti još jednu manjinsku vladu, nakon što je prošlog mjeseca povukla podršku kratkotrajnom kabinetu Mišela Barnijea.

Nakon što je politički “ubila” svog oca, koji je postajao sve nepredvidljiviji, Marin le Pen se na kraju pomirila s njim u privatnosti, pod uslovom da se drži dalje od javnosti. Međutim, on nije u potpunosti ispoštovao dogovor - nastavio je da se oglašava putem video bloga i prošle godine je snimljen kako pjeva kod kuće sa rok grupom koja je navodno imala veze s neonacističkim krugovima.

Nespretne izjave saučešća Bajrua i Makrona manje su rezultat nepisanog pravila da se o preminulima ne govori loše, a više želje da pokažu poštovanje prema Marin Le Pen, nadajući se da ona neće srušiti još jednu manjinsku vladu

Bivši padobranac, koji je služio u “prljavom ratu” Francuske protiv alžirskih nacionalista pedesetih godina prošlog vijeka, osnovao je Nacionalni front 1972. godine, okupljajući raznoliku grupu veterana Višijevog režima koji su sarađivali s nacističkom Njemačkom, neumornih kolonijalista koji su se nasilno protivili nezavisnosti Alžira i katoličkih fundamentalista. Oni su predstavljali mračnu stranu istorije o kojoj većina društva, prožeta mitom Šarla de Gola o Francuskoj ujedinjenoj u otporu, nije željela da govori.

Žestoka retorika i pažljivo proračunate provokacije - poput omalovažavanja nacističkih gasnih komora kao “detalja” istorije i uživanja u antisemitskim dosjetkama - dovele su Žan-Mari Le Pena od opskurne desničarske margine do drugog kruga predsjedničkih izbora u roku od tri decenije. Ruku pomoći pružio mu je osamdesetih godina tadašnji socijalistički predsjednik Fransoa Miteran, koji je podsticao javne televizije da emituju nastupe ovog radikalnog desničara, u okviru taktike za podjelu konzervativne opozicije. Uvođenjem proporcionalnog sistema na parlamentarnim izborima 1986. godine, Miteran je omogućio Nacionalnom frontu ulazak u Nacionalnu skupštinu po prvi put.

Le Penov šokantan uspjeh na predsjedničkim izborima 2002. godine, kada je izbacio socijalističkog premijera Lionela Žospena na treće mjesto, izazvao je talas protesta i trenutak nacionalnog jedinstva koji je doveo do ubjedljive pobjede golističkog predsednika Žaka Širaka. Poslije pet predsjedničkih kampanja i još više sudskih procesa, vrijeme prekaljenog političkog borca konačno je isteklo.

Poput nekakvog đavolskog Mojsija, Le Pen je izdaleka vidio obećanu zemlju, ali nikada nije kročio u nju jer je “zgriješio”. Više puta osuđivan za podsticanje rasne mržnje i diskriminacije, poricanje Holokausta i opravdavanje ratnih zločina, kum francuske ekstremne desnice radije je raspirivao predrasude i postajao izopštenik nego ublažavao retoriku kako bi osvojio javnu funkciju. “Znao je kako da prikriveno aktivira duboko ukorijenjeni antiarapski rasizam u Francuskoj.”

Mnogi mejnstrim konzervativni političari usvojili su njegovu retoriku o “nekontrolisanoj imigraciji”. Mada nikada nije osvojio vlast, Žan-Mari Le Pen je promijenio politički diskurs u Francuskoj, čineći zemlju koja sebe naziva kolijevkom ljudskih prava manje gostoljubivim i manje tolerantnim mjestom.

Marin Le Pen je izabrala drugačiji put. Više od jedne decenije provela je u procesu “detoksikacije” imidža stranke, koji je nazvala dédiabolisation, što doslovno znači “de-demonizacija”. Promijenila je ime stranke, zamenivši reč Front sa Rassemblement (Okupljanje), terminom koji su dugo koristili golisti. Kada su politike poput napuštanja eura ili izlaska iz EU plašile srednju klasu i donosile gubitak glasova, odustala je od njih.

Bez tereta istorije generacije svog oca, samohrana majka je odbacila protivljenje stranke pravu na abortus i istopolnim brakovima, glasno podržala Izrael i pozicionirala se kao zaštitnica sekularizma u borbi protiv političkog islama. Nacionalno okupljanje (RN) osvojilo je 11 miliona glasova na prošlogodišnjim vanrednim parlamentarnim izborima, na što Marin Le Pen često podsjeća političku klasu.

Marin Le Pen šalje suptilnije prikrivene poruke od svog oca, ali sve veći broj ljudi u Francuskoj odgovara na njen poziv.

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N. B.

Bonus video: