Bila je duboka noć, tačno mjesec prije izbora 23. februara, kada je Fridrih Merc u povjerenju rekao grupi partijskih kolega da je donio istorijsku odluku.
Zemlja je bila potresena užasnim napadom dan ranije, kada je avganistanski azilant ušao u park u bogatoj južnoj njemačkoj pokrajini Bavarskoj i kuhinjskim nožem ubio dvogodišnjeg dječaka i muškarca koji se brinuo o njemu.
Merc, budući njemački kancelar, prema riječima onih koji ga dobro poznaju, osoba je koja je podjednako sklona da se ponekad povede sopstvenom emotivnom reakcijom, kao i hladnim političkim proračunom. Te noći je pokazao da je istovremeno sposoban za oboje.
U privatnom razgovoru je rekao kolegama da su ubistva kap koja je prelila čašu. Tokom prethodnih nekoliko nedjelja, podrška njegovoj stranci počela je da opada dok se popularnost krajnje desnice, Alternative za Njemačku (AfD), približavala neviđenim nivoima. Međutim, on je sada bio riješen da nešto učini. U roku od nekoliko sati nakon napada, odlučio je da preduzme radikalan pravac djelovanja koji će transformisati posljednje nedjelje izborne kampanje, dovesti ga do pobjede i promijeniti samu Njemačku.
"Merc je osoba koja može biti emotivno dirnuta", rekla je za "Politiko" Serap Giler, konzervativna poslanica koju je Merc pozvao neposredno nakon ubistava. "Ovaj napad, naročito zato što je meta bilo dijete, istinski ga je pogodio".
Ovaj izvještaj zasniva se na intervjuima u posljednjim nedjeljama njemačke kampanje sa više od deset političara i zvaničnika sa svih krajeva političkog spektra, od kojih su mnogi govorili pod uslovom anonimnosti kako bi "Politiko" dobio najiskreniji mogući izvještaj o odlukama, rizicima i greškama koje su Mercu dale ključeve kabineta kancelara u najvećoj evropskoj zemlji.
"Nije me briga"
Napad u Ašafenburgu zapalio je fitilj kod Merca. Dugo je vjerovao da njegovi konzervativni demohrišćani (CDU) treba da zauzmu čvršći stav prema migracijama, ali šokantan karakter napada, u kombinaciji sa rastućom podrškom AfD-a, ubijedili su ga da je sada ili nikada.
"Nije me briga ko će krenuti tim putem politički", rekao je novinarima dan nakon napada, aludirajući na kritiku za koju je znao da će doći zbog prihvatanja retorike svog populističkog rivala. Izgledao je kao da je na sahrani, odlučio je da obuče crno odijelo i kravatu.
U kasnom noćnom telefonskom razgovoru sa članovima CDU-a, objasnio im je svoju novu strategiju, koja je bila istorijska i radikalna koliko i kontroverzna. Njegovi sagovornici pomno su pratili svaku njegovu riječ. Mislili su da zvuči emotivno i uznemireno. Rekao je da će tokom 30 dana, koliko je preostalo do izbora, gurati u parlamentu stroge predloge zakona o migraciji i, dramatično, neće se obazirati ako to znači da će prvi put u poslijeratnoj istoriji Njemačke, zavisiti od glasova krajnje desnice.
Bio je to kockanje seizmičkih razmjera. Upućeni izvori su rekli da se on zapravo nadao da će, projektujući snagu pred tragedijom, zaustaviti priliv glasova njegovim rivalima koji su protiv migracija. Ali rizik od kontraefekta bio je ogroman, znao je da bi neki birači iz redova centra mogli biti toliko zgroženi da bi se okrenuli drugim mejnstrim strankama, a još kritičnije, znao je da bi ovaj potez mogao biti viđen kao uklanjanje stigme sa AfD-a i podstaći podršku toj partiji.
Rušenje poslijeratnog zaštitnog zida
Odluka je potpuno promijenila tok izborne kampanje.
Doslovno preko noći, pažnja svih partija preusmjerila se na pitanje migracija, kao i na izazov koji je Mercov potez predstavljao za ono što Njemci nazivaju "brandmauer", zaštitni zid, koji je do tada sprečavao tradicionalne partije da formalno ili neformalno sarađuju sa krajnjom desnicom.
Odjednom su nestala pitanja od kojih se očekivalo da dominiraju predizbornim diskusijama: kako oživjeti posrnulu zemlje, kako modernizovati vojsku ili kako se nositi sa ratom u Ukrajini.
I sve je to izgledalo da ide u Mercovu korist.
U nedjelju je Mercov savez CDU/CSU pobijedio na izborima osvojivši skoro 29 odsto glasova. Rizik se isplatio. Samo nekoliko glasova spriječilo je ulazak nove populističke ljevice, partije Alijansa Sare Vagenkneht, u parlament, što bi znatno otežalo formiranje stabilne koalicije. Ipak, sa AfD-om na drugom mjestu sa nešto više od 20 odsto glasova, čime je praktično udvostručena njihova podrška iz 2021, bila je to komplikovana noć za novog kancelara, a rezultat je naglasio teška vremena koja dolaze.
Solingen, Magdeburg, Ašafenburg
Mjesecima prije izbora, Mercova konzervativna alijansa izgledala je kao favorit za pobjedu. Dosljedno je prednjačila u anketama od proljeća 2022, profitirajući na nezadovoljstvu glasača trostranačkom vladajućom koalicijom pod kancelarom Olafom Šolcom.
Podrška Šolcu i njegovim socijaldemokratama iz lijevog centra drastično je opala tokom mandata vlade. Unutrašnji sukobi između SPD-a, Zelenih i liberalnih Slobodnih demokrata konačno su eskalirali u novembru, kada je koalicija propala što je rezultiralo vanrednim izborima.
Ašafenburg, najnoviji u nizu visokoprofilnih zločina koje su počinili strani državljani koji žive u Njemačkoj, potresao je kampanju.
U decembru je jedan Saudijac ubio šest ljudi i ranio 300 kada se automobilom zaletio u okupljene na božićnom bazaru u istočnom njemačkom gradu Magdeburgu, a u napadu nožem u zapadnom njemačkom gradu Solingenu prošlog avgusta tri osobe su ubijene dok ih je osam ranjeno.
Imena gradova u kojima su se dogodili napadi postali su politička skraćenica za očigledan dokaz da je njemačka migraciona politika propala: Solingen, Magdeburg, Ašafenburg.
Mercova promjena pravca nije bila isključivo emotivna. Konzervativni političari kazali su za Politiko da je to bio dio promišljenog napora da se povrate glasači koji su prišli krajnoj desnici.
U danima nakon Ašafenburga, jedan poslanik iz Mercove konzervativne alijanse rekao je za Politiko da je partija s nevjericom posmatrala kako joj je podrška u anketama pala sa 35 odsto početkom decembra na samo 28 odsto krajem januara. Stvari su išle samo u jednom smjeru.
"Ljudi imaju utisak da se ništa neće promijeniti, da se prijavljuju za istu staru politiku", rekao je poslanik. "Pitanje migracije je, nadamo se, način da se to promijeni."
Kada su u posljednjoj nedjelji januara njegovi predlozi stigli do parlamenta, Merc je hodao po tankoj političkoj žici. Dok je insistirao da njegova partija nikada neće ući u koaliciju sa AfD-om, zadržavajući zaštitni zid, tvrdio je da situacija zahtijeva hitnu akciju.
"Da, moguće je da će AfD prvi put omogućiti usvajanje neophodnog zakona", rekao je Merc tokom debate u parlamentu. Ali, "suočavamo se sa izborom: nastaviti bespomoćno da gledamo kako su naši građani ugroženi, povrijeđeni i ubijeni", ili "suprotstaviti se i učiniti ono što je nedvosmisleno neophodno u ovoj situaciji."
Zato je, uprkos negativnoj reakciji u medijima i od lijevo orijentisanih partija, CDU gotovo jednoglasno stao iza Merca. Čak i rijetka javna kritika bivše kancelarke Angele Merkel, koja je kazala da smatra Mercovu odluku "pogrešnom", nije podstakla kritike unutar partije.
Govoreći za Politiko u to vrijeme, Jirgen Hart, poslanik CDU-a, rekao je da će taj potez pomoći da se osigura da tradicionalne partije prestanu da gube glasove u korist AfD-a, i potencijalno ih čak i povrate.
"Pobrinuli smo se da se niko drugi ne okrene AfD-u", rekao je, "jer unutar demokratskih partija mogu pronaći politički odgovor na svoje najveće bojazni".
Integrisanje krajnje desnice u mejnstrim
AfD je oduševljeno posmatrao kako se odvija debata o Ašafenburgu i zaštitnom zidu. Konačno su tradicionalne partije pričale tačno o onome što oni žele: o njima i o migracijama.
"Ako je postojao ključni trenutak kampanje, onda bi se moglo reći da je to činjenica da je realnost razbila narativ naših rivala", rekao je jedan poslanik AfD-a u uoči izbora. "Mnogo toga na što smo mi u u našoj partiji ukazivali od samog početka... odjednom se pokazalo tačnim."
Pod vođstvom Alis Vajdel, bivše ekonomistkinje sa plavom kosom i strogim izrazom lica, koja je uspješno vodila sve radikalniju partiju, AfD je već napravio velike korake ka učvršćivanju svog mjesta u njemačkoj politici.
Ta rastuća dominacija debatom kod kuće poklopila se sa sve većom prihvatanjem u inostranstvu.
Nakon entuzijastične podrške Ilona Maska krajem prošle godine, visoki zvaničnici AfD-a prisustvovali su inauguraciji Trampa u Vašingtonu kao znak da njegova administracija aktivno teži jačanju krajnje desnice u Njemačkoj.
"Naš odnos sa našim stranim prijateljima, kako sa evropskim susjedima, tako i sa SAD, kao i sa Kinom i Rusijom, nikada nije gori", rekla je Vajdel početkom februara. "Kao druga najjača sila u Njemačkoj, moj primarni zadatak biće da pomognem da se to popravi."
Njen tim je uoči izbora zatražio sastanak sa nacionalističkim proruskim mađarskim premijerom Viktorom Orbanom u njenom prvom zvaničnom susretu sa nekim evropskim liderom.
"AfD nije partija koju premijeri u svim evropskim zemljama dočekuju raširenih ruku, ali krajnje je vrijeme da to promijenimo", rekao je Orban nakon susreta sa Vajdel u njegovoj zvaničnoj rezidenciji.
Negativna reakcija
Međutim, druge partije su smatrale da je Mercova spremnost da usvoji zakone uz pomoć AfD-a u direktnoj suprotnosti sa obećanjem koje je dao u novembru.
Socijaldemokrate i Zeleni, koji su zajedno bili na vlasti od 2021, shvatili su da to može poboljšati njihove šanse, koristeći u napadima tvrdnju da se Mercu ne može vjerovati.
Međutim, svaki zamajac je bio kratkog daha. Unutar SPD-a, Šolcova pozicija je bila toliko krhka da su neki članovi razmišljali o tome da ga zamijene sa popularnijim kolegom, ministrom odbrane Borisom Pistorijusom. Iza kulisa, bili su još kritičniji, a nekoliko kandidata odbilo je da postavi plakate sa Šolcovom slikom.
Zeleni su, takođe, počeli da direktno da prozivaju Merca zbog poteza kojim je prekršio tabue. Novi izborni plakati prikazivali su vođu Zelenih Roberta Habeka kao pouzdanu alternativu Mercu.
Ali, na obostrano iznenađnje, pravi dobitnik bila je Ljevica, čija je mlada liderka Hajdi Rajhinek kritikovala Merca zbog "namjerne" saradnje sa AfD-om, a čiji je govor u parlamentu postao viralan na TikToku i Instagramu. Partija je zabilježila rast podrške u završnici kampanje, dostigavši skoro 9 odsto glasova, što je rezultat kojim su bili oduševljeni.
"Mercov pristup migracionom pitanju u Bundestagu, zajedno sa AfD-om, donio je Ljevici nove pristalice", rekao je istraživač javnog mnjenja Manfred Gilner. "U tom pogledu, Ljevica je zaista pobjednik u završnoj fazi izborne kampanje."
To je bilo posebno frustrirajuće za Zelene, koji su ranije bili preferirani izbor mladih, progresivnih glasača. Ljevica je "bila uspješnija u privlačenju onih koji smatraju da je debata o migracijama apsurdna i zastrašujuća", žalio se jedan poslanik Zelenih.
Američki dvostruki udarac
Dok su se njemačke partije fokusirale na migracije i vatrenu barijeru, isključivo domaće teme, nova administracija u Vašingtonu pripremala se da izbaci nekoliko bombastičnih izjava.
Na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, samo devet dana uoči izbora, američki potpredsjednik Džej Di Vens održao je oštar govor, osuđujući evropske demokratije. Govoreći o još jednom smrtonosnom napadu koji se dogodio u Minhenu dan ranije, osudio je evropske lidere koji su otvorili "brane za milione imigranata bez ikakve provjere".
Govor je uslijedio nakon Trumpove najave da planira da pokrene mirovne pregovore sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom, mimo ukrajinskih i evropskih lidera, i uz ustupke Moskvi prije nego što pregovori uopšte počnu.
Uprkos ozbiljnosti ovih događaja i njihovim potencijalnim posljedicama za Njemačku, spoljna politika djelovala je kao posljednja tema na izbornom putu. Zvaničnici Zelenih i CDU-a kazali su za Politiko da je umanjivanje značaja te teme bila svjesna odluka da se osvoje glasovi i počne sa pozicioniranjem za koalicione pregovore.
Tek na posljednji dan kampanje, spoljna politika dospjela je na vrh agende.
Merc je dva dana prije izbora upozorio da Evropa više ne može računati na američku zaštitu.
"Kao 1949. godine, suočavamo se ni sa čim manje ni sa čim više nego sa obnovom Savezne Republike Njemačke", napisao je Merz u petak.
To je bila izjava koja je nagovijestila predstojeće izazove.
"Zaista možemo postići nezavisnost od SAD", rekao je nedugo nakon što je u nedjelju uveče proglasio pobjedu. Nakon Trampovih izjava, "jasno je da su Amerikanci, barem ovaj dio Amerikanaca, ova administracija, uglavnom ravnodušni prema sudbini Evrope."
Poslije Mercovog rizičnog poteza nakon napada u Ašafenburgu, migracije su postale tema koja je dala novi zamah kampanji. Ali nova vlada će teško moći da ignoriše geopolitičke potrese koji su se dogodili dok su svi skretali pogled.
Prevod: N. B.
Bonus video:
