Smrt pape Franja dovodi do izražaja duboke unutrašnje borbe koje su obilježile njegov pontifikat. U danima koji slijede, u Sikstinskoj kapeli će se voditi borba za budućnost Rimokatoličke crkve, sa ulozima koji nadilaze granice religije, obuhvatajući i globalna politička kretanja. Kardinali iz cijelog svijeta okupljaju se kako bi izabrali 267. papu, a odluka koju donesu mogla bi odrediti smjer Crkve u decenijama koje dolaze.
Ukupno ima više od 250 kardinala, ali oni stariji od 80 godina nemaju pravo da učestvuju u konklavi. To znači da u igri ostaje 135 kardinala s pravom glasa, koji će narednih dana početi da pristižu u Rim.
Tokom 12 godina od kako je izabran za papu, Franjo je imenovao 108 od tih kardinala sa pravom glasa, birajući ih iz svih krajeva svijeta. Neki posmatrači prilika u Vatikanu sugerisali su da je time želio da oblikuje konklavu u korist nasljednika koji bi prihvatio njegovu viziju i nastavio njegov put, piše "Gardijan".
Ta imenovanja otežavaju da se "pojavi papa koji bi bio suprotnost Franju", rekao je Jakopo Skaramuci, novinar lista "Republika" i autor knjige "Tango Vatikan. Crkva u vrijeme Franja".
"Ali to ne znači da je ova grupa jednoglasna i kohezivna, niti da svi dijele iste ideje. Gotovo svi kardinali koje je izabrao su pastiri velikih biskupija širom svijeta", dodao je Skaramuci.
Među njima ima i konzervativaca i progresivaca. Na primjer, njemački kardinal Gerhard Ludvig Miler, koga je Franjo imenovao, sukobljavao se s papom u brojnim pitanjima, uključujući osudu dekreta o dozvoli blagoslova istopolnih parova kao "jeres".
Od trenutka kada je izabran, Franjo je izazivao bijes konzervativaca i tradicionalista novim stilom papstva, porukom saosjećanja i tolerancije, te osporavanjem vjekovnih privilegija na čelu Rimokatoličke crkve.
Nedjeljnik "Ekonomist" piše da se smrt pape Franja desila usred burnog perioda u međunarodnim odnosima u kojem se od njega očekivalo da odigra značajnu ulogu.
Ističe da je svijet ostao bez lidera s ogromnim uticajem meke moći i izrazito ambivalentnim stavom prema novoj administraciji predsjednika Donalda Trampa.
"Iako 1,4 milijarde krštenih rimokatolika širom svijeta ne prati nužno uputstva svog duhovnog vođe kada je riječ o svetovnim pitanjima, čak ni oni koji se snažno protive papinim stavovima ne mogu ih tek tako zanemariti", piše "Ekonomist".
Franjo je vrlo jasno izrazio neodobravanje Trampovih planova za masovno protjerivanje ilegalnih imigranata iz Amerike. On ih je 19. januara nazvao "katastrofom". Britanski list navodi da pokojni papa u svakom slučaju nije bio naklonjen Sjedinjenim Američkim Državama ni neobuzdanog kapitalizmu. Kao Latinoamerikanac, Argentinac, izbliza je iskusio neke od manje časnih aspekata američke spoljne politike, ističe list.
Njegovi stavovi su postali očigledni već godinu nakon izbora, kada je objavio knjigu "Evangelii Gaudium" ("Radost jevanđelja"), u kojoj je napao "ekonomiju isključenja i nejednakosti" i dodao: "Takva ekonomija ubija." Njegove ideje o klimatskim promjenama bile su u oštroj suprotnosti sa stavovima Donalda Trampa i njegovog pokreta.
"Moramo se posvetiti zaštiti prirode, mijenjajući lične i zajedničke navike", rekao je prošle godine. Reakcije konzervativnih Amerikanaca na njegova upozorenja i podsticaje kretale su se od razočaranja do ogorčenosti.
Tamo gdje su se papa Franjo i Tramp složili bilo je pitanje abortusa i, u nešto nijansiranijem smislu, potreba za okončanjem sukoba u Ukrajini i Gazi. Međutim, kako ističe "Ekonomist", te tačke slaganja nisu mogle da spriječe sukob vrijednosti i volje.
Tramp je 20. decembra imenovao Brajana Berča, oštrog kritičara pape Franja, za svog izaslanika pri Svetoj stolici. Papa je, izgleda, odgovorio imenovanjem kardinala Roberta Mekelroja, otvorenog zagovornika prava imigranata, za nadbiskupa Vašingtona. Time je teren bio pripremljen za sukob.
Do tog sukoba sada neće doći, osim, naravno, ako kardinali zaduženi za izbor Franjovog nasljednika ne izaberu osobu sličnu njemu, što bi, spolja gledano, moglo djelovati neminovno, s obzirom na to da je pokojni papa imenovao većinu kardinala s pravom glasa na konklavi.
Međutim, izbor pape često donese iznenađenja. Franja su 2013. izabrali kardinali koje su uglavnom imenovali njegova dva konzervativna prethodnika - Sveti Jovan Pavle II i Benedikt XVI.
"Ekonomist" piše da postoji više razloga zašto nije izvjestan izbor liberalnog pape. Prvi je okolnost samog izbora. Franjo je, kako je sam rekao, izabran sa "kraja svijeta", i imao je sklonost da za kardinale imenuje crkvene velikodostojnike iz još izolovanijih djelova svijeta nego što je to njegova rodna Argentina. Među onima koji će birati njegovog nasljednika je i apostolski prefekt iz Ulan Batora, glavnog grada Mongolije. Zbog toga se mnogi od kardinala koji glasaju međusobno ne poznaju. Stoga su, navodi "Ekonomist", možda podložniji uticaju nekog dobro organizovanog lobija, "a u vrhu katoličke crkve nema organizovanijeg lobija od konzervativnih američkih kardinala".
Drugi razlog je da nisu svi Franjovi izbori za kolegijum kardinala nužno progresivni. U Africi su liberalni biskupi i nadbiskupi posebno rijetki. U mnogim slučajevima papa nije imao drugog izbora osim da imenuje najkompetentnijeg tradicionalistu. To možda objašnjava i zašto je Afrika nedovoljno zastupljena u predstojećoj konklavi. Iako katolici iz Afrike čine oko petine globalne populacije, imaće pravo da daju tek osminu glasova, objašnjava "Ekonomist".
Način na koji se bira papa još jedan je odlučujući faktor. Prije same konklave kardinali nekoliko dana vode neformalne razgovore. Cilj je da se bolje upoznaju i procijene koliko njih su papabili - kako se u Vatikanu nazivaju najizgledniji kandidati za papu. Osim toga, pokušava se postići sporazum oko glavnog izazova s kojim se Crkva suočava, jer taj izazov često postaje kriterijum za izbor novog pape.
Često se u Vatikanu kaže da bi 2005. kardinali vjerovatno izabrali nigerijskog kardinala Fransisa Arinzea da su tada odlučili da je glavni izazov za Katoličku crkvu širenje islama. Umjesto toga, procijenili su da je to sekularizacija Evrope i stoga izabrali njemačkog teologa Jozefa Racingera, koji je postao Benedikt XVI.
Franjo je izabran da reformiše vatikansku administraciju, naročito da je učini osjetljivijom na potrebe šire Crkve. Cilj je bio da se osnaži autoritet i uticaj skupštine biskupa koji se okupljaju u Vatikanu radi razmatranja određenih pitanja. Prvu od tih misija papa je ispunio 2022. godine objavljivanjem novog ustava Vatikana, kao plod devet godina rada komisije kardinala.
Međutim, kako piše "Ekonomist", druga misija ostaje više ideal nego ostvarena promjena, uglavnom zato što Franjo nije bio spreman da popusti kada bi skupštine, odnosno sinodi, došle do zaključaka s kojima se nije slagao.
Jačanje ovlašćenja sinoda moglo bi se smatrati pitanjem s kojim se treba najprije suočiti.
Međutim, postoje i brojni drugi izazovi. Jedan od njih je zabrinutost zbog sve prisutnije sekularizacije, ne samo u zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, već i u katoličkoj istočnoj Evropi i Latinskoj Americi, piše britanski list.
Ističe da je taj trend, bar djelimično, posljedica još jednog upornog problema: dugotrajnih i razarajućih posljedica ponovljenih skandala seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane sveštenstva.
Još jedno pitanje je uspon Kine, uprkos njenim trenutnim ekonomskim teškoćama, što bi moglo ići u prilog izboru azijskog prelata.
Koje god pitanje da bude stavljeno u središte, nije isključeno da bi se s njim bolje mogao suočiti određeni konzervativac nego bilo koji od progresivaca, ma koliko "papabilan" on bio, ocjenjuje "Ekonomist".
Švedski kardinal Anders Arborelius predložio je da njegove kolege kardinali ponovo razmotre mogućnost izbora pape izvan Evrope, gdje katoličke zajednice godinama bilježe pad, prenio je Rojters.
"Smatram da bi bilo sasvim prirodno izabrati nekoga iz Afrike, Azije, ili iz onih djelova svijeta gdje je Crkva, na neki način, življa, dinamičnija i sa većim izgledima za budućnost", citirao ga je list "Koriere dela sera".
Konklava
Konklava je jedan od najstarijih i najtajanstvenijih izbornih procesa na svijetu.
Prema pravilima, 135 kardinala mlađih od 80 godina imaju pravo da učestvuju u izboru pape, ali nije poznato da li će svi oni prisustvovati.
Kardinali stariji od 80 godina ne mogu da učestvuju u izboru, ali mogu prisustvovati zatvorenim dnevnim sjednicama koje se organizuju prije izbora, tzv. generalnim kongregacijama, na kojima visoki crkveni velikodostojnici raspravljaju o pitanjima sa kojima se Crkva suočava.
Osoba izabrana za papu ne mora biti jedan od kardinala s pravom glasa, ali je u savremenoj praksi to uvijek slučaj.
Kardinali koji imaju pravo glasa dolaze iz 71 zemlje, u poređenju sa samo 48 zemalja iz kojih su dolazili 2013. godine, kada je izabran papa Franjo, piše Rojters.
Italijani čine najbrojniji nacionalni blok, sa 17 kardinala, dok Sjedinjene Američke Države imaju 10, a Brazil sedam.
Ukupno gledano, od 135 kardinala sa pravom glasa: 53 su iz Evrope, 23 iz Azije, 18 iz Afrike, 17 iz Južne Amerike, 16 iz Sjeverne Amerike, četiri iz Centralne Amerike i četiri iz Okeanije.
Bonus video:
