"Svaki treći mladi muškarac još nikada nije imao djevojku. Da li si i ti među njima?", zapitao je u jednoj od video-poruka na društvenim mrežama ekstremno desničarski njemački političar, poslanik Alternative za Njemačku (AfD) u Bundestagu Maksimilijan Kra. On nudi i "rješenje" i mladim muškarcima preporučuje da ne gledaju porno-filmove, ne glasaju za stranku Zelenih i redovno idu na svjež vazduh... "Pravi muškarci su desničari, pravi muškarci imaju ideale, pravi muškarci su patriote, a onda neće biti problema ni sa djevojkom", poručuje Kra.
Koliko je bila uspješna primjena ovih savjeta ne zna se, ali je ova stranka na proteklim saveznim i izborima u federalnim jedinicama u Njemačkoj postigla ogroman uspjeh, zahvaljujući uveliko muškim glasačima. U Tiringiji je 38 i u Saksoniji 35 odsto svih muškaraca glasalo za ekstremno desničarsku AfD.
„U Evropi se ocrtava nova politička podjela: rastući jaz između polova među mladim biračima, pri čemu su mlade žene tendencijalno progresivne, a mladi muškarci se sve više okreću ekstremnoj desnici", ocjenjuje Havijer Karbonel, istraživač briselskog EPC-a (European Policy Center) u tekstu na sajtu ovog tink tenka pod naslovom "Kako ekonomski pad mladih muškaraca podstiče antifeministričku reakciju".
Mladi muškarci nisu u znatnoj mjeri naklonjeni ekstremno desničarskim partijama samo u Njemačkoj, već i u drugim zemaljama u kojima ovakve stranke posljednjih godina nižu uspjehe - u Španiji, Francuskoj, Italiji, Holandiji... Na proteklim izborima u Poljskoj je skoro polovina mladića između 18 i 21 godine glasala za ekstremno desničarsku Konfederaciju, ali samo šestina žena u toj starosnoj grupi. I „Fajnenšel tajms“ je pisao o "novom globalnom jazu među polovima" pozivajući se na istraživanje iz SAD, Južne Koreje, Njemačke i Velike Britanije koje pokazuje da su mlade žene sve liberalnije, a mladi muškarci sve skloniji ekstremno desničarskim političkim konceptima. Zaključak FT-a: "Generacija Z zapravo se sastoji iz dvije generacije".
Generacijom Z ili "zumerima" smatraju se mladi rođeni između sredine ili kraja devedesetih do 2010. godine.
U tekstu grupe autora objavljenom u martu u Časopisu za evropsku javnu politiku (Journal of European Public Policy), na osnovu rezultata izbora za Evropski parlament u 27 zemalja, zaključuje se da je "izborni uspjeh ekstremno desničarskih partija među mladim biračima prvenstveno zasnovan na podršci među mladim muškarcima, koja je dosegla vrhunac 2024. sa preko 21 odsto u poređenju sa oko 14 odsto među ženama iste starosne grupe".
U analizi EPC-a ocjenjuje se da "porast antifeminističke reakcije među mladim muškarcima nije samo kulturna reakcija na feminizam, već i rezultat rastuće ekonomske nesigurnosti, posebno za muškarce iz radničke klase bez univerzitetske diplome".
Društvene mreže vrve od agresivnih antiženskih sadržaja, influenseri koji šire mizoginiju uživaju veliku popularnost. Fenomen se ne ograničava na Evropu. U SAD, prema podacima vašingtonskog Ekvimundo (Equimundo) Centra za muškost i socijalnu pravdu skoro polovina mladih muškaraca vjeruje nekom od antifeminističkih propagatora "muških prava" sa društvenih mreža, čak i ako podstiču na nasilje.
Antifeministički prevrat ogleda se i u mjerama evropskih vlada. U analizi EPC-a se podsjeća, na primjer, da su sudovi u Bugarskoj Istanbulsku konvenciju o sprečavanju nasilja nad ženama proglasili antiustavnom, da je Poljska uvela skoro potpunu zabranu abortusa ili da je Švedska odustala od svoje slavljene pionirske "feminističke spoljne politike".
Pri tome, kako se podsjeća, žene u EU u prosjeku i dalje zarađuju satnicu 12,7 odsto nižu od one koju imaju zaposleni muškarci, i dalje su nedovoljno zastupljene u parlamentima i vladama i trećina njih doživela je nasilje kod kuće, na radnom mjestu ili u javnom prostoru.
Ali, "posljednjih decenija su mladi muškarci doživjeli realan pad svojih primanja, svog blagostanja, svoje stope zaposlenosti, svoje kupovne moći, svoje kvote visokoškolskog obrazovanja i svog psihičkog zdravlja", sažima se u analizi EPC-a.
Ovaj sunovrat, kako potvrđuju i podaci, ima "malo veze sa usponom žena u oblasti političke participacije ili njihovim učešćem u svijetu rada, već je mnogo više uslovljen dubokim strukturalnim ekonomskim promjenama na štetu radničke klase i mladih ljudi, kao što su rastuća nejednakost ili automatizacija".
Kako je naveo britanski „Ekonomist“ u tekstu "Zašto se udaljavaju mladi muškarci i mlade žene", u razvijenim zemljama 28 odsto dječaka, ali samo 18 odsto djevojčica ne dostiže nužni nivo sposobnosti razumijevanja pisanog teksta koji je utvrđen kao standard za PISA studiju OECD-a kojom se testira znanje srednjoškolaca. Prema podacima Eurostata iz 2023. godine, u EU u starosnoj grupi između 25 i 34 godine visokoškolsko obrazovanje ima 48 odsto žena i 37 odsto muškaraca.
Istraživanje koje su Ipsos, Velika Britanija i Globalni institut za žensko liderstvo na londonskom Kings Koledžu sproveli u 30 država pokazuje da 57 odsto muškaraca Generacije Z smatra da je njihova zemlja "otišla toliko daleko u promovisanju ženskih prava da su muškarci diskriminisani".
U ovakvim prilikama ekstremno desničarske stranke se ugrađjuju u život mladih muškaraca, dok su se žene okrenule progresivnim i liberalnim političkim snagama.
Na pitanje zašto, njemački ekonomista Marsel Fračer u analizi na sajtu Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja ukazuje da je "dio odgovora svakako i u tome da je riječ o mladim ljudima koji veliki dio života imaju tek pred sobom i da na svom poslu i svom socijalnom okruženju treba tek da se etabliraju i savladaju mnogobrojne nesigurnosti".
U analizi Havijera Karbonela iz EPC-a navodi se da "ovaj jaz među polovima ne ugrožava samo ravnopravnost polova, već i same osnove podrške demokratiji, jer radikalizovani mladi muškarci često pokazuju slab angažman u ostvarenju demokratskih normi".
Da bi se ovaj trend preokrenuo, potrebno je, sa jedne strane, da se prevaziđu materijalni uzroci frustracije - ulaganjima u stambeni sektor, obrazovanje, stručno školovanje i raspodjelu blagostanja za mlade, prije svega muškarce bez obrazovanja. Sa druge strane, nužna je nova definicija muškosti kroz podsticanje pozitivnih muških modela ponašanja i stvaranje novih kulturnih narativa. Ali te mjere ne smiju se preduzimati na štetu žena, tj. pogrešno bi bilo da se pri tome zanemare politike usmjerene ka podsticanju žena.
"Zaista sveobuhvatni pristup ravnopravnosti polova mora mlade muškarce iz radničke klase da uključi u analizu, u formulisanje politike i inicijative, uz istovremeno unapređivanje feminističke politike i slabljenje antifeminističkog otpora. S obzirom da rastući uticaj ekstremne desnice na mlade muškarce predstavlja ozbiljan rizik da dosadašnji uspjesi u postizanju jednakosti polova budu preokrenuti, ekonomskim sunovratom ove grupe trebalo bi da se hitno pozabave evropske demokratske snage", zaključak je EPC-analize.
Ostvarivanje tog cilja zahtijevaće, ako se ima u vidu sadašnje stanje duha, dosta vremena. U istraživanju Eurobarometra objavljenom u decembru 2024. postavljeno je, između ostalih, i pitanje "Da li porodični život strada ako majka ima posao sa punim radnim vremenom". Većina Evropljana (51 odsto) nema sumnje da je to upravo tako - u čak 17 od 27 država članica EU apsolutna većina anketiranih uvjerena je da majke zaposlene sa punim radnim vremenom štete porodičnom životu.
Bonus video:
