Već neko vrijeme strane kolege me pitaju o demokratiji u Ukrajini tokom rata. Često ta pitanja podrazumijevaju da političke slobode automatski nestaju u zemlji koja je u ratu. Pitaju se da li su protesti ili kritike vlasti uopšte mogući.
Ukrajina je demokratija u ratu, a sama demokratija je egzistencijalno pitanje. Upravo se za to i vodi borba. Moj uobičajeni odgovor je bio: “Narod će znati kada je vrijeme za protest”. Oni će osjetiti kada je prevelika moć skoncentrisana u rukama bezbjednosnih službi, kada se zaobilazi uloga parlamenta, kada premijer ili poslanici više ne djeluju samostalno. Ukrajinci će, kažem, znati kada su pređene crvene linije.
Ove nedjelje, mnogi su odlučili da je ta crvena linija pređena.
U utorak su se hiljade ljudi okupile u Kijevu da protestuju i pozovu Volodimira Zelenskog da stavi veto na zakon za koji vjeruju da potkopava nezavisnost dvije ključne institucije za borbu protiv korupcije: Nacionalnog antikorupcijskog biroa Ukrajine (NABU) i Specijalizovanog antikorupcijskog tužilaštva (SAPO).
U protestu su učestvovali uglavnom mladi ljudi - mnogi od njih su tokom Revolucije dostojanstva 2014. još bili djeca. Njihovi slogani uključivali su “Veto na zakon!” i “Ne pritisku na nezavisne institucije”. Uprkos ratnom stanju, u blizini su bila raspoređena samo dva policajca. Atmosfera je bila čak i vedra. Bio je to ubjedljivo najveći protest od početka ruske invazije u punom obimu u februaru 2022. Slični protesti održani su u oko deset ukrajinskih gradova.
Ipak, kasno te iste noći, Zelenski je potpisao zakon.
Ono što je mnoge šokiralo nije bio samo sadržaj zakona, već i brzina i način na koji je usvojen: donijet je u roku od jednog dana, kao amandman prikriven unutar nepovezanih reformi sektora bezbjednosti, a zatim gotovo odmah potpisan i objavljen.
Ovaj zakon je postao lakmus test za to da li se povjerenje javnosti u vladu može održati. I više od toga - da li nepisani društveni ugovor između građana i države još važi
Od početka ruske invazije, Ukrajinci su pokazali izuzetno jedinstvo i građansku odgovornost. Građani su takođe izrazili obnovljeno povjerenje u državne institucije - čak i u one koje su dugo izazivale podozrenje. Ljudi su bili spremni da zanemare nedostatke, da obustave kritiku i da se usredsrede na opstanak i pobjedu. Zbog toga nije bilo ozbiljnog unutrašnjeg pritiska za održavanje ratnih izbora, uprkos stranim komentarima. Izbori, skupi, rizični i ustavom zabranjeni tokom rata, uglavnom se među Ukrajincima doživljavaju kao neizvodljivi u sadašnjim okolnostima.
Međutim, ovo je nešto drugo.
Ovaj zakon je postao lakmus test za to da li se povjerenje javnosti u vladu može održati. I više od toga - da li nepisani društveni ugovor između građana i države još uvijek važi.
Zakon koji je usvojila ukrajinska Vrhovna rada, formalno poznat kao nacrt zakona 12414, sadrži obimne izmjene koje suštinski mijenjaju ovlašćenja ukrajinskih tijela za borbu protiv korupcije. Generalni tužilac sada ima proširena ovlašćenja nad NABU-om i SAPO-om - uključujući kontrolu nad istragama, pristup predmetima i sastav timova, kao i ovlašćenje da obustavi istrage ili ih prebaci drugim organima za sprovođenje zakona.
Glasanje se dogodilo samo dan nakon što je ukrajinska služba bezbjednosti (SBU) sprovela pretrese u kancelarijama NABU-a, a Državni istražni biro (SBI) podnio krivične prijave protiv trojice zaposlenih u NABU-u zbog saobraćajnih nesreća koje su se dogodile 2021. i 2023. godine. Vrijeme ovih događaja izazvalo je sumnje i podozrenje.
Prema saopštenju NABU-a, nove odredbe “efektivno uništavaju nezavisnost SAPO-a i stavljaju i NABU i SAPO pod kontrolu generalnog tužioca”. Biro je podsjetio poslanike da je antikorupcijska infrastruktura Ukrajine, izgrađena u partnerstvu sa međunarodnim saveznicima od 2015, bila ključni preduslov za zapadnu finansijsku i političku podršku.
Kao institucije, NABU i SAPO nijesu bez mana. Predstavnici vlasti, i formalno i nezvanično, izražavali su zabrinutost zbog politizovanih istraga, loše koordinacije sa drugim organima gonjenja, pa čak i navodne infiltracije osoba naklonjenih ruskim interesima. Kvalitet istraga takođe je bio predmet kritika. Neke istrage su se razvlačile godinama bez rezultata. Druge, uključujući slučajeve protiv istaknutih biznismena ili bivših zvaničnika, našle su se na meti optužbi za selektivno gonjenje. Postoje i uporne glasine da su istrage NABU-a zahvatile i osobe bliske samom Zelenskom.
Ono što čini ovu situaciju još složenijom jeste činjenica da su te institucije vezane za obaveze koje je Ukrajina preuzela u okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji. Ipak, evropske integracije, mada izuzetno uvažene među Ukrajincima, više ne djeluju kao nešto što sama EU želi aktivno da unapređuje. To dodatno olakšava spoljnim partnerima da se u trenucima poput ovog distanciraju i tiho poruče: “Možda Ukrajina ipak još nije spremna.”
Međutim, dublji problem je sljedeći: nijedna institucija za sprovođenje zakona u Ukrajini nije idealna - ni tokom rata, a moglo bi se reći ni prije njega. Ipak, NABU i SAPO ostaju najpouzdaniji djelovi sistema koji je dugo bio pogođen korupcijom i nekažnjivošću. Te institucije nisu stvorene da bi bile demontirane kada postanu nezgodne. Demonstranti ne brane fantaziju o besprekornim institucijama, već princip da se reforma ne smije zamijeniti kontrolom.
Protesti će se vjerovatno nastaviti. Vlada će morati da odgovori. Da, rat je u toku. Ali u demokratiji postoji ustavni put naprijed: zakon se može povući, izmijeniti, o njemu se može raspravljati transparentno. Ovo se ne može riješiti jednim brifingom kasno u noć šefa službe bezbjednosti ili novoimenovanog generalnog tužioca - niti fotografisanjem u kojem Zelenski pozira rame uz rame sa čelnicima svih bezbjednosnih službi. Potrebne su stvarne, javne konsultacije.
Demonstranti u Kijevu ove nedjelje šalju poruku. Ako je postojalo pitanje o tome gdje su granice moći vlasti u ratu, odgovor je dat u utorak.
Autorka je ukrajinska novinarka i izvršna direktorka Centra za novinarstvo od javnog interesa
Tekst je preuzet iz “Gardijana”
Prevod: N. B.
Bonus video:
