Na kraju, Evropa je shvatila da nema dovoljno uticaja da uvuče Ameriku na čijem je čelu predsjednik Donald Tramp u trgovinski sporazum pod sopstvenim uslovima, pa je pristala na dogovor koji jedva da može da prihvati – iako je jasno da je on naklonjen Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), piše agencija Rojters.
U tom smislu, nedjeljni sporazum o opštoj carini od 15 odsto nakon višemjesečnog zastoja predstavlja otrežnjujuću realnost za ambicije Evropske unije (EU) sa 27 članica da postane ekonomska sila sposobna da stane rame uz rame sa silama poput SAD ili Kine, piše Rojters u tekstu "Analiza - Nadjačana Evropa prihvata najmanje loš trgovinski sporazum sa SAD".
NE PROPUSTITE
Hladan tuš je tim snažniji što se EU već dugo predstavlja kao izvozna sila i branilac trgovine zasnovane na pravilima, kako bi ojačala svoj "meki uticaj" i doprinijela globalnoj ekonomiji.
Naravno, nova carina koja će sada biti primijenjena znatno je prihvatljivija od "recipročne" carine od 30 odsto kojom je Tramp prijetio da će stupiti na snagu za nekoliko dana.
I dok bi to moglo pomoći da Evropa izbjegne recesiju, vrlo vjerovatno će zadržati njenu privredu u stagnaciji: nalazi se između dva scenarija carinskih mjera koje je Evropska centralna banka prošlog mjeseca procijenila kao okvire za privredni rast od 0,5 odsto do 0,9 odsto ove godine – u poređenju sa preko jedan odsto u okruženju bez trgovinskih tenzija.
Ipak, ovo je ishod koji je prije samo nekoliko mjeseci, u eri prije Trampa 2.0, bio gotovo nezamisliv – tada se moglo računati na američke carine koje su u prosjeku iznosile oko 1,5 odsto, navodi Rojters u tekstu.
Čak i kada je Velika Britanija u maju pristala na osnovnu carinu od deset odsto sa SAD, evropski zvaničnici su bili uvjereni da mogu postići bolji sporazum – vjerujući da EU ima dovoljnu ekonomsku težinu da se suprotstavi Trampu – pa su tražili dogovor sa carinama "nula za nula".
Bilo je potrebno nekoliko nedjelja besplodnih pregovora sa američkim partnerima da Evropljani prihvate da je deset odsto maksimum koji mogu postići, a još nekoliko nedjelja da pristanu na istu osnovnu carinu od 15 odsto koju su SAD dogovorile sa Japanom prošle nedjelje.
"EU nema veći uticaj od SAD-a, a Trampova administracija ne žuri", rekao je jedan visoki zvaničnik iz evropske prijestonice koji je bio obavještavan o prošlonedjeljnim pregovorima, kada su se približavali carinskoj stopi od 15 odsto.
Taj zvaničnik i drugi su ukazivali na pritisak evropskih izvozno orijentisanih kompanija da se postigne sporazum i tako smanji nivo neizvjesnosti koji je počeo da pogađa firme – od finske Nokije do švedskog proizvođača čelika SSAB.
"Dobili smo loše karte. Ovo je najbolji potez koji je bio moguć u datim okolnostima. Posljednji mjeseci su jasno pokazali koliko je štetna neizvjesnost u globalnoj trgovini za evropske kompanije“, rekao je jedan diplomata EU.
Šta dalje?
Ta neravnoteža – ono što trgovinski pregovarači nazivaju "asimetrijom" – jasno je vidljiva u konačnom dogovoru.
Ne samo da se očekuje da će EU odustati od bilo kakvih protivmjera i ostati otvorena za američku robu pod postojećim uslovima, već se obavezala i na 600 milijardi dolara investicija u SAD. Vremenski okvir za tu obavezu još nije definisan, kao ni drugi detalji sporazuma.
Tokom pregovora, postalo je jasno da je EU došla do zaključka da bi imala više da izgubi u slučaju otvorenog sukoba.
Mjere odmazde kojima je zaprijetila iznosile su oko 93 milijarde eura – manje od polovine njenog trgovinskog suficita sa SAD-om, koji iznosi skoro 200 milijardi eura.
Istina, sve veći broj prijestonica država članica EU bio je spreman da razmotri široke antikoercione mjere koje bi omogućile bloku da cilja sektor usluga, u kojem su SAD prošle godine imale suficit od oko 75 milijardi dolara.
Ali čak ni tada nije bilo jasne većine da se cilja na američke digitalne usluge koje evropski građani koriste, a za koje gotovo da nema domaćih alternativa – od Netfliksa, preko Ubera, do Majkrosoftovih klaud servisa.
Ostaje da se vidi da li će ovo podstaći evropske lidere da ubrzaju ekonomske reforme i diverzifikaciju trgovinskih partnera – ideje kojima se dugo deklarativno posvećuju, ali koje su kočene unutrašnjim podjelama među članicama.
Opisujući sporazum kao bolan kompromis koji je za mnoge članice "egzistencijalna prijetnja", njemačko udruženje veletrgovaca i izvoznika BGA izjavilo je da je vrijeme da Evropa smanji svoju zavisnost od najvećeg trgovinskog partnera.
"Posmatrajmo protekle mjesece kao poziv za buđenje. Evropa sada mora strateški da se pripremi za budućnost – potrebni su nam novi trgovinski sporazumi sa najvećim industrijskim silama svijeta", rekao je predsjednik BGA Dirk Jandura.
Bonus video:
