Znak života trajao je samo četiri sekunde. Marija Boncler, visoka žena kovrdžave plave kose, stoji uspravno u staklenom kavezu regionalnog suda u Kalinjingradu, bljeda kao krpa. Zatim se snimak prekida.
Snimak je napravljen u tajnosti jer snimanje u sudnicama u Rusiji nije dozvoljeno. Objavljen je na ruskom Telegram kanalu posvećenom ljudskim pravima. Ono što se na snimku ne vidi jeste da ubrzo nakon toga Boncler nije više mogla da stoji i prevezena je u bolnicu.
Boncler (65) je advokatica iz Kalinjingrada, na zapadu Rusije. Nakon decenija provedenih u sudnicama braneći druge, sada je od kraja maja i sama u zatvoru, gotovo u potpunosti odsječena od spoljnog svijeta. Lokalni agenti Federalne službe bezbjednosti (FSB) tvrde da je tajno sarađivala s obavještajnom službom neke "neprijateljske zemlje" - tako Kremlj označava države koje oštro kritikuju rusku invaziju na Ukrajinu.
Advokatica je suočena s kaznom zatvora od tri do osam godina, ali njena porodica i pristalice strahuju da Boncler ne bi mogla da preživi više godina iza rešetaka. Njeno zdravlje je narušeno nakon infarkta koji je pretrpjela prije tri godine, a pati i od visokog pritiska. U sudnici je kolabirala krajem jula i to nije bio prvi put.
Advokatica iz uvjerenja
Vrlo malo ruskih advokata danas je spremno da brani kritičare predsjednika Vladimira Putina. U regionima udaljenim od Moskve gotovo da nema pravnika voljnih da zastupaju one koje bezbjednosne službe označe kao izdajnike ili teroriste.
Marija Boncler bila je jedna od posljednjih koje su preuzele rizik i branile takve optužene iako je znala da u sadašnjem ruskom pravosudnom sistemu oni imaju minimalne šanse. Manje od jedan odsto krivičnih postupaka u Rusiji završava se oslobađajućom presudom, a u "političkim suđenjima" taj procenat je još manji.
"Ona je prava advokatica za ljudska prava", kaže jedan pravnik iz Moskve. "Bori se iz uvjerenja za one koje brani". Neki klijenti je s poštovanjem zovu "naš BMW", ne samo po simbolici njemačkog kvaliteta, već i po inicijalima njenog punog imena: Boncler Marija Vladimirovna. Drugi smatraju da je, iako odlična advokatica, previše emotivna i oštra. "Bolje bi bilo da ostane suzdržanija", kažu. Ali i dodaju: "Ona je potrebna".
Represija koju sprovodi Putinov režim prožela je sve sfere života. U četvrtoj godini rata, strah je paralizovao protivnike režima. Gotovo svakodnevno, Telegram kanali organizacija za ljudska prava i nezavisnih medija u egzilu objavljuju vijesti o novim hapšenjima i presudama.
Hapšenje Marije Boncler krajem maja označilo je novo dno. FSB u Kalinjingradu tada je objavio snimak njenog privođenja, na kojem se vidi kako je agenti u maskirnim uniformama izvode iz stana kao da je opasna kriminalka. Jedan kalinjingradski portal, koji navodno vode dvojica lokalnih poslanika, emitovao je slike njenog hapšenja na digitalnim oglasnim panelima na autobuskim stajalištima. Ultrapatriotski kanali slavili su hapšenje "odvratne liberalne advokatice i izdajnice".
Boncler odbacuje sve optužbe, koje se zasnivaju na članu 275.1 krivičnog zakonika koji se odnosi na "tajnu saradnju sa stranim državama". Taj član je uveden nakon početka invazije na Ukrajinu, kao dodatno sredstvo za obračun s domaćim neprijateljima režima. Njegova formulacija je, međutim, dovoljno nejasna da se svaki kontakt s nekim iz inostranstva može protumačiti kao krivično djelo. Ostaje nejasno s kojom je tačno "neprijateljskom" državom, prema optužbama FSB-a, Boncler sarađivala prošle godine.
Njeni advokati ne mogu da komentarišu optužbe. Kao što je uobičajeno u takvim suđenjima u Rusiji, morali su da potpišu sporazume o ćutanju. Suđenja se uglavnom odvijaju daleko od očiju javnosti. Jedna od Marijinih bliskih saradnica napustila je zemlju iz straha da će biti uhapšena nakon što joj je pretresena kuća.
"Osveta zbog njenog rada"
Ruske bezbjednosne službe postaju sve agresivnije prema advokatima koji se previše zalažu za svoje klijente, kaže ruska advokatica za ljudska prava Karina Moskalenko, koja već nekoliko godina živi u Francuskoj. Prije rata u Ukrajini, kaže ona, država je progonila advokate prikriveno, optužujući ih, na primjer, za finansijske prekršaje. Danas ih otvoreno izlažu političkim suđenjima, "kao osvetu za njihov rad". Poruka je jasna, dodaje Moskalenko - advokati ne bi trebalo da se previše angažuju u sudskom postupku.
Moskalenko, stručnjakinja za međunarodno pravo, dobila je više presuda protiv Rusije pred Evropskim sudom za ljudska prava - koje su ruske vlasti priznavale sve do septembra 2022. godine. Danas ona može da vrši pritisak na Rusiju samo kroz komitete Ujedinjenih nacija. Spisak represivnih mjera protiv njenih kolega u Rusiji, kako kaže, sve je duži. Policajci fizički napadaju advokate, službe ih označavaju kao "strane agente" i "ekstremiste", a sudovi im izriču višegodišnje zatvorske kazne.
U januaru su trojica advokata koji su branili kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog osuđeni na više godina zatvora zbog navodnog rada za "ekstremističku organizaciju" - tako ruski režim označava njegovu Fondaciju za borbu protiv korupcije.
Marija Boncler je bila svjesna rizika koje preuzima jer je već je ranije upozorena, ali je nastavila da brani optužene na sudu, kao što je bio slučaj sredinom januara, svega nekoliko mjeseci prije sopstvenog hapšenja.
Tog mjeseca, Boncler i njena koleginica Jekatarina Zelizarova prolazile su hodnicima Trećeg kasacionog suda u Sankt Peterburgu, barokne palate iz 18. vijeka u srcu grada. Doputovale su iz Kalinjingrada zbog žalbenog ročišta protivnika rata Mihaila Feldmana. Bio je to jedan od rijetkih postupaka kojem su advokati još uvijek mogli da prisustvuju. Sve više procesa zatvara se za javnost jer, kako kaže Boncler, "tako mogu da rade šta hoće".
Njih dvije, advokatice, bile su jedine svjedokinje.
U sudnici broj 103 u Sankt Peterburgu njihov klijent učestvuje u postupku putem video-linka iz kaznene kolonije u blizini Kalinjingrada. Obrijane glave, u plavoj zatvorskoj uniformi, Feldman je gotovo neprepoznatljiv iza rešetaka. Video-veza se stalno prekida, a zvuk je očajan.
Boncler zastupa Feldmana već godinama. Još 2014. godine, on i drugi su podigli njemačku zastavu na krovu garaže FSB-a u Kalinjingradu, nakon ruske aneksije Krima. U optužnici su naveli da se radi o "vandalskom aktu iz političke mržnje", jer je zastava navodno simbolizovala želju za otcjepljenjem Kalinjingrada i njegovim priključenjem EU. Nakon više od godinu dana provedenih u istražnom zatvoru, Boncler je uspjela da osigura oslobađanje Feldmana i ostalih.
Gotovo deset godina kasnije, ponovo je završio u zatvoru, ovog puta zbog "širenja lažnih informacija o ruskoj vojsci". Zakon o cenzuri donesen je odmah nakon početka rata. Feldman je osuđen na dvije godine zatvora zbog objava na društvenim mrežama u kojima je kritikovao rusku invaziju na Ukrajinu. U sudnici, Boncler govori o "strašnim pravnim prekršajima" tokom suđenja. Govori glasno i slobodno, za razliku od tužiteljke i sutkinje, koje tiho čitaju već pripremljene izjave.
Još uvijek nije jasno koje su kvalifikacije imali stručnjaci koji su analizirali Feldmanove objave, kaže Boncler, gledajući pravo u sutkinju, koja ne podiže pogled sa dokumenata ispred sebe. Uz to, njen klijent boluje od neizlječive bolesti nervnog sistema, a njegovo stanje se pogoršava u zatvoru. Ni to, kaže Boncler, nije uzeto u obzir prilikom donošenja presude. Ona zahtijeva da bude oslobođen. Manje od 40 minuta kasnije, sutkinja saopštava odluku: presuda ostaje nepromijenjena. Boncler bezizražajno sluša izricanje. Kasnije je rekla da joj je glavni cilj bio da bar dokumentuje nepravdu.
Čeka udar na vrata
Je li je bilo strah da nastavi da se bavi svojim poslom? "Naravno", rekla je ranije prilikom jedne posjete. "Samo bi lud čovjek rekao da se ne boji". Ona ne želi da poklekne pred strahom: Svako jutro, kaže, osluškuje da li će neko navaliti na vrata kao maljem. Kratko se nasmijala - crni humor. FSB obično dolazi rano.
Kaže da je već dvaput osuđivana zbog "diskreditacije ruske vojske" - prva advokatica u Rusiji protiv koje je izrečena takva presuda. To je, kaže, posljedica njenog rada: zastupala je desetine ljudi koji su protestovali protiv invazije na Ukrajinu. Tokom izlaganja u korist svojih klijenata 2022. godine, rekla je da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu i upotrijebila je riječ "rat". Kažnjena je sa ukupno 60.000 rubalja, što je oko 600 eura.
Od novca je važnija bila poruka - upozorenje njoj. Boncler je uvjerena da su je dvojica sudija prijavila policiji. "Htjeli su da pognem glavu i ćutim. Uradila sam suprotno". Izašla je u javnost govoreći o optužbama koje joj se stavljaju na teret i iscrpila sve pravne instance. Ipak, na kraju nije uspjela.
Kaže da kaznu nikada nije platila. "Ne želim da moj novac ide na finansiranje bombi koje će padati na ukrajinsku djecu".
Boncler je iz porodice mješovitog porijekla - ruskog, ukrajinskog, poljskog i njemačkog. Njen djed je, kako je ispričala, bio je vanbračni sin barona po prezimenu Boncler. Po zanimanju je prvobitno bila geografkinja i radila je kao istraživačica za obalsku stražu. Tokom devedesetih, nakon raspada Sovjetskog Saveza, bila je među osnivačima Građanske komore Kalinjingradske oblasti, tada istinski angažovanog tijela koje je zastupalo interese građana. Vrlo brzo je stekla reputaciju nesutrašive osobe, čak se sukobljavala s guvernerom.
Tokom Prvog čečenskog rata, od 1994. do 1996, obraćale su joj se očajne majke. Strahovale su za sinove koje su kao neiskusne regrute slali u rat. Mnogi se nikada nisu vratili, a njihove porodice su nerijetko same tražile njihova tijela. Boncler kaže da nikada nije zaboravila te sudbine. Iz jedne fascikle izvukla je fotografije i čitulje. U četiri knjige opisala je više od 230 slučajeva.
Osnovala je Komitet majki vojnika u Kalinjingradskoj oblasti, borila se za odštete za porodice i pomagala mladićima da izbjegnu mobilizaciju. Nekima je čak pružila utočište u svom trosobnom stanu.
Zatim je ponovo upisala fakultet, ovog puta pravo, i diplomirala 2007. godine. Počela je da zastupa ljude pred vojnim sudovima, kao i aktiviste i opozicionare. Kaže da je to "trivijalno" u poređenju s onim što se dešava danas.
"Zakona više nema"
Šta uopšte još može da postigne advokat u zemlji koja sve više tone u diktaturu? "Vrlo malo", kaže Boncler. "Zakona više nema. Sve manje toga zavisi od našeg rada. Ali ja mogu da budem tu za ljude". Najvažnije je, rekla je, ne zaćutati.
U svom stanu u Kalinjingradu može satima da priča o klijentima i suđenjima. "Zašto su ti ljudi zatvoreni?" pita sve glasnijim tonom. "Oni su nevini!"
Jedan slučaj joj je posebno ostao u pamćenju. Poput Feldmana, i opozicioni aktivista Igor Barišnikov osuđen je zbog "širenja lažnih informacija" nakon niza objava na internetu o zločinima koje je počinila ruska vojska. Barišnikov je, međutim, dobio kaznu od sedam godina i šest mjeseci. On je bolovao od karcinoma prostate i brinuo se o nepokretnoj majci. Imao je i kolostomu, koja mu je zadavala jake bolove i otežavala kretanje. Boncler i njene kolege više od godinu borile su se s vlastima da bi ovom 66-godišnjaku omogućile neophodnu operaciju. Dozvola je stigla tek kada se u slučaj uključio Komitet za ljudska prava UN-a.
Što rat u Ukrajini duže traje, domaća obavještajna služba FSB postaje sve agresivnija. Sve je više hapšenja zbog navodno planiranih terorističkih napada i izdaje.
Boncler navodi primjer mladića koji su telefonom nepažljivo komentarisali rat i time privukli pažnju službi. Ili slučaj muškarca sa mentalnim oboljenjem. Prema njihovim riječima, podmetnut im je eksploziv ili manipulisano telefonima kako bi FSB mogao da tvrdi da djeluju po nalogu ukrajinske tajne službe. Svi su, kaže Boncler, bili izloženi ogromnom pritisku da priznaju krivicu, a neki su čak bili mučeni elektrošokovima. Neki su već osuđeni pred vojnim sudovima na kazne od devet, 11 i 15 godina, a drugi čekaju suđenje sa prijetnjom doživotne robije.
"Oni koriste ove ljude kao jelku na koju kače sve i svašta", kaže Boncler. Lokalni FSB, objašnjava, želi da pokaže da drži oblast pod kontrolom i dokaže svoju efikasnost Moskvi. Kalinjingrad, koji je izolovan od ostatka Rusije i okružen NATO članicama Poljskom i Litvanijom, od strateške je važnosti za Kremlj.
Nedavno je Boncler pokušala da pomogne jednom ukrajinskom paru s djetetom koji su navodno htjeli ilegalno da pređu rusku granicu. FSB ih je kasnije optužio za špijunažu.
U jesen 2024. Boncler je još vjerovala da može da preuzme osjetljive slučajeve. Više nije imala šta da izgubi, kaže: njen suprug Vladimir je umro od raka, a početkom 2018. izgubila je i najmlađeg sina Dmitrija, koji je u 19. godini izvršio samoubistvo. "Nije više želio da živi u ovakvom svijetu", kaže ona. "Ponekad ga mogu razumjeti."
Njena dva starija sina ne dijele njena politička uvjerenja. "O tome ne pričamo", rekla je.
Uprkos svemu, i dalje želi da ostane u Rusiji. "Ne idem nigdje. Ko bi se inače brinuo o mojim ljudima?"
A bilježila je i rijetke uspjehe. Početkom januara uspjela je da oslobodi 53-godišnju medicinsku sestru koja je bila u istražnom zatvoru punih pet godina. FSB je tvrdio da je opravdavala terorizam jer je, pod pseudonimom, učestvovala u grupnom četu na Telegramu i tamo članove tzv. Ruskog dobrovoljačkog korpusa, koji ratuju na strani Kijeva, nazvala "finim momcima".
Bez ljekova i doktora
Njen klijent Mihail Feldman takođe je oslobođen u junu. Zbog administrativne greške, napustio je kaznenu koloniju dva i po mjeseca ranije, što je Boncler saznala dok je već bila u pritvoru.
U prvim nedjeljama zatvora, Boncler nije dobijala pisma od porodice, ni potrebne ljekove, a sedmično joj je bilo dozvoljeno svega nekoliko litara vode za piće. Zatvorski ljekar joj nije pružao nikakvu medicinsku njegu, navodi se u brojnim žalbama koje su ona i njeni advokati podnijeli pravosudnim organima. Vjeruju da joj se rukovodstvo zatvora sveti zbog njenog angažmana za prava zatvorenika.
Preko svog advokata, Boncler je objelodanila i da ju je agent FSB-a tokom hapšenja prisilio da otključa telefon. U pitanju je, kako je rekla, isti agent kojeg je ranije optužila za mučenje njenih klijenata. Kaže da je jedan FSB tehničar u njenom prisustvu manipulisao telefonom, ali ostaje nepoznato šta je tačno urađeno s uređajem.
Njen najstariji sin Vjačeslav Medkov kaže da je on pozvao hitnu pomoć za svoju majku dok je bila u sudnici. Navodi da zbog visokog pritiska ima problema sa vidom i sluhom. Liječena je nekoliko dana u klinici, pod nadzorom stražara i vezana lisicama za krevet. Nijemu dozvoljeno da je posjeti u bolnici. Njeno zadržavanje u istražnom zatvoru produženo je za još dva mjeseca, u njenom odsustvu.
Medkov kaže da je uvijek glasao za Putina, što je i razlog zbog kojeg mu s majkom nije uvijek bilo lako. Danas je, međutim, počeo da shvata da je bila u pravu za mnoge stvari. On je svojoj osmogodišnjoj kćerki rekao da joj je baba na putovanju. Šesnaestogodišnji sin, koji želi da studira pravo, zna pravi razlog njenog odsustva i sada je, kaže Medkov, promijenio mišljenje o svojoj budućoj profesiji.
"Neki mi kažu da će majka popustiti pod pritiskom i priznati krivicu. Ali ne znaju koliko je tvrdoglava. Radije bi umrla."
Prevela i priredila: A. Š.
Bonus video:
