Jedno vrijeme Pokrovsk je bio utočište, ratni ukrajinski grad u ekspanziji zahvaljujući svom strateškom položaju na istoku, 48 kilometara od prve linije fronta. Ali, to je bilo prije ljeta 2024, kada je brza ruska ofanziva zahvatila ovaj industrijski centar u razornom sukobu - dvoboju koji tek sada ulazi u svoju završnu fazu.
Osamnaestomjesečna bitka za Pokrovsk je oličenje sadašnjeg stanja rata u Ukrajini: iscrpljujući sukob u kojem Rusija ostvaruje postepene pomake uz ogroman danak u ljudstvu. Iako pokazuje da Rusija ne može lako osvojiti urbana područja, borba je istovremeno iscrpila i Ukrajinu, a posljedice se osjećaju i drugdje.
Razaranje je toliko da Pokrovsk više nije ni strateški važan. Njegovo stanovništvo je desetkovano, industrija uništena, a lanci snabdijevanja preusmjereni; umjesto toga, grad je postao krvavi putokaz u trenutku kada se mirovni pregovori ponovo pokreću.
“Postoje prilično jaki vojni argumenti za to da Ukrajina odustane od određenih položaja”, rekao je Nik Renolds, analitičar kopnenog ratovanja. “Međutim, politički, Ukrajina shvata da odustajanje od teritorije ne bi nužno zaustavilo rat. Predaja zemlje značila bi vođenje istih bitaka na drugačijem terenu.”
Kao industrijski grad s prijeratnom populacijom od 60.000 stanovnika i petospratnim komunističkim stambenim blokovima u centru, Pokrovsk je bio važan i prije ruske invazije. Rudnik na 10 km zapadno od grada bio je najveći dobavljač koksa - ključne sirovine u proizvodnji čelika - u Ukrajini nakon 2014. godine. Sa godišnjom proizvodnjom od 6 miliona tona, taj rudnik je, zajedno sa sestrinskim rudnikom, zapošljavao 10.000 ljudi.
Ljudi su brzo napustili grad nakon što je Rusija pokrenula invaziju u februaru 2022. Međutim, dok su se osvajači probijali kroz južnu i istočnu ivicu Ukrajine, linije fronta držale su se kod Avdijivke, 30 milja jugoistočno. Kako su se linije fronta stabilizovale na drugim mjestima, položaj Pokrovska učinio ga je strateški važnim.
Njegova željeznička stanica postala je čvorište za distribuciju po regionu, dok su putevi bili glavna kopnena veza od centralnog grada Dnjepra prema Kramatorsku i ukrajinskom odbrambenom pojasu u Donjeckoj oblasti - dovlačeći trupe i opremu naprijed, a noću prevozeći ranjenike nazad.
Do ljeta 2022. Pokrovsk je postao živahan logistički centar, uprkos policijskom času u 19 sati, sa populacijom koja se vratila na prijeratni nivo. Hotel Družba, sa svojim sovjetskim pristupom usluzi, bio je ispunjen vojnicima na odsustvu i njihovim partnerkama, kao i humanitarnim radnicima, vojnim instruktorima i novinarima.
“Grad je dobio zamah zahvaljujući svima koji su pristizali”, rekao je Oleksandr Nesterenko, aktivista iz Pokrovska. Stan koji je prije rata mogao da se iznajmi za 100 dolara mjesečno, “na vrhuncu 2023. koštao je između 350 i 600 dolara”, kazao je, dok su prodavnice vojne opreme nicale “praktično na svakih tri metra”.
To je počelo da se mijenja u avgustu 2023. Nekoliko sedmica ranije kružilo je upozorenje da Rusi gađaju hotele blizu linije fronta. Osmog avgusta dvije rakete iskander pogodile su stambenu zgradu u blizini Družbe, udarivši u razmaku od oko 40 minuta; druga je očigledno bila namijenjena da ubije ili povrijedi one koji su pristigli nakon prvog napada. Poginulo je sedam ljudi.
Za novinare, Pokrovsk je postao mjesto kroz koje se samo prolazi. Ekonomija grada počela je da se mijenja, a žene su preuzele tradicionalno muške poslove u rudnicima uglja. Međutim, pad Avdijivke u februaru 2024. (djelimično izazvan obustavom američke vojne pomoći u Kongresu) doveo je do dramatične prekretnice.
Relativno brza ruska ofanziva uslijedila je u narednih šest mjeseci, preko slabo branjenih pozadinskih linija, i napadači su do avgusta stigli na sedam milja južno od grada. Civilima je naređeno da se evakuišu. Knjige iz biblioteke bile su spakovane, a natpisi na prodavnicama uklonjeni. Postepeno je većina stanovnika napustila svoje domove i živote.
Očekivalo se da će Pokrovsk pasti za nekoliko sedmica, ali nije. Dio pritiska na taj sektor ublažen je iznenadnim ukrajinskim upadom na teritoriju Rusije, takođe tokom ljeta 2024, dok su se branioci bolje organizovali. Ruska vojska, nesposobna da zauzme grad direktnim napadom, počela je umjesto toga ono što se ispostavilo kao postepeno opkoljavanje - na kraju su brojčano nadmašili branioce osam prema jedan, rekao je prošlog mjeseca ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.
Rotacija jedinica i evakuacija ranjenih postajali su sve opasniji, ostavljajući branioce iscrpljenim. Nedostatak artiljerije dodatno je oslabio odbrambeni položaj ukrajinske vojske.
Nesterenko je napustio svoj stan u Pokrovsku u jesen 2024, ali se, uprkos sve većem riziku, nekoliko mjeseci potom vraćao u grad kako bi pomagao ljudima. Posljednji put ga je posjetio u martu ove godine. Najmanje opasan način da se uđe u Pokrovsk bio je pješke, automobil je bio previše uočljiva meta za dron.
“U to vrijeme još je radila jedna prodavnica mješovite robe, i imala je Starlink internet i generator, tako da se još moglo plaćati karticom”, rekao je. “Nije ostalo nijedno mlado lice. Svi kupci bili su pedesetogodišnjaci ili stariji, i niko od njih ne bi ni trznuo, niti bi čučnuo kada bi eksplozija odjeknula blizu. Toliko su bili naviknuti da uopšte nisu reagovali.”
Rudnik koksa zatvoren je u januaru, a njegovi tuneli su namjerno urušeni. Posljednja prodavnica zatvorena je u avgustu. Procjenjuje se da u Pokrovsku živi oko 1.200 civila, a 900 u obližnjem Mirnohradu, uglavnom čekajući dolazak Rusa, dok je Nesterenko rekao da je grad “potpuna ruševina. Nema gasa, nema vode, nema struje i nema grijanja”.
Ruske trupe su od oktobra počele da u manjim grupama ulaze u grad, izbjegavajući dronove i koristeći kišovito i maglovito jesenje vrijeme da se sakriju. Njihov cilj bio je da potpuno zatvore grad, iako je dramatičan helikopterski upad ukrajinskih specijalaca krajem oktobra ponovo otvorio jednu izlaznu rutu.
U međuvremenu ruski infiltratori nastavljaju da pristižu: pješke, na motorima, čak i u pikapovima. Veća grupa, koju su prozvali “Mad Max konvoj”, pojavila se na snimku 10. novembra, izlazeći iz magle. Njihov cilj bio je dapronađu i napadnu ukrajinske položaje.
U oktobru su Rusi pretrpjeli 25.000 žrtava, poginulih i ranjenih, većinom oko Pokrovska, prema riječima Zelenskog. U januaru je taj broj bio 15.000, prema drugoj ukrajinskoj procjeni. To sugeriše da bi zauzimanje ostatka Donjecka - gradova Kramatorska i Slavjanska, koje Vladimir Putin zahtijeva u najnovijim mirovnim pregovorima - bilo još krvavije.
U međuvremenu, možda upravo zbog ukrajinske tvrdoglave, 15-mjesečne odbrane, problemi izbijaju na drugim mjestima: njihova linija popušta kod Huljapolja, 60 milja jugozapadno, pri čemu je u novembru izgubljeno šest milja teritorije.
“Ukrajina je u veoma teškom položaju, mada je to velika zemlja koja sporo gubi teritoriju”, rekao je Renolds. “U međuvremenu, čak i ako Rusija nastavi da napreduje, nije jasno u kojoj će mjeri njeni civili u budućnosti trpjeti brojke regrutovanih i poginulih.”
Prevod: N. B.
Bonus video:
