Plan Evropske unije da finansira Ukrajinu korišćenjem zamrznute ruske imovine u Belgiji izazvao je ozbiljnu zabrinutost kako belgijskih vlasti tako i u Euroclearu, ključnoj finansijskoj instituciji, zbog eventualnog kršenja međunarodnog prava, narušavanja finansijskog ugleda Evrope i mogućih kontramjera i odmazde Moskve.
Gijom Elije, šef sektora za rizike u Euroclearu rekao je da kompanija ostaje zabrinuta uprkos uvjeravanjima iz EU. U izjavi za francusku novinsku agenciju AFP, datoj u sjedištu kompanije u Briselu, on je izrazio strah od šireg negativnog efekta, rekavši: “Ovo bi moglo signalizirati međunarodnim investitorima da Evropa možda nije bezbjedno mjesto za ulaganje.”
Elije je, između ostalog, doveo u pitanje da li će sistem ostati pouzdan na duži rok, posebno ako dođe do političkih promjena u državama članicama EU. “Možemo li biti sigurni da ćemo i za deset godina i dalje biti zaštićeni?” upitao je.
Evropska komisija je prošle nedjelje predložila da se 210 milijardi eura ruske strane imovine, koja je u EU blokirana pod sankcijama, iskoristi za finansiranje zajma Kijevu, najprije u iznosu od 90 milijardi eura, koji bi bio isplaćen tokom naredne dvije godine.
Prema predloženom planu, Euroclear bi pozajmio novac Evropskoj uniji, koja bi ga potom proslijedila Kijevu. Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta kazao je u utorak da je EU veoma blizu rješenja za finansiranje Ukrajine u 2026. i 2027. godini koje bi imalo podršku najmanje kvalifikovane većine zemalja članica. Očekuje se da odluka bude donijeta na samitu 18. decembra.
Belgija, u kojoj je sjedište Eurocleara, koji drži 185 milijardi eura ruske imovine, usprotivila se prijedlogu o zajmu, pozivajući se na pravne i finansijske rizike. Ona strahuje da bi mogla ostati izložena pravnim potraživanjima Rusije ukoliko bi sankcije bile neočekivano ukinute i traži čvrste garancije da bi druge države članice pristale da budu solidarno odgovorne i da podijele troškove eventualnih pravnih postupaka protiv nje ili Eurocleara.
Belgija je, između ostalog, predložila i da EU takođe obuhvati 25 milijardi eura ruske imovine koja se nalazi u drugim državama članicama, uključujući Francusku, ali taj predlog još nije dobio podršku.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je poručila da su ispunjeni “skoro svi” zahtjevi Belgije u vezi sa reparacionim zajmom.
Elije je naglasio da se Euroclear osjeća izdvojeno u ovoj inicijativi, što ga izlaže potencijalnom neprijateljstvu Rusije, uključujući i sajber napade. “Nivo prijetnji pratimo svakodnevno”, rekao je, dodajući: “Zaštita našeg osoblja je prioritet.”
Dodatne zabrinutosti tiču se rizika da bi aranžman o zajmu mogao biti shvaćen kao konfiskacija ruske imovine, što bi narušiti povjerenje investitora u ekonomiju eurozone.
Predsjednica Evropske centralne banke Kristin Lagard kazala je juče da je najnovija verzija prijedloga Evropske unije za finansijsku podršku Ukrajini do sada najbliže usklađena sa međunarodnim pravom.
“Šema koja je uspostavljena i o kojoj će se raspravljati na narednom sastanku Evropskog savjeta... najbliža je onome što sam do sada vidjela da je u skladu s principima međunarodnog prava”, izjavila je Lagard na događaju koji je organizovao “Fajnenšl tajms”.
Lagard, koja nema direktnu ulogu u procesu, već dugo izražava zabrinutost zbog korišćenja ruske imovine i poručuje da je ECB-u važno da svaki ishod bude u skladu s međunarodnim pravom, jer bi u suprotnom globalni ugled eura mogao biti narušen. “Ovo je veoma, veoma izuzetan slučaj i ne oduzima Rusiji pravo svojine nad tom imovinom”, rekla je Lagard o aktuelnom predlogu.
Lagard je takođe poručila da EU mora da objasni šta se dešava i jasno stavi do znanja da blok ne pribjegava praksi konfiskovanja državne imovine samo zato što to odgovara njegovim interesima.
Jedan od najmoćnijih ruskih bankara, Andrej Kostin, poručio je ranije ovog mjeseca da će Moskva uzvratiti ukoliko EU upotrijebi zamrznutu rusku državnu imovinu za kredit Ukrajini. Upozorio je da bi Rusija mogla pokrenuti i višedecenijski sudski spor oko tog novca, prenio je Rojters.
Dok Brisel traži način da uz najmanji rizik iskoristi prihode od zamrznute ruske imovine za finansiranje Ukrajine, iskustvo posljednjih godina pokazuje da je Rusija spremna da koristi međunarodne ugovore i arbitraže kako bi osporila evropske mjere. Upravo zato, upozorenja Belgije da bi se mogla suočiti sa dugotrajnim tužbama, finansijskim udarima i čak odmazdom prema Euroclearu dobijaju dodatnu težinu, piše francuski “Mond”.
List ističe da je u izvještaju objavljenom u utorak, koalicija evropskih nevladinih organizacija, među kojima su Institut Veblen za ekonomske reforme upozorila, da su “ruski oligarsi i drugi investitori višestruko uvećali arbitražne postupke protiv EU”. Prema njihovoj procjeni, najmanje 41 milijarda eura potražuje se od EU i njenih saveznika (Velike Britanije, Ukrajine i Kanade) kao nadoknada za sankcije - pri čemu je riječ o minimalnoj procjeni, budući da u većini od 24 identifikovana postupka iznosi zahtjeva za odštetu nijesu javno objavljeni.
Nakon što su im zaplijenjene vile, jahte i umjetnička djela pošto je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, brojni oligarsi uzvratili su tužbama, ponekad i s uspjehom, piše “Mond”. Tako su 2024. Pjotr Aven i Mihail Fridman dobili spor pred sudom EU, koji je presudio da je njihov doprinos ruskom ratnom naporu bio “previše indirektan” da bi opravdao sankcije uvedene protiv njih.
Pored ovog slučaja visokog profila, ruski oligarsi i kompanija pokrenuli je diskretnije postupke, oslanjajući se na investicione sporazume koje su mnoge evropske države potpisale sa Sovjetskim Savezom krajem 1980-ih.
Fridman je, na primjer, iskoristio sporazum iz 1989. godine između Luksemburga i Rusije da zatraži povraćaj svoje imovine zamrznute u toj zemlji EU, kao i finansijsku naknadu za “nepovratnu i katastrofalnu štetu” nanijetu njegovom poslovanju. On potražuje iznos od 14,5 milijardi eura, što predstavlja polovinu godišnjeg budžeta Luksemburga.
Rusko-jeremenski milijarder Samvel Karapetjan nedavno je tužio Francusku nakon što su vlasti zaplijenile njegovu vilu na Azurnoj obali u sklopu istrage o pranju novca, zasnivajući svoju tužbu na investicionom sporazumu iz 1995. godine između Francuske i Jermenije.
Bonus video:
