Decenijama je Belgija bila žila kucavica Evrope. Činjenica da se njen aktuelni premijer suprotstavio Evropskoj uniji, i u tome uspio, otvara dramatično novo poglavlje za Uniju.
Mada je EU, nakon 16 sati maratonskih pregovora koji su završeni prošlog petka u ranim jutarnjim satima, postigla dogovor da Ukrajini pošalje 90 milijardi eura, to prikriva dodatno urušavanje evropskog jedinstva. Borbenost Barta de Vevera znači još jednu pobjedu za lidera koji se pozicionira protiv establišmenta.
Plan da se zamrznuta ruska imovina iskoristi za finansiranje zajma, koji je dugo bio jedina opcija na stolu, sada je u rasulu. De Vever, flamanski nacionalista čija je politička karijera izgrađena na želji da razbije sopstvenu zemlju, izdržao je pritisak više od dva mjeseca. Čak su i u četvrtak popodne mnoge vlade država članica EU vjerovale da će popustiti.
To se nije desilo.
“U suštini je dobio gotovo sve što je želio”, rekao je jedan diplomata EU nakon što je samit završen u ranim u petak ujutru.
Politiko je, na osnovu razgovora sa 23 zvaničnika EU, diplomata i političara, od kojih su gotovo svi željeli da ostanu anonimni kako bi mogli detaljno da opišu dešavanja, stekao uvid u to kako je belgijski premijer uspio da ostvari svoj cilj.
Od Berlina do Brisela
Sve je počelo tokom jedne blage oktobarske noći. To je bio posljednji put da su se lideri EU sastali i trenutak kada su se prvobitno nadali da će postići dogovor o koraku bez presedana - korišćenju ruske imovine za finansijsku pomoć Ukrajini. Evropska unija je navikla na to da lideri poput mađarskog premijera Viktora Orbana nameću svoju volju, ali je iznenada i 54-godišnji De Vever istupio iz zajedničkog stroja.
Kada su lideri, nakon što su Volodimiru Zelenskom obećali da su spremni da Kijevu pošalju milijarde eura, napustili taj skup postiđeni i praznih ruku, zakleli su se da su im potrebna još samo dva mjeseca da privole Belgijanca. Umjesto toga, kako je vrijeme odmicalo, sve više lidera stajalo je uz njega. Počeo je da se oblikuje populistički blok.
Nakon gotovo svakodnevnih sastanaka ambasadora EU, desetina telefonskih razgovora, diplomatskih maratona između Berlina i Brisela, i usred brutalnih ruskih napada na energetsku infrastrukturu i civilne ciljeve u Ukrajini, dva suprotstavljena tabora i dalje su vukla na različite strane.
“Da li je Belgija sama? Da li je Belgija izolovana? Ne mogu da predvidim šta će se dogoditi”, rekao je De Vever belgijskim poslanicima prije nego što se uputio na najkraće moguće putovanje - do evropske četvrti svog glavnog grada. Znao je da nije.
Prvi tabor zemalja, koji je tada predvodila Belgija uz podršku Italije, Bugarske i Malte - protivio se korišćenju ruske imovine zbog straha od odmazde.
Umjesto toga, zalagali su se da EU zajednički pozajmi novac. Činjenica da je ta ideja bila neprihvatljiva njemačkom kancelaru Fridrihu Mercu i proruski nastrojenom mađarskom premijeru Orbanu, a da se ipak upravo to na kraju i dogodilo, pokazuje razmjere De Veverove pobjede.
“Zemljama koje žive blizu Rusije… bilo je emocionalno zadovoljavajuće” da pokušaju da posegnu za zamrznutom ruskom imovinom, rekao je De Vever novinarima nakon samita. Ali “politika nije emocionalan posao” i “racionalnost je prevladala”.
Decembarska repriza
De Vever je za svoju oktobarsku tvrdoglavost bio nagrađen velikom popularnošću kod kuće i dodvoravanjem najuticajnijih aktera u EU. Nastavljajući da odbija da popusti pred pritiscima, samo je dodatno uvećavao sopstvenu popularnost.
Početkom decembra, čovjek koji je veći dio svoje političke karijere proveo omalovažavajući frankofone dijelove Belgije, dobio je višeminutni gromoglasan aplauz nakon predavanja koje je održao pred publikom koja govori francuski.
Šezdeset sedam odsto Belgijanaca anketiranih tokom sedmice u kojoj je održan samit izjavilo je da podržava njegovo protivljenje planu o korišćenju zamrznute imovine.
Ranije tog mjeseca, njemački kancelar Merc i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ugostili su De Vevera u Briselu uz sve počasti, ne štedeći napore da ga ubijede da odustane od protivljenja planu o zamrznutoj imovini.
Međutim, “šargarepa” dvoje Njemaca nije upalila. Zato su neki diplomati predložili “štap”.
Prije nedjelju dana diplomate EU sugerisale su da bi, ukoliko Belgija ne sjedne za sto kada je riječ o planu o zamrznutoj imovini, mogla biti isključena iz odlučivanja za stolom EU, slično kao što se to dogodilo Mađarskoj zbog nazadovanja u oblasti vladavine prava.
Premijerka Letonije Evika Silinja rekla je za Politiko: “Za Belgiju, mislim da im ne želim da postanu druga Mađarska.” Međutim, to upozorenje nije mnogo uticalo na De Vevera.
Nije ga pokolebala ni prijetnja da bi EU mogla da zaobiđe Belgiju i progura dogovor o zamrznutoj imovini takozvanim kvalifikovanim većinskim glasanjem.
Manje od 24 sata prije početka samita, belgijski ambasador je tokom razgovora iza zatvorenih vrata rekao kolegama da se “vraćamo unazad” kada je riječ o zamrznutoj imovini. Ipak, većina evropskih lidera stigla je na skup visokog uloga i dalje očekujući da će se to ostvariti. To je i dalje bio plan A.
Dan samita
Dok su se okupljali u lavirintu hodnika zgrade Europa, 27 lidera EU odlučilo je da odustane od plana da se prvo raspravlja o finansiranju Ukrajine i da umjesto toga tu temu ostave za sami kraj - kako bi dobili na vremenu da pokušaju da ubijede De Vevera.
Prava zbivanja odvijala su se u rijetko dostupnim zakulisnim prostorijama, gdje su se lideri EU diskretno sastajali u manjim grupama.
Dok su ostali lideri raspravljali o ključnim pitanjima poput proširenja i narednog višegodišnjeg budžeta Unije, belgijski premijer i drugi ključni akteri, uključujući italijansku premijerku Đorđu Meloni i njemačkog kancelara Merca, neprimjetno su izlazili iz sale. Merc se nasamo sastao sa Meloni, pokušavajući da je privoli.
Cijena De Veverove podrške planu o imovini bila je jasna: neograničene finansijske garancije ostalih država članica za paket od 210 milijardi eura, u slučaju da Rusija pokrene tužbe ili uzvrati na neki drugi način.
Međutim, ideja da se Belgiji da blanko ček bila je neprihvatljiva, jer su se zemlje plašile neograničene odgovornosti po sopstvene budžete. Nakon četiri sata razgovora, pojavila se realna mogućnost da do dogovora uopšte ne dođe.
Ideja da se ruska imovina iskoristi za kredit počela je da se raspada ubrzo nakon što je među lidere distribuiran dvostrani pravni dokument koji je trebalo da odgovori na zabrinutosti Belgije. Za mnoge lidere on je otvorio previše pitanja i otišao predaleko. Meloni je brzo počela da ukazuje na njegove manjkavosti. Ubrzo se uključio i francuski predsjednik Emanuel Makron, a potom i premijer Luksemburga Luk Friden.
Plan je bio mrtav.
Kako je vrijeme isticalo, lideri su bili željni da što prije napuste Brisel i odu na božićne praznike, a Ukrajina čekala izvjesnost, razgovor se okrenuo ka planu B Evropske komisije za finansiranje Ukrajine - zajedničkoj pozajmici.
Zapravo, takva ideja već je danima bila u opticaju. Ursula fon der Lajen otvorila je vrata euroobveznicama u srijedu ujutro, tokom obraćanja Evropskom parlamentu.
“Predložila sam dvije različite opcije za predstojeći Evropski savjet - jednu zasnovanu na imovini i drugu zasnovanu na zaduživanju EU”, rekla je ona.
Pitanje je bilo kako EU može da navede Mađarsku, koja je odbacila euroobveznice, da povuče svoj veto. Zvaničnici Komisije djelovali su uvjereni da su pronašli rješenje.
Zauzvrat za Orbanovu podršku, Komisija bi poštedjela mađarske poreske obveznike plaćanja za odbranu Ukrajine.
Orban, češki premijer Andrej Babiš i slovački premijer Robert Fico, “trojka” euroskeptičnih lidera u EU, sastali su se na privatnom sastanku na marginama samita, prije nego što su lideri sjeli na večeru.
Na kraju, svi bi dobili izuzeća iz šeme zajedničkog zaduživanja.
Zadatak koji predstoji
Ono što je ujedinilo preostala 24 lidera EU bilo je uvjerenje da neuspjeh na ovom decembarskom samitu nije opcija. Bez novca iz Evropske unije, Ukrajina bi naredne godine bankrotirala.
Zelenski, koji je u četvrtak ujutro doputovao u Brisel kako bi lidere usmjerio na zadatak koji je pred njima, rekao je novinarima nakon ručka da bi, ukoliko ne postignu dogovor, Ukrajina morala drastično da smanji potrošnju. To bi značilo manje oružja i dronova, a više žrtava usljed ruskih napada.
Na kraju, kompromisni dogovor znači, kao što je to često slučaj u odlučivanju EU, da gotovo svaki lider može da ga predstavi kao pobjedu. Ali niko više od belgijskog premijera.
Loša vijest za njega jeste da se to u hodnicima moći EU neće zaboraviti još dugo.
“Bart de Vever u skorije vrijeme neće dobijati nikakve ustupke od Komisije”, rekao je jedan diplomata. “A vjerovatno će mu oni biti potrebni.”
Prevod: N. B.
Bonus video:
