Drugog dana ruske invazije na Ukrajinu, jedan od najbližih saradnika predsjednika Vladimira V. Putina odbio je da postupi po njegovom naređenju.
Putin je tom saradniku, Dmitriju N. Kozaku, naložio da zatraži kapitulaciju Ukrajine, tvrde tri osobe bliske Kozaku. Kozak je to odbio, insistirajući da ne razumije šta ruski lider želi da postigne invazijom. Kako je razgovor postajao sve burniji, Kozak je Putinu rekao da je spreman da bude uhapšen ili strijeljan zbog odbijanja naređenja.
Tek kasnije je Kozak saznao da je Putin taj poziv 2022. godine stavio na zvučnik, čime su visoki zvaničnici iz predsjedničkog kabineta postali svjedoci rijetkog čina neposlušnosti, navode sagovornici.
Kozak je bio usamljeni glas neslaganja u Putinovom najužem krugu, mala pukotina u njegovom gvozdenom stisku vlasti. Uz tako malo ljudi spremnih da mu se suprotstave, Putin je uspostavio gotovo potpunu kontrolu nad načinom na koji Rusija vodi rat. I djelimično zato, gotovo četiri godine kasnije, ruski lider i dalje može da se drži svojih tvrdolinijaških zahtjeva, iako rastu pritisci za prekid vatre.
Kozak (67) je u septembru podnio ostavku na funkciju zamjenika šefa Putinovog kabineta, mjesec dana nakon što je "Njujork tajms" pisao o njegovim privatnim kritikama rata. U intervjuima od tada, šestoro Rusa bliskih Kozaku opisalo je preobražaj Putinovog čovjeka od povjerenja tokom tri decenije u svojevrsno žarište antiratnog raspoloženja unutar ruske elite. Većina je govorila pod uslovom anonimnosti, imajući u vidu opasnost od odmazde zbog razgovora o povjerljivoj politici Kremlja.
Time što je svoje nesuglasice s predsjednikom učinio poznatim unutar vladajuće elite, Kozak daje glas tihom nezadovoljstvu koje, prema riječima njegovih sagovornika, dijele mnogi u moskovskim poslovnim i kulturnim krugovima, pa čak i drugi državni zvaničnici. Tokom ove godine, to nezadovoljstvo je dodatno pojačano Putinovim odbijanjem da okonča rat čak i pod povoljnim uslovima koje je nudio predsjednik SAD Donald Tramp.
"Dmitrij Nikolajevič je otišao, ali je raspoloženje isto", rekao je Aleksej A. Venediktov, istaknuti moskovski novinar koji poznaje bivše i sadašnje zvaničnike Kremlja, uključujući Kozaka. "On je važan kao pokazatelj."
Kozak, najviši državni zvaničnik koji je zbog rata raskinuo s predsjednikom, i dalje živi u Moskvi. Prvi put je sarađivao s Putinom devedesetih godina, kada su obojica bili visoki funkcioneri u kancelariji gradonačelnika Sankt Peterburga, a ljudi koji ga poznaju kažu da očigledno vjeruje kako mu lične veze s ruskim liderom pružaju određeni stepen sigurnosti.
Kozak nije javno iznosio svoje kritike. Njegov poznanik, politički analitičar Arkadij Dubnov, rekao je da je Kozak odbio da bude intervjuisan za ovaj tekst.
Međutim, Dubnov kaže da su događaji od početka invazije 24. februara 2022. godine samo dodatno učvrstili Kozakove stavove. "Njegove procjene, koje je Putinu iznio uoči početka vojne akcije, potvrdile su se sa zastrašujućom tačnošću", rekao je Dubnov, koji živi u Izraelu.
Najuži krug
Kozaku su se tresle ruke dok je prilazio govornici. Objašnjavao je, povremeno mrmljajući, zašto pregovori s Ukrajinom ne vode nikuda. Dodao je da ima još toga da kaže, ali ga je Putin prekinuo.
"Pretpostavljam da ćemo o tome razgovarati nasamo", rekao je Kozak.
Bio je to 21. februar 2022. Na sjednici Savjeta bezbjednosti koju je prenosila televizija, u sali Kremlja, najviši ruski zvaničnici su redom davali podršku Putinovoj nadolazećoj invaziji.
Kozak se nije uklopio u tu sliku.
Putina je poznavao duže nego gotovo bilo ko drugi u toj sali. Vodio je Putinovu prvu kampanju za reizbor, bio zadužen za pripreme Zimskih olimpijskih igara 2014. godine i nadzirao integraciju pripojenog Krima u sastav Rusije.
Početkom 2022. godine, uoči invazije, Kozak je s Ukrajinom pregovarao o posredničkom ratu na istoku zemlje. U januaru je u Parizu održao osmočasovni sastanak, razgovore za koje je Ukrajina saopštila da su poslali "veoma pozitivan signal". Nekoliko bivših ukrajinskih i američkih zvaničnika upoznatih s tim razgovorima reklo je da vjeruju kako je Kozak iskreno nastojao da pronađe diplomatsko rješenje, a ne da kupuje vrijeme dok se Rusija pripremala za invaziju.
Dok je Putin gomilao trupe, Kozak je sastavio opširan memorandum u kojem je izložio vjerovatne negativne posljedice rata. Prema riječima osobe koja je imala uvid u dokument, u memorandumu je upozorio i na mogućnost da Švedska i Finska uđu u NATO, što će se pokazati kao proročansko predviđanje.
Kozak se 21. februara ponovo obratio Savjetu bezbjednosti, i to u dijelu sjednice koji nije prenosila televizija, navodi više ljudi bliskih njemu. Ukrajinci će pružiti otpor, rekao je Kozak. Sankcije će biti oštre. Geopolitički položaj Rusije će trpjeti.
Prema riječima ljudi bliskih Kozaku, Putin je potom naložio svim zvaničnicima, osim Kozaku i stalnim članovima Savjeta bezbjednosti, da napuste salu. Zatražio je od Kozaka da ponovi svoje argumente. Zatim je otpustio i sve ostale osim Kozaka, koji je i dalje stajao za govornicom.
Sada su bili sami pod svodom Dvorane Svete Katarine u Kremlju, s razmakom od oko desetak metara između njih.
"U čemu je problem?", upitao je Putin Kozaka, prema riječima dvojice ljudi bliskih Kozaku. "Zašto si protiv?"
Kozak navodno nije popustio. Bio je to posljednji put da su njih dvojica razgovarali prije nego što je Rusija u ranim jutarnjim satima 24. februara počela da bombarduje Kijev.
Odbijanje naređenja
Pojedini mediji su izvijestili da je Kozak, u satima nakon početka invazije, pozvao Andrija Jermaka, tadašnjeg šefa kabineta predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, i zatražio da Kijev kapitulira.
Kozak je u razgovorima s nekoliko bliskih saradnika tvrdio da je ta priča netačna. Umjesto toga, rekao im je, tog dana je Jermak pozvao njega. Kozak je kazao da je želio da što prije radi na postizanju mira putem pregovora.
Do drugog dana invazije, Kozak je, prema riječima trojice ljudi bliskih njemu, pregovarao o mogućem sporazumu o prekidu vatre s Davidom Arahamijom, još jednim ukrajinskim zvaničnikom. Taj dogovor bi podrazumijevao da Rusija garantuje bezbjednost Ukrajine i da se povuče sa svih djelova zemlje, osim Krima i istočne oblasti poznate kao Donbas.
Ti pregovori su razbjesnili Putina.
Uveče 25. februara, Kozak je Putina izvijestio putem bezbjedne telefonske linije Kremlja, navode ista tri izvora.
Putin je oštro napao Kozaka zbog toga što je, raspravljajući o teritorijalnim pitanjima, prekoračio svoja ovlašćenja, i naložio mu da obavijesti Kijev da će Rusija pregovarati isključivo o kapitulaciji Ukrajine. Kozaku se činilo da Putin naglo mijenja pregovaračku poziciju. Rekao je da ne može da pregovara ukoliko ne zna koji su krajnji ciljevi Rusije.
Putin je te primjedbe odbacio i naredio Kozaku da pregovara u skladu s uputstvima. Kozak je to odbio. Upravo tokom tog razgovora, kažu sagovornici, Kozak je Putinu rekao da je spreman da bude uhapšen ili strijeljan zbog odbijanja naređenja.
Do kraja tog napetog razgovora s Putinom, Kozak je ipak pristao da obavijesti Ukrajinu o ruskom zahtjevu za kapitulacijom. Pozvao je Arahamiju, dok je Putin slušao razgovor. Arahamija je to odbio.
Narednog dana, 26. februara, djelovalo je da se Putinova pozicija, prema riječima trojice sagovornika, drugi put mijenja. Ujutro je Putinov prvi zamjenik šefa kabineta, Sergej V. Kirijenko, pozvao Kozaka i rekao mu da će drugi pomoćnik iz Kremlja, Vladimir R. Medinski, od sada predvoditi ruske pregovore s Ukrajinom.
Kasno te večeri, Medinski i Roman Abramovič, ruski milijarder, stigli su u Kozakov dom. Rekli su mu da odlaze u Bjelorusiju kako bi s Ukrajinom pregovarali na osnovu novog mandata koji im je dao Putin: da razgovaraju o bezbjednosnim garancijama, ali ne i o granicama Ukrajine.
Predstavnici Jermaka, Arahamije i Abramoviča nisu odgovorili na upite za komentar. Kremlj se takođe nije oglasio.
Izazivanje sistema
Kozak više nikada nije povratio svoju formalnu ulogu u pitanjima vezanim za Ukrajinu. Izgubio je uticaj u korist Kirijenka, koji je ove godine preuzeo i Kozakov resor zadužen za odnose s drugim bivšim sovjetskim republikama.
Ipak, nije izgubio posao. Zadržao je kancelariju u zgradi Predsjedničke administracije iz sovjetskog doba, nekoliko blokova od Kremlja, gdje se, prema riječima više ljudi upoznatih s događajima, sastajao s neformalnim izaslanicima sa Zapada. Dok su razrađivali moguće mirovne planove, pušio je cigaretu za cigaretom. Rekao im je da i dalje ima pristup Putinu, dajući do znanja da je ruski predsjednik upoznat s tim tajnim razgovorima.
U jednom trenutku, predsjednik je predložio Kozaku da iznese predloge za unapređenje ruskog ekonomskog ambijenta. Nekoliko ljudi od povjerenja koji su vidjeli Kozakov memorandum kao odgovor na to rekli su da su bili zapanjeni njegovim sadržajem.
U tom dokumentu, navode oni, Kozak je predložio da Putin zaustavi rat, započne pregovore s Ukrajinom i sprovede liberalizujuće reforme u zemlji. Predložio je i da rusko pravosuđe postane nezavisno od faktičkog nadzora organa za sprovođenje zakona - što je gotovo jeretička ideja, s obzirom na status bezbjednosnih službi kao najmoćnijih struktura u Rusiji.
Pojedini Kozakovi sagovornici kažu da ih nisu iznenadili samo njegovi predlozi, već i činjenica da ih je dijelio izvan Kremlja, imajući u vidu veo tajnosti koji obično okružuje Putina. Prema njihovim riječima, Kozak je djelovao zabrinuto za sopstveno nasljeđe i nastojao da se distancira od Putina.
Konstantin F. Zatulin, poslanik u Putinovoj stranci Jedinstvena Rusija, koji poznaje Kozaka, opisao ga je kao osobu koja je ostala lojalna Putinu. Ipak, rekao je da je Kozak rijedak saradnik iz Kremlja koji "nije skrivao svoje mišljenje".
"U predsjedničkoj administraciji nije uobičajeno dovoditi u pitanje mišljenje nadređenog", rekao je Zatulin.
Zbrkano nasljeđe
Dubnov, Kozakov poznanik koji živi u Izraelu, rekao je da Kozak vjeruje da "radi u službi države, a ne Putinovih ličnih interesa". Do njihovog razlaza, naveo je Dubnov, došlo je nakon što je Kozak, s početkom invazije, "shvatio da za Putina ne postoje crvene linije koje nije spreman da pređe".
"Cijena koju zemlja plaća za velikodržavne ambicije svog lidera postala je neprihvatljiva" za Kozaka, rekao je Dubnov.
Poput mnogih pripadnika ruske elite, Kozak i dalje pokazuje lojalnost Putinu time što se uzdržava od bilo kakvih javnih kritika. A i Putin je, s druge strane, slao signale određene lojalnosti prema njemu.
Kozak je u više navrata putovao u Izrael radi liječenja, kao i u Tursku i Ujedinjene Arapske Emirate. To je bio znak Putinovog trajnog povjerenja, imajući u vidu ograničenja koja je u ratnim uslovima nametnuo putovanjima državnih zvaničnika.
Putin je u septembru prihvatio Kozakovu ostavku, što je posebno upečatljivo jer Putin obično nastoji da visoke zvaničnike zadrži u lojalnosti tako što ih postavlja na udobne, ali beznačajne funkcije, umjesto da im dozvoli da napuste državnu službu.
Kozakovo nasljeđe ostaje neraskidivo povezano s Putinovim.
Leonid P. Romankov, liberalni poslanik u Zakonodavnoj skupštini Sankt Peterburga devedesetih godina, pamti Kozaka kao "profesionalca" koji je, za razliku od mnogih drugih gradskih zvaničnika, nastojao da se drži "slova zakona". Ipak, razočarao se u Kozaka jer je ostao po strani dok je Putin razgrađivao rusku demokratiju.
"Izabrao je put konformizma", rekao je Romankov. "Mogao je mnogo ranije da shvati kuda sve to vodi".
Članak je objavljen u "Njujork tajmsu"
Priredila: A. Š.
Bonus video:
