Valerija Holkina je kupovala sladoled sa suprugom i četvorogodišnjom ćerkom kada ih je jedan muškarac čuo da razgovaraju na ukrajinskom. "Naučite ćerku da govori poljski", rekao je neznanac. Zatim je fizički napao oba roditelja.
Incident, koji se dogodio u gradu Šćećinu na sjeverozapadu Poljske, odražava sve više neprijateljsku atmosferu prema Ukrajincima u toj zemlji, dramatičan preokret u odnosu na raspoloženje iz 2022. godine. Tada su, nakon ruske invazije punog obima, stotine hiljada Poljaka izrazile podršku i gostoprimstvo prema svojim susjedima, volontirajući na granici i nudeći svoje domove izbjeglicama.
Sada taj nalet dobre volje slabi kako se rat približava svojoj četvrtoj godišnjici, a istraživanja pokazuju sve negativniji stav Ukrajinaca u Poljskoj, podstaknut političkom debatom koja se pomjerila udesno kada je riječ o migracijama, kao i ponovnim isplivavanjem istorijskih zamjerki.
Prema podacima UNHCR-a iz septembra, u Poljskoj se nalazi oko milion ukrajinskih izbjeglica. Holkina nije jedna od njih; ona je među gotovo pola miliona Ukrajinaca koji su u zemlju došli prije 2022. godine i u Poljskoj živi više od decenije. "Sada sam više Poljakinja nego Ukrajinka… ali nikada nisam mislila da će me neko držati lekcije kako da razgovaram sa sopstvenom porodicom", rekla je. Nakon incidenta ima napade panike i rekla je ćerki da nikada ne govori ukrajinski u javnosti.
Njeno iskustvo bilo je ekstremno, napadač je na kraju osuđen na 14 mjeseci zatvora, vrijeđanje zbog govorenja ukrajinskog jezika u javnosti postalo je rasprostranjeno.
"Stvari sada djeluju mnogo napetije", rekla je Aliona, 39-godišnja preduzetnica koja živi u malom gradu na zapadu Poljske. "Danas, kada izađemo, djeca šapuću: 'Mama, hajde sada da govorimo poljski.' Ranije nije bilo tako. Niko ništa nije komentarisao. Čak i ako bi čuli moj akcenat, samo bi se nasmiješili", kazala je.
Teško je precizno utvrditi razmjere verbalnih i fizičkih napada na Ukrajince, s obzirom na to da mnogi vjerovatno ne prijavljuju incidente policiji. Ipak, ankete među Poljacima pokazuju na promjenu raspoloženja. Jedno istraživanje je pokazalo da je podrška prihvatanju ukrajinskih izbjeglica pala sa 94 odsto, neposredno nakon invazije, na 48 odsto danas. Druga anketa pokazuje da je podrška Poljaka ulasku Ukrajine u EU pala na 35 odsto, sa 85 odsto u 2022. godini.
"U društvu postoji stav da Ukrajincima više ništa ne dugujemo", rekao je Pjotr Buras iz Evropskog savjeta za spoljne odnose u Varšavi.
Više faktora se spojilo i dovelo do ove promjene raspoloženja. Ogorčenost su podstakle dezinformacije i viralni snimci na internetu. Osim toga, izbor desničarskog populiste Karola Navrockog za predsjednika u junu 2025. uslijedio je nakon žestoke kampanje koja je cijelu političku debatu dodatno pomjerila udesno. Ukrajinci se sve češće predstavljaju kao nezahvalni i pohlepni za socijalnim davanjima, uprkos ekonomskim podacima koji pokazuju da su neto doprinosioci poljskoj ekonomiji.
Slični pomaci zabilježeni su i u drugim evropskim zemljama. Njemački kancelar Fridrih Merc rekao je da je razgovarao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim o porastu broja mladih ukrajinskih muškaraca koji putuju u Njemačku. "Zamolio sam ukrajinskog predsjednika da obezbijedi da mladi muškarci, naročito iz Ukrajine, ne dolaze u Njemačku u velikom broju, u sve većem broju, već da služe svojoj zemlji", rekao je. Njegova vlada radi na zakonu koji bi pooštrio pristup socijalnim davanjima za ukrajinske izbjeglice.
U Poljskoj je Navrocki u avgustu stavio veto na vladin zakon kojim je trebalo da se produži finansijska podrška ukrajinskim izbjeglicama, a umjesto toga je predložio sopstveni zakon kojim su beneficije uslovljene zaposlenjem. Na kraju je usvojen kompromisni zakon.
Oleksandr Pestrikov iz Ukrajinske kuće u Varšavi rekao je da se antiukrajinsko raspoloženje prvi put pojavilo na internetu 2023. godine, pri čemu bi svaki tekst o Ukrajini u poljskim medijima odmah bio preplavljen negativnim komentarima. Neki su optuživali ruske botove da podstiču predrasude na internetu, i jedno vrijeme se činilo da se ta mržnja ne preliva u stvarni život. Kako je rekao, to se sada mijenja.
"Do ovog ljeta ta negativnost rijetko je izlazila iz okvira interneta; pritužbe koje smo dobijali od Ukrajinaca bile su sporadične i slične situaciji prije rata. Ali od ljeta imamo prilično veliki broj ljudi koji nam prijavljuju napade - srećom, zasada uglavnom verbalne", kazao je.
Složena istorija između Poljske i Ukrajine takođe igra važnu ulogu, pri čemu se često pominje masakr nad više od 100.000 Poljaka između 1943. i 1945. godine, koji su počinili ukrajinski nacionalisti u pokušaju da spriječe da region Volinj ne postane dio Poljske. Ukrajina je sada dozvolila Poljskoj da ekshumira tijela žrtava, ali proces ide sporo i ta tema je emotivna za mnoge u Poljskoj.
"Nivo podrške Ukrajini 2022. godine bio je anomalija; sada se na neki način vraćamo u normalu", rekao je Buras. Upravo taj istorijski kontekst omogućava velikom dijelu poljskog društva da se okrene protiv Ukrajinaca, a da pritom i dalje tvrdi da je čvrsto antiruski nastrojen. "U većini zemalja biti antiukrajinski znači ujedno biti i proruski, ali ne i u Poljskoj. Zato što su naši odnosi sa Ukrajinom opterećeni istorijom, zamjerkama i nesuglasicama", dodao je.
Tačka ključanja nastala je kada je snimak ljudi koji mašu ratnom nacionalističkom ukrajinskom zastavom tokom koncerta bjeloruskog repera na stadionu u Varšavi postao viralan. Pojavljivanje crveno-crne zastave, koja je široko rasprostranjena u Ukrajini, ali se u Poljskoj smatra uvredljivom, dovelo je do sukoba na stadionu i na kraju rezultiralo deportacijom 63 osobe iz Poljske, od kojih su 57 bili Ukrajinci. Sve češće, desničarski diskurs o navodnim opasnostima migracija počeo je da obuhvata i Ukrajince, dok su 2022. i 2023. oni uglavnom bili predstavljani u pozitivnom kontrastu u odnosu na neevropske izbjeglice koje su pokušavale da uđu u zemlju iz pravca Bjelorusije.
U većini zemalja biti antiukrajinski znači ujedno biti i proruski, ali ne i u Poljskoj. Zato što su naši odnosi sa Ukrajinom opterećeni istorijom, zamjerkama i nesuglasicama
Nemaju svi Ukrajinci u Poljskoj negativna iskustva. U istraživanju objavljenom krajem prošle godine, 58 odsto Ukrajinaca navelo je da očekuje da će njihova djeca živjeti u Poljskoj "dugi niz godina". Diskriminacija se, takođe, ne osjeća svuda jednako, naročito među onima koji žive u većim gradovima.
Anastasija Železnjak, 39-godišnja dječja psihološkinja iz grada Krivi Rog, preselila se u Varšavu sa dvoje djece u ljeto 2023. godine, nakon što je zaključila da njen rodni grad, koji je redovno izložen ruskim napadima, postaje previše zastrašujuće mjesto za odrastanje djece. Varšavu je izabrala jer se tamo već preselila njena sestrična.
Od tada je, kroz državne kurseve jezika, naučila poljski, prekvalifikovala se za maserku i nedavno otvorila sopstveni salon u centru Varšave. "Lično, u Poljskoj sam imala samo dobra iskustva", rekla je. Kada su njena djeca, sada uzrasta 10 i 15 godina, krenula u školu u Varšavi, nastavnici i drugi roditelji su se, kako kaže, maksimalno trudili da pomognu. "Na jednom roditeljskom sastanku svi su pitali kako mogu da pomognu. Gotovo me je rasplakalo", kazala je.
Jedino negativno iskustvo imala je na internetu. Kad god otvori Fejsbuk ili druge društvene mreže, bombardovana je negativnim komentarima o Ukrajincima. "Jednostavno sam prestala da gledam", rekla je.
Železnjak kaže da su mnogi njeni ukrajinski prijatelji počeli da odlaze, navodeći promjenu raspoloženja i rastuće troškove života, ali da ona sada želi da gradi budućnost u Poljskoj. "Mislim da bi to bilo bolje za moju djecu i da bi im pružilo više mogućnosti nego povratak kući", zaključila je.
Prevod: N. B.
Bonus video:
