Sedamdesetak kilometara zapadno od Istanbula na obali mora leži gradić Silivri. Zato u njemu ima mnogo vikendica i apartmana imućnijih stanovnika najvećeg turskoga grada, ali od 2008. se tamo lako može doći i bez svoje volje.
Jer te godine je otvoren novi, ogormni zatvor najvišeg stepena bezbjednosti. Smješten je u zaleđu grada, oko kilometar od obale i iz vazduha takozvani "kamp" izgleda kao neko previše nagurano naselje novogradnje. Blokovi bijelih zgrada iste veličine i crvenih krovova okruženi su, ako se bolje pogleda, visokim zidovima i asfaltiranim stazama oko područja koje je veliko kao 200 fudbalskih igrališta.
Na području se nalazi deset odvojenih zatvoreničkih kompleksa, među kojima su i za žene, tu je i zatvorska bolnica, a u zatvoru ima i više sudskih dvorana. Van zidova i ograde je sagrađen stambeni kompleks sa 500 službenih stanova za čuvare i druge zaposlene zatvora.
Lako se dolazi, teško se izlazi
Njegovu izgradnju naravno da je podstakla vlada Erdoganove stranke AKP i od otvaranja se smatra najvećim u Evropi. Kemal Kilidžaroglu iz opozicione CHP kaže: "To je kao koncentracioni logor 21. vijeka. Biti u opoziciji u današnjoj Turskoj znači da ćete lako završiti u tom logoru u Silivri."
Nakon pokušaja vojnog udara u ljeto 2016. u Silivri se zaista dolazi i više nego lako, tako da je i ovaj zatvor već prepun. Prije svega se tamo smještaju takozvani "osumnjičeni za teror" - šta god da to značilo u Erdoganovoj Turskoj.
Kompleks je hermetički zatvoren i opremljen najsavremenijom opremom za posmatranje. Mnogi novinari znaju kako on izgleda iznutra - ali samo zato što su i sami uhapšeni i sada sjede u njegovim ćelijama. "Normalni" novinari jedva da su ikad smjeli zaviriti u njega...
Političari, novinari...
Direktor zatvora Ali Demirtas se hvali redom i disciplinom koji u njemu vladaju: "Zatvorenici su tu smješteni u ćelije za tri osobe ili u samice. Samice su u pravilu za zločince koji su osuđeni na doživotni zatvor pod strogim režimom."
Navodno ima 38 samica i jedan od najpoznatijih stanovnika jedne od nje je bio bivši glavni urednik kritičkog lista "Džumhurijet", Čan Dundar. Od kraja 2015. je proveo tri mjeseca istražnog zatvora u Silivriju. On je ovaj zatvor nazvao "logorom za protivnike Erdogana" i opisuje život u samici iz koje nije bilo moguće ni vidjeti druge zatvorenike. Kaže kako im je mogao možda nešto doviknuti preko hodnika, ali iz sićušnog stražnjeg dvorišta ćelije, takozvanog vrta je mogao vidjeti samo nebo. U Silivriju sjede i drugi ugledni novinari kao što su Ahmet Šik ili dopisnik njemačkog lista "Velt", Deniz Judžel.
U reportaži novinarke poslušne turske televizije koja je dobila pravo da snima, službenici zatvora opisuju i mogućnost posjeta. U istražnom odjeljenju, takozvanom Bloku F, posjete su strogo ograničene i to samo uz prisustvo čuvara. Ali u "normalnom" dijelu, takozvanom Bloku L, na čijem je čelu Ramiz Atug, sve zvuči kao pravi odmor: "Osuđeni zatvorenici mogu se sresti sa rodbinom do trećeg koljena. Tri puta mjesečno imaju pravo na takozvani zatvoreni susret i jednom na direktan kontakt. Ovdje vidimo jedan takav zatvoren susret: između posjetilaca i zatvorenika je staklo koje ne propušta zvuk, razgovaraju preko telefona. Vrijeme posjeta varira između pola i najviše jednog sata."
U svakom slučaju, u Silivri sada dolazi više posjetilaca nego prije. Njima više nije važno ni sunce ni lijepo vrijeme jer to nisu dokoni turisti, nego očajna rodbina i advokati zatvorenika. A "osumnjičene za terorizam" i dalje masovno hapse, tako da treba misliti i na budućnost. Zato Erdoganova Turska masovno gradi ili planira nove zatvore. Mnogima je upravo kompleks Silivri uzor, a on ubrzo možda više neće biti niti najveći. Jer u Turskoj se stvara čak 179 novih zatvora.
Bonus video:
