Maj 2025: u racijama u nekoliko njemačkih pokrajina uhapšeno je pet tinejdžera. Osumnjičeni su da su desničarski teroristi. Jedna stvar posebno izaziva zabrinutost – mladost osumnjičenih. Uhapšeni su imali između 14 i 18 godina.
Savezno tužilaštvo optužuje ih da su članovi grupe „Posljednji odbrambeni talas“ (L.V.W.) koja navodno stoji iza podmetanja požara u jednom kulturnom centru u Brandenburgu i jednom smještaju za azilante. Tužilaštvo je u međuvremenu protiv članova grupe podiglo i optužnice.
Tinejdžeri koji se radikalizuju – to se sve češće dešava, pokazuje nedavno objavljena studija Kriminalističke policije pokrajine Baden-Virtemberg u kojoj se istraživao fenomen „tinejdžerskih terorista“ u Njemačkoj.
Prosječna starost: 16 godina
Za potrebe studije, istraživači su proučili 37 slučajeva, analizirali istražne i sudske dosijee. Prosječna starost počinilaca u tim slučajevima bila je 16 godina. Neki od njih su u vrijeme počinjenja krivičnih djela imali čak i manje od 14 godina i prema tome još uvijek nisu bili krivično odgovorni.
Svi proučavani slučajevi imaju jednu zajedničku stvar: mladi ljudi pripadaju ili su pripadali takozvanoj sceni „Terorgrama“. Termin „Terorgram“ je kombinacija reči „terorizam“ i naziva aplikacije za poruke i ćaskanje Telegram.
Scena „Terorgrama“ je pretežno desničarsko-ekstremistička. Međutim, postoje i podgrupe koje se mogu povezati sa satanizmom ili džihadizmom. Iako je scena aktivna i na drugim platformama za ćaskanje, najčešće je veoma prisutna na aplikaciji Telegram.
Povećana onlajn-aktivnost tokom pandemije
Kako ti mladi ljudi uopšte dolaze u kontakt sa scenom „Terorgrama“? Danijel Keler je istraživač-saradnik u Centru za kompetencije protiv ekstremizma u Baden-Virtembergu i jedan od glavnih autora studije. On objašnjava da su mnoga djeca i tinejdžeri praktično otrgnuti od svojih običnih „oflajn-života“ prije svega tokom pandemije korone. Tada su provodili više vremena onlajn, odnosno na internetu i mrežama.
Ekstremisti su uočili priliku i počeli, na primjer, da postavljaju propagandne video-zapise, kaže Keler. Zapanjujuće je da mladi ljudi uglavnom nisu bili regrutovani, već su sami i aktivno tražili takve video zapise, poput onih o poznatim pucnjavama u školama. Algoritmi platformi društvenih medija potom su pomogli da mladi ljudi budu preplavljeni sličnim sadržajem.
Studija takođe pokazuje da su mnogi mladi uz vrijeme kada su se radikalizovali bili u teškim ličnim situacijama. Većinu njih su porodice zanemarivale ili su maltretirani u školi, objašnjava Keler. U više od dvije trećine ispitanih slučajeva, počinioci su čak imali dijagnostikovanu mentalnu bolest ili barem jasne znake takve bolesti.
Samo dječaci – zašto ne i djevojčice?
Scena je posebno privlačna mladim ljudima, jer tamo pronalaze ono što očajnički traže: „Priznanje, status, slavu. Mogu da postanu heroji. To u stvari igra glavnu ulogu i pokazuje nam da su ti mladi ljudi, prije nego što postanu počinioci, u stvari prve žrtve“, kaže Keler.
U svih 37 ispitanih slučajeva, počinioci su bili dječaci. Iako bi djevojčice i žene teoretski takođe mogle da se radikalizuju, njih od toga odvraća ogromna količina mizoginije. Na sceni „Terorgrama“ ne samo da se veličaju teroristički napadi, već i seksualizovano nasilje i fantazije o silovanju žena.
U većini slučajeva, planovi napada bili su u znatno uznapredovaloj fazi. U nekim slučajevima, mladi su rekreirali svoje škole u onlajn-igricama kako bi tamo virtuelno „vježbali“ napade.
Ima li nade?
Takođe je zapanjujuće da se mladi nisu tajno radikalizovali. Studija zaključuje da, iako su roditelji, nastavnici ili zaposleni u službama za zaštitu mladih često uočili proces radikalizacije, oni su obično pogrešno procijenili prijetnju, nisu je shvatili ozbiljno ili nisu znali kako tačno da reaguju.
Koliko god nalazi studije bili alarmantni, autor Keler iz rezultata crpi i nadu. U dvije trećine ispitanih slučajeva, neki od tih mladih ljudi su do početka studija već napustili tu scenu i bili su veoma dobro reintegrisani u društvo. U mnogim slučajevima, policijska akcija tako dovela do poziva na buđenje.
Više prevencije
Autori studije naglašavaju da je važno da se problem radikalizovane omladine ne tretira isključivo kao „policijsko pitanje“. Da bi se mladi ljudi bolje zaštitili, a samim tim i društvo u celini, neophodno je više terapijskih i savjetodavnih usluga, kaže Keler. Štaviše, društvo mora biti svjesnije, mora da obrati pažnju i ozbiljno shvati znakove upozorenja.
Jer, iako nijedan od planova u proučavanim slučajevima nije sproveden, uvijek je moguće da neko promakne kroz pukotine bezbjednosnih službi.
Bonus video:
