Izbori u Mađarskoj biće najsudbonosniji u Evropskoj uniji ove godine, piše briselski Politiko.
Izborna kampanja u Mađarskoj, kako navodi taj medij, ove sedmice je ušla u višu brzinu, dok se populistički nacionalistički premijer Viktor Orban suočava s najtežim izazovom u svojih 15 godina na vlasti. Dugogodišnje iscrpljena opozicija nada se da bi Peter Mađar — konzervativni lider opozicione stranke Tisa, koja u anketama vodi sa 12 odsto — mogao srušiti ono što sam Orban opisuje kao mađarsku „neliberalnu demokratiju“.
Za mnoge Mađare, ovi izbori predstavljaju referendum o Orbanovom modelu vlasti. Tokom njegovog mandata, vlada predvođena Orbanovim Fidesom pojačala je kontrolu nad medijima i državnim kompanijama — što je izazvalo optužbe za klijentelizam — dok je istovremeno oslabila nezavisnost pravosuđa i usvajala zakone koji su Mađarsku strmoglavili na ljestvicama transparentnosti. Zemlja se sada nalazi na samom dnu indeksa vladavine prava Svjetskog projekta pravde (World Justice Project) među državama članicama EU.
Šezdesetdvogodišnji Orban je lider EU koji je najbliži ruskom diktatoru Vladimiru Putinu i stalna je prepreka nastojanjima Brisela da izgradi jedinstven front protiv Kremlja, piše Politiko. Više puta je ulazio u sukobe s EU po pitanjima od LGBTQ+ prava do migracija. Najavljujući kraj liberalnog multilateralnog poretka, Orban je na početku godine izjavio da će se EU „sama od sebe raspasti“.
Ali može li Mađar — čije prezime bukvalno znači „Mađar“ — zaista zbaciti svog bivšeg saveznika? I čak ako uspije, koliko daleko bi realno mogao da povede Mađarsku nazad ka liberalnoj demokratiji, dok Orbanova državna arhitektura i dalje ostaje na snazi?
Politiko je objavio pregled pet ključnih pitanja dok se Mađarska približava "seizmičkom" glasanju 12. aprila.
1. Zašto bi ovo trebalo da me zanima?
Mađarska je možda relativno mala zemlja, sa 9,6 miliona stanovnika, ali je pod Orbanovim vođstvom postala jedna od najvećih glavobolja Evropske unije. Godinama je u Briselu koristio pravo veta kako bi blokirao sankcije Rusiji, kočio finansijsku pomoć Ukrajini i iznova zaustavljao hitne odluke EU.
On je takođe ključni — a ponekad i vodeći — član grupe desničarskih populista u evropskim prijestonicama, koji se ujedinjuju oko tema poput protivljenja migracijama i skepticizma prema naoružavanju Ukrajine. Bez Orbana, češki lider Andrej Babiš i slovački premijer Robert Fico bili bi znatno izolovanije figure na samitima Evropskog savjeta.
Brisel je često pribjegavao složenim zaobilaznim rješenjima kako bi neutralisao mađarski opstrukcionizam, a Orbanovo uporno protivljenje dovelo je do poziva da se ukine pravilo jednoglasnosti koje važi decenijama.
„Čuli ste me 20 puta, ako ne i više, kako žalim zbog stava Viktora Orbana, koji je svaki put kada smo morali da idemo naprijed da pomognemo Ukrajini… koristio veto kao sredstvo ucjene“, kazala je u utorak novinarima šefica liberalne partije EU Valeri Hejer.
2. Koja su glavna bojna polja kampanje?
Mađar optužuje Orbana i Fides za nepotizam i korupciju — za slabljenje ekonomije favorizovanjem oligarha — kao i za gubitak sredstava iz EU zbog stalnih sukoba s Briselom.
Orban, s druge strane, želi da prikaže svog glavnog neprijatelja Mađara kao marionetu pod kontrolom Brisela.
Tokom protekle godine, Fides je pokretao javne debate s ciljem da podijeli biračko tijelo Tise — koje se proteže od zelenih i ljevičarskih glasača do razočaranih bivših Orbanovih pristalica — na temama poput zabrane LGBTQ+ Parade ponosa.
Strategija Tise bila je da izbjegava jasno pozicioniranje o kontroverznim pitanjima, kako bi osvojila apsolutnu većinu koja bi joj omogućila reformu izbornog zakona, za koji tvrde da ga je Orban prilagodio sebi, i sprovođenje ustavnih promjena.
Zamjenik lidera Tise, Zoltan Tar, rekao je za Politiko da očekuje da će Orbanova vlada primijeniti „sve moguće prljave trikove“.
„Državna propaganda, blaćenje, falsifikati generisani vještačkom inteligencijom, montirani snimci, mogući inscenirani incidenti, ucjene i eksploatisanje namještenog izbornog sistema. Mobilisaće sve, jer imaju mnogo toga da izgube“, kazao je Tar.
Govoreći na partijskom kongresu Fidesa u subotu, Orban je napao Tisu nazivajući je proevropskim poslušnikom.
„Ako glasate za Tisu ili DK (socijaldemokratsku Demokratsku koaliciju), glasate protiv sopstvene budućnosti. Tisa i DK će bez treptaja oka sprovoditi zahtjeve Brisela. Ne zaboravite da je šef Tise gospodin Veber, najveći ratni huškač u Evropi“, rekao je Orban, aludirajući na njemačkog predsjednika Evropske narodne partije Manfreda Vebera.
3. Kako i kada se održavaju izbori?
Parlamentarni izbori biće održani u nedjelju, 12. aprila. Građani će birati novi saziv Narodne skupštine sa 199 poslanika, po mješovitom izbornom sistemu: 106 poslanika bira se u jednomandatnim izbornim jedinicama, a 93 sa nacionalnih partijskih lista.
Politiko prenosi da njihova anketa pokazuje da Tisa vodi sa 49 odsto podrške, ispred Fidesa sa 37 odsto — pri čemu Orbanova stranka već gotovo godinu dana zaostaje.
Iako zvanična kampanja počinje 21. februara, izborna trka je praktično u punom jeku već mjesecima.
Među ostalim značajnim partijama su Demokratska koalicija (DK), krajnje desni pokret Naša domovina (Mi Hazánk) i satirična Mađarska partija dvorepog psa (MKKP), koja je uglavnom osnovana kako bi ismijavala Orbanovu politiku. Međutim, one se bore za politički opstanak jer možda neće preći izborni prag — što znači da bi mađarski parlament mogao biti u potpunosti pod kontrolom dvije desničarske partije.
4. Mogu li izbori biti slobodni i fer?
Izazivači vladajuće stranke suočavaju se sa sistemom dizajniranim da favorizuje Fides. Orbanova vlada je 2011. godine prekrojila izborne jedinice i temeljno izmijenila izborni sistem kako bi maksimalno povećala svoje šanse za osvajanje mandata.
„Ne postoji direktno miješanje u sam čin glasanja, ali šire konkurentsko okruženje — kako u pogledu institucionalnih pravila, tako i pristupa resursima — snažno je nagnuto u korist vladajućih partija“, rekao je politički analitičar Marton Bene iz Instituta za političke nauke TK u Budimpešti.
Osim što kontroliše oko 80 odsto medijskog tržišta, vlada omogućava etničkim Mađarima u susjednim državama (koji uglavnom podržavaju Fides) da glasaju poštom, dok oni koji žive u inostranstvu, a zadržali su prebivalište u Mađarskoj, moraju putovati do ambasada kako bi glasali.
„Jedna strana ima pristup punim resursima države, dok izazivač ne dobija nikakva javna sredstva za kampanju i gotovo da nema prisustvo u državnim medijima“, rekao je politički naučnik Rudolf Mec iz TK instituta, dodajući da se ta neravnoteža djelimično ublažava u digitalnoj sferi.
Ipak, ni ovakvi nefer uslovi ne isključuju pobjedu Mađara, kaže Bene — pod uslovom da se očuva integritet samog procesa glasanja.
5. Koliko bi pobjeda Mađara zaista promijenila stvari?
Politički establišment u Briselu priželjkuje pobjedu Mađara, nadajući se da bi vlada Tise produbila veze s EU.
Liderka centrista Hejer kazala je da njena partija podržava „svakog kandidata koji će nositi proevropske vrijednosti i koji će moći da pobijedi“ aktuelnog mađarskog premijera.
Konzervativni lider Veber brzo je poželio dobrodošlicu Tisi u porodicu desnog centra, kako bi osigurao uticaj u Budimpešti i obezbijedio im resurse za razvoj izborne platforme. Više puta je predstavljao Mađara kao čovjeka koji će spasiti Mađarsku od Orbana.
Iako se na njega gleda kao na potencijalnog graditelja mostova u narušenim odnosima Brisela i Budimpešte, Mađar nije bezrezervni navijač EU. Bio je oprezan u odnosu prema Briselu, svjestan da bi svako približavanje Orban mogao iskoristiti protiv njega. U intervjuu za Politiko u oktobru 2024. rekao je: „Mi svakako ne vjerujemo u evropsku superdržavu.“
Na unutrašnjem planu, Tar je za Politiko rekao da Tisa želi da „zadrži graničnu ogradu, protivi se obaveznim migrantskim kvotama i ubrzanom prijemu Ukrajine u EU, da se zalaže za mir, bori protiv ruske propagande, jača Višegradsku grupu (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka) i Centralnu Evropu, bez uloge evropskog ‘lošeg momka’“.
To se poklapa s procjenom političkog naučnika Metza, koji kaže da pobjeda Mađara „ne bi značila radikalni zaokret niti povratak u neku idealizovanu prošlost“.
„Uloga Mađarske kao stalnog remetilačkog faktora u EU vjerovatno bi oslabila — ne zato što bi nacionalni interesi nestali, već zato što bi se zastupali kroz pregovore i institucionalno djelovanje, a ne stalnom politikom veta i simboličkih sukoba“, dodao je Mec.
Analitičari upozoravaju i da bi promjene u zemlji mogle ići sporo. Zoltan Vasali sa Univerziteta Milton Fridman rekao je da bi razgradnja postojećeg sistema bila „pravno i institucionalno veoma zahtjevna“.
„Ključna ustavna tijela zadržaće svoje mandate i nakon predstojećih izbora, a važna mjesta i dalje drže ljudi bliski aktuelnoj vlasti, što ograničava brze promjene“, rekao je Vasali.
Razmjeri Mađarove pobjede mogli bi biti presudni. Dvotrećinska parlamentarna većina, koja bi novoj vladi omogućila promjenu ustava, bila bi, prema Mecu, „prelomni trenutak“.
„To bi dalo Mađarovoj vladi pravni kapacitet da obnovi ključne elemente vladavine prava, ponovo uspostavi mehanizme kontrole i ravnoteže i uvede zaštitne mjere poput ograničenja mandata za ključne funkcije“, rekao je on.
Kinga Gal, liderka Fidesa u Evropskom parlamentu, do zaključenja teksta nije odgovorila na zahtjev za komentar, piše Politiko.
Bonus video:
