Evropljani su u Minhenu osjetili olakšanje, nakon što je šef američke diplomatije Marko Rubio juče nastupio bitno drugačije nego potpredsjednik Sjedinjenih Država Džej-Di Vens na istom mjestu prije godinu dana. Ali im očito nije sasvim jasno da li je to samo omekšavanje retorike ili prilika za obnavljanje partnerstva.
Za neke je čaša polupuna. Za druge poluprazna. U prve svakako spada predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen. Ona je izrazila zadovoljstvo prijedlogom američkog šefa diplomatije da Amerikanci i Evropljani zajednički „ponovo ožive transatlantski savez". Fon der Lajen je rekla da je došlo vrijeme da Evropa sama preuzme odgovornost za sopstvenu odbranu i da pritom mora da prevaziđe neke „tabue". Naglasila je da treba ispuniti konkretnim sadržajem klauzulu iz Ugovora o Evropskoj uniji prema kojoj su zemlje članice Unije dužne da brane jedna drugu. Ovo već zvuči kao prijedlog za osnivanje neke vrste evropskog NATO-a.
Stalno „pljuvanje po Evropi"
Poluprazna čaša dolazi takođe iz visoke politike Unije.
Otvorenije neslaganje sa Vašingtonom izrazila je jutros (15.02.) evropska šefica diplomatije Kaja Kalas. U svom obraćanju na konferenciji imala je borbeni ton. Rekla je da joj stalno „pljuvanje po Evropi" ide na nerve. „To je trenutno veoma u modi. A ja se pitam – koja je zapravo alternativa?"
U izvještaju njemačkog javnog servisa ARD navodi se da je Kaja Kalas opalila američkom šefu diplomatije verbalni šamar. Nije izgovorila ime Rubio, ali je rekla da ne želi nikakve lekcije o slobodi medija, jer je ona – kao Estonka – iz zemlje koja je na drugom mjestu svjetske rang-liste slobode medija, a SAD – na poziciji 57.
Tačku po tačku opovrgavala je ono što je Marko Rubio tvrdio prethodnog dana – Evropa ne stoji pred propašću civilizacije, čak i ako ideologija pokreta MAGA ostavlja utisak da kontinentom uglavnom šetaju dekadentni ljudi. Kako bi se inače objasnilo, upitala je šefica diplomatije publiku, da toliko zemalja želi da postane članica EU? „Kada putujem po svijetu, vidim zemlje koje se ugledaju na nas, jer zastupamo vrijednosti koje su i dalje veoma cijenjene", istakla je Kalas. Dodala je da su poruke koje je uputio Rubio samo jednim dijelom upućene Evropljanima i da su namijenjene i američkoj javnosti. Jasno je „da se ne slažemo u svim pitanjima, i to će tako i ostati“, priznala je Kalas.
Predstavnici vlada iz istočne Evrope bili su skloniji da ozbiljno shvate problem migracija. Ali oko emancipovanja Evrope u odnosu na Ameriku u oblasti odbrane vlada jednodušje. Navođen je primjer Njemačke, čiji će se izdaci za odbranu do kraja decenije udvostručiti u odnosu na njen početak. Francuski ministar za evropska pitanja Benžamen Adad podsjetio je da Evropljani već skoro godinu dana u velikoj mjeri sami preuzimaju podršku Ukrajini.
Ukrajinski narod odlikovan Nagradom Evald fon Klajst
Na marginama Minhenske bezbjednosne konferencije svake godine se dodjeljuje Nagrada Evald fon Klajst, nazvana po oficiru Vermahta, članu zavjereničke grupe koja je izvršila atentat na Hitlera 20. jula 1944. Poslije rata bio je ugledni izdavač i jedan od osnivača Minhenske bezbjednosne konferencije. Mirovna nagrada dodjeljuje se od 2009. Ove godine ju je primio predsjednik Volodimir Zelenski – u ime cijelog ukrajinskog naroda. „Ukrajinke i Ukrajinci su strašno patili", rekao je rukovodilac konferencije Volfgang Išinger na svečanosti u Minhenu, „a posebno je bilo strašno kako ih je Rusija terorisala proteklih, veoma hladnih nedjelja." Nagrada se obično dodjeljuje državnicima, a ovo je prvi put da se dodjeljuje jednom cijelom narodu. Zelenski se zahvalio svim zemljama koje podržavaju Ukrajinu, naročito Njemačkoj. Ukazao je na nedostatak presretačkih raketa.
Posmatrači iz Ukrajine primjećuju da rat u njihovoj zemlji na ovoj bezbjednosnoj konferenciji više nije u fokusu kao ranijih godina. Timofij Jelisratenko, novinar internet-platforme „Novini", upozorava: „Od Minhena do fronta ima nešto manje od 2.000 kilometara – to nije mnogo. Tamo se razaraju gradovi i ubijaju civili. Evropljani bi trebalo da razumiju da taj rat može doći i do njih, ako budu okretali glavu.“ Zelenski je izjavio da bi na mjesečnom nivou Ukrajina morala da izbaci pedesetak hiljada ruskih vojnika iz stroja kako bi se na Putina izvršio pritisak. Niko nije umio da kaže da li će trilateralni pregovori Ukrajine, Rusije i SAD naredne nedjelje u Ženevi donijeti opipljive korake ka miru.
Kina i SAD – sve žešći takmaci
Astrid Frajzajzen iz Bavarske radio-televizije (BR) primijetila je da je Rubio svojom ofanzivom šarma donekle zasjenio nastup kineskog šefa diplomatije koji je govorio odmah iza njega. Vang Ji je nastupio sa porukom koja je zaista ličila na onu koju je Rubio prenio iz Vašingtona: „Kina i EU su partneri, a ne sistemski rivali ili protivnici." Aplauz je bio daleko suzdržaniji u odnosu na onaj koji je pobrao Rubio. Politički analitičari ipak kažu da Evropljani cijene predvidljivost Pekinga, za razliku od nove nepredvidljivosti Vašingtona. Njemački kancelar Merc, koji je već bio u posjeti Kini, u Minhenu je upozorio: „Kina sistematski koristi zavisnosti drugih. I međunarodni poredak tumači iznova, u skladu sa sopstvenim interesima.“
Pritom zapadne zemlje osjećaju snažnu nelagodu zbog zavisnosti od kineskog izvoza rijetkih metala. Vang Ji je naglasio da su Kini važne Ujedinjene nacije i druge međunarodne organizacije – dok se Vašington iz njih povlači. Što se tiče odnosa Pekinga i Vašingtona, kineski šef diplomatije rekao je da bi saradnja bila najbolja „za obje zemlje i za cijeli svijet". Ali ako Vašington to ne želi, moglo bi doći i do sukoba. Naravno, ključna riječ za Peking je – Tajvan.
Direktor konferencije Volfgang Išinger više puta je pitao Vanga za kinesku mirovnu inicijativu u ratu u Ukrajini. Odgovor je bio da Kina želi mir, ali iza toga nije uslijedilo ništa konkretnije. Kineski posmatrači, poput TV-voditelja Sjuija Ćindua, nisu bili sputani diplomatskim kodeksom pa su bez uvijanja objasnili kalkulaciju Pekinga u pogledu Ukrajine: „Evropljani čvrsto stoje uz Amerikance. Ako bismo sada vršili pritisak na Ruse da se povuku iz Ukrajine, uvrijedili bismo ih. Time bismo izgubili Ruse. A Evropljani bi i dalje ostali uz Amerikance. Amerikanci bi bili naši neprijatelji. A mi bismo ostali sami.“
Treba se prisjetiti da je njemački kancelar Merc rekao da će Kinezi uskoro biti vojno potpuno ravnopravni sa Amerikancima. A posmatrači ukazuju na to da Berlin, jednako kao Pariz i London, imaju veliku dilemu – željeli bi istovremeno da se ograde od Kineza, ali i da sarađuju sa njima.
Ovogodišnja Minhenska bezbjednosna konferencija nije donijela odgovore, ali je sortirala velika pitanja našeg vremena. Na tom ogromnom skeneru svjetske bezbjednosne arhitekture vidljivije nego ikada jesu naprsline – koje su u pokretu.
Bonus video:
