Stotine ukrajinskih žena i djevojčica prijavile su seksualno nasilje koje su nad njima počinili ruski vojnici tokom četiri godine rata u Ukrajini, saopštile su ukrajinske vlasti i humanitarne organizacije. Stvarni broj žrtava, kažu njihovi zastupnici, najvjerovatnije je znatno veći, piše “Njujork tajms”.
Neke od žena navode da su zatrudnjele nakon što su ih silovali ruski vojnici i da danas žive s djecom koja će ih zauvijek podsjećati na napadače. Druge su svjedočile da su bile primorane da služe kao seksualne robinje čitavim jedinicama ruskih vojnika. Pojedine kažu da im se život pretvorio u noćnu moru iz koje nema buđenja.
“Njujork tajms” je razgovarao sa više od deset žena koje tvrde da su ih ruski vojnici seksualno zlostavljali. Većina njih je tražila da im se puni identiteti ne objavljuju kako bi zaštitile privatnost. Iako navode iz njihovih iskaza nije bilo moguće nezavisno potvrditi, “Tajms” je imao uvid u krivične prijave i medicinsku dokumentaciju u mnogim od tih slučajeva, te razgovarao sa osobama koje su upoznate sa svjedočenjima žena.
Kremlj je saopštio da su brojni navodi ukrajinskih žena o seksualnom nasilju neosnovani.
Zastupnici žrtava navode da mnoge žene oklijevaju da pokrenu postupke jer žele da izbjegnu stigmu i bolna sjećanja, ili zato što žive na teritorijama koje su i dalje pod ruskom okupacijom i imaju malo nade u pravnu zaštitu. Neke žene su prekinule su ćutanje, uz podršku grupa preživjelih ili vođene željom da rasvijetle ono što nazivaju zločinima koje Rusija koristi kao oružje rata, navodi “Tajms”. Slijede neke od njihovih priča.
Lesja: “Mislila sam da je to kraj”
Sedmog marta 2022, dvije sedmice nakon početka ruske invazije, Lesja, 53-godišnja ekonomistkinja, i njen suprug Saša čuli su kucanje na vrata svoje kuće u selu nadomak Kijeva. U kuću su upala dva ruska vojnika. Jedan od njih ju je zgrabio i odvukao u susjednu kuću. “Odmah me je silovao”, rekla je Lesja. “Drugi je pucao mom suprugu u stomak i nogu dok me je ovaj silovao.”
Još četvorica ruskih vojnika su prišla kući u kojoj ju je napadač zlostavljao. “Mislila sam da je to to za mene - imali su noževe, puške i bombe”. Ali, kako kaže, vojnici su zaustavili njenog napadača i odvukli ga. Krenula je da traži muža i pronašla ga je kako krvari na podu druge kuće, dok su komšije pokušavale da mu pruže prvu pomoć.
Lesja je molila ruske vojnike da joj dozvole da odveze muža u bolnicu, ali joj nisu dali da uđe u automobil.
Saša je umro u Lesjinom naručju dva dana nakon što je ranjen. Jedne od posljednjih riječi bile su: “Hvala Bogu što moj otac nije doživio da ovo vidi”, prisjetila se Lesja, slomljena tim sjećanjem.
Ljekar koji je istraživao smrt njenog muža potvrdio je da je umro od prostrijelnih rana u predjelu stomaka tokom ruske okupacije. Lesja je podnijela prijavu kancelariji glavnog državnog tužioca, optužujući ruske snage za silovanje, i pokrenut je krivični postupak. Ona je kazala da joj je smrt supruga bila gora od silovanja.
Svitlana: “Htjela sam da prekinem trudnoću”
Svitlana (31) se već brinula za svog sina starog četiri sedmice koji se rodio narušenog zdravlja i ostao bez pristupa zdravstvenoj njezi nakon što je ruska vojska zauzela njeno selo na jugu Ukrajine. Zatim su, kako kaže, ruski vojnici upali u njen dom i zaprijetili da će oteti dječaka i odvesti ga u Rusiju.
Svitlana je intervenisala i oni su odustali. Ali i nakon tog zastrašujućeg susreta u martu 2022, njen partner, otac djeteta, počeo je da se zbližava s vojnicima. Otac, simpatizer Rusije, često ih je pozivao u kuću i pio s njima, rekla je.
Jednog dana, kad su se muškarci okupili, njen partner ju je natjerao da uđe u bijeli kombi sa dvojicom vojnika. Vojnici su joj stavili masku preko lica i odvezli je u obližnje selo. Njen partner je ostao u kombiju, dok ju je jedan od vojnika odvukao u prodavnicu i dvaput silovao. Vojnici su, prisjetila se, “imali bombu, nož i pušku”.
Poslije toga, njen partner ju je, kako kaže, bez ijedne riječi otpratio nazad do njihove kuće.
Šest mjeseci kasnije Svitlana je sa bebom i još četvoro djece iz prethodnih veza pobjegla u drugo selo. U međuvremenu se razišla s partnerom. Ubrzo je primijetila da joj stomak raste. Test na trudnoću je bio pozitivan.
“Htjela sam da prekinem trudnoću. Otišla sam u bolnicu, ali su mi rekli da je kasno. Bila sam u 23. nedjelji trudnoće.”
Svitlanin sin Jaroslav rođen je 8. marta 2023. godine. Regionalno tužilaštvo je saopštilo da istražuje slučaj i da je dobilo prijavu od ginekologa koji je liječio Svitlanu. Dijete, kako kaže, liči na silovatelja. Ide kod psihologa kako bi lakše prihvatila svoju situaciju.
Danas, “Jaroslav se razvija brže od moje druge djece. Već govori tečno”, rekla je Svitlana. “Ponekad se pokajem što sam htjela da prekinem trudnoću. Volim ga gotovo kao i ostale”.
Tetjana: “Bilo je gore od svih zatvora”
Tetjana Tipakova, koja se glasno protivila ruskoj invaziji, rekla je da su je ruski vojnici mučili sedam dana.
Kada su ruske snage u noći 26. februara 2022. zauzele Berdjansk, grad na jugoistoku Ukrajine, Tipakova je odlučila da pruži otpor. Tipakova (53), nekadašnja studentska liderka i preduzetnica, ogrnula se ukrajinskom zastavom i organizovala antiruske proteste. Držala je govore ispred gradske uprave i snimala video-snimke za društvene mreže.
Manje od mjesec kasnije, ruski vojnici su je zgrabili u njenom domu. Osam naoružanih muškaraca s fantomkama stavili su joj lisice, navukli vreću preko glave i odvezli je u kazneno-popravnu koloniju.
“Znala sam to mjesto, bilo je gore od svih zatvora” u Berdjansku, rekla je.
Tamo su je, kako navodi, mučili sedam dana. Četvrtog dana su je odveli na prostor izvan zatvora, gdje su stražari inscenirali lažno strijeljanje. Tokom pritvora, Tipakova je, kako kaže, prolazila kroz ispitivanja praćena psihičkim i fizičkim zlostavljanjem, kao i kroz premlaćivanja i elektrošokove. Nakon što je “električna struja prošla kroz moje tijelo”, rekla je, počela je “stalno da osjećam miris spaljene kose”.
Rekla je da su je zatvorski čuvari seksualno zlostavljali, tako što su je napastvovali rukama i predmetima, poput vatrenog oružja.
Cilj mučenja, navela je, bio je da je psihički slome i ućutkaju, kao i da je natjeraju da širi rusku propagandu u Berdjansku.
Zlostavljanje se, kako kaže, nastavilo sve dok nije pristala da snimi video za društvene mreže u kojem priznaje da su antiruski protesti bili greška. Poslije toga su je pustili, a ona je pobjegla u Zaporožje, gdje danas vodi humanitarnu organizaciju koja pomaže interno raseljenim osobama.
Priča Tipakove postala je dobro poznata u Ukrajini, gdje su je masovno dijelili na društvenim mrežama. Pozvali su je da u Hagu svjedoči o kršenjima ljudskih prava na teritorijama pod ruskom okupacijom. Redovno govori na međunarodnim konferencijama i sarađuje sa ukrajinskom organizacijom koja prikuplja svjedočenja osoba koje su preživjele silovanja u ratu. Kaže da želi da rasvijetli ruske ratne zločine i da počinioce privede pravdi.
Marija: “Dvojica vojnika su me silovala”
Marija, advokatica, često je pružala pravnu pomoć Ukrajincima koji su živjeli na teritorijama pod ruskom okupacijom nakon prve invazije 2014. godine. Kada je 2022. počeo rat punog obima i ruske snage preuzele kontrolu nad njenim gradom u južnoj Hersonskoj oblasti, optužili su je po ruskom zakonu da predstavlja “prijetnju po bezbjednost Ruske Federacije”, rekla je.
Marija, koja je zamolila da je u ovom tekstu identifikuju nadimkom, navela je da ju je u januaru 2023. nasilno uhapsila grupa maskiranih muškaraca i da su joj rekli da će je protjerati iz regiona.
Nju i jednog pritvorenog muškarca odvezli su, kako kaže, na liniju fronta u Zaporoškoj oblasti. Usput je, navodi, čula radio-razgovor u kojem je jedan vojnik drugom rekao: “Možeš da uzmeš muškarca, kopaće ti rovove i cijepaće drva. A što se žene tiče, radi s njom šta hoćeš.”
Marija (50) kaže da su je ugurali u malu seosku kuću punu ruskih vojnika.
Tamo su je, kako navodi, primorali da služi “kao robinja”. Morala je da se potčinjava vojnicima prije nego što bi ih poslali u žestoku bitku za koju su vjerovali da bi im mogla biti posljednja.
Tog dana, kaže, “napili su se, tukli me i dvojica vojnika su me silovala”.
Sljedećeg jutra došao je ruski major i zatekao je povrijeđenu i prljavu kako nepomično leži na podu, ispričala je Marija. Rekao joj je da se pročulo da se u blizini linije fronta nalazi žena.
Jedini način da pobjegne, rekao joj je major, bio je da pješke pređe na ukrajinsku stranu. “Oficir mi je rekao: ‘Ako uspiješ, upali svijeću za mene. Do sada niko nije uspio’”, prisjetila se.
Marija je prošla kroz minska polja, puzala kroz ruševine srušenog mosta i kasno u noć stigla do ukrajinskog kontrolnog punkta.
“Kada sam ugledala prvi punkt, pala sam na koljena”, rekla je. “Zagrlila sam vojnike i plakala.”
Irina Dovgan, direktorka SEMA Ukraine, organizacije koja pomaže žrtvama silovanja u ratu, potvrdila je da je Marija dala iskaz kancelariji glavnog državnog tužioca, optužujući ruske snage za silovanje, i da su pokrenuti krivični postupci.
Zbog povreda, Marija nije mogla da hoda nekoliko sedmica, rekla je. Bila je i emotivno iscrpljena. Nedavno se pridružila grupi podrške za osobe koje su preživjele seksualno nasilje. Nedjeljama je, kako kaže, boravila u kući, sve dok je jedna članica grupe nije izvukla napolje. „Potpuno sam se ugasila“, rekla je.
Bonus video:
