Ljevica se već dugo zalaže za ponovno uvođenje poreza na bogatstvo i od Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) bliskog sindikatima, naručila je studiju - da procijeni koliko bi novca takav porez donio prema njenom modelu.
Model Ljevice predviđa da se porez se ne bi plaćao - do milion eura za ličnu imovinu i do pet miliona eura za imovinu preduzeća. Za imovinu iznad tih iznosa predviđena je poreska stopa od jedan odsto. Za imovinu veću od 50 miliona eura stopa bi porasla na pet odsto, a za imovinu iznad milijardu eura na 12 odsto.
Prema toj računici, u budžete bi se slivalo ukupno 147,4 milijarde eura godišnje.
Kada se taj iznos raspodijeli na budžete njemačkih pokrajina, kojima bi pripadao prihod od poreza na bogatstvo, Bavarska bi, na primjer, dobijala oko 19 milijardi eura više godišnje, a Tiringija oko 2,3 milijarde eura.
Porez bi pogodio najbogatiji jedan odsto stanovništva, odnosno ljude čija imovina prelazi oko 2,3 miliona eura. Prema studiji, takvih je u Njemačkoj oko 700.000 i oni trenutno posjeduju oko trećinu ukupnog privatnog bogatstva.
Multimilioner za porez na bogatstvo
Josef Rik je multimilioner. Svoje bogatstvo procjenjuje na više od 40 miliona eura, a njegov godišnji prihod prelazi milion eura. Time se investitor u nekretnine iz Diseldorfa ubraja u najbogatijih 0,1 odsto stanovnika Njemačke.
„Da budem jasan, ni ja baš ne volim da plaćam porez", rekao je u razgovoru za ARD. Ipak, zalaže se za ponovno uvođenje poreza na bogatstvo i to objašnjava „jednostavnom matematikom".
Njegova računica: u sadašnjem poreskom sistemu u Njemačkoj, veliko bogatstvo može da se uveća sedamnaest puta tokom jedne generacije, odnosno u roku od 30 godina. Sa porezom na bogatstvo kakav predlaže Ljevica, imovina bi se u istom periodu uvećavala jedanaest puta. Za Rika je to „i dalje ogroman rast".
Ponovno uvođenje poreza na bogatstvo, kaže on, smatra pravednim – upravo zato što je „pristalica društva zasnovanog na učinku".
Ljudi koji zarađuju novac radom, tvrdi Rik, u postojećem poreskom sistemu su u gorem položaju u odnosu na one koji zarađuju zahvaljujući svom bogatstvu.
„Ako se raširi osjećaj da bez obzira koliko se trudio, radom ipak ne možeš da napreduješ, onda imamo problem sa društvom zasnovanim na učinku", kaže on. Zato se ovaj multimilioner i javno zalaže za to da bude više oporezovan.
Plate su veoma opterećene porezima
U većini država rad se oporezuje znatno više nego kapital ili druga imovina. A velika većina ljudi – mora da radi da bi sebi obezbijedila egzistenciju. Tako je i u Njemačkoj - i oni su potpuno transparentni za državu.
Porez na primanja, na primjer za samce, mora da se plaća već kod prihoda od nešto više od hiljadu eura mjesečno. Počinje se sa relativno niskom graničnom stopom od 14 odsto, koja zatim progresivno raste sa visinom plate: granična stopa od 42 odsto počinje već kod oko 5.800 eura bruto mjesečno, a najviša od 45 odsto tek kod oko 23.000 eura mjesečno.
Njemački poreski sistem spada među najkomplikovanije na svijetu, pa treba imati u vidu da je efektivni porez uvijek znatno niži od granične stope, jer se niži djelovi prihoda oporezuju nižim stopama. Na primjer, na bruto platu od oko 5.800 eura bruto, mjesečno samac efektivno plaća porez od oko 24 odsto.
Pored toga, sa plata se skidaju i obavezni doprinosi, ali to ovdje nije tema – govorimo isključivo o porezima.
Bogati - mnogo niži ili nikakvi porezi
Ovdje je, međutim, riječ o bogatima, multimilionerima, multimilijarderima. Bogati ljudi, u principu, nemaju platu, već žive od kapitala u raznim oblicima – koji često nije oporezovan dok se ne proda. Na tekuće prihode poput dividendi i kapitalnih dobitaka, porez u Njemačkoj iznosi oko 27 odsto.
Osim toga, bogati ne moraju da prodaju svoju imovinu da bi dobili ogromne kredite, za nove vile, jahte, firme ili vršili investicije. To je stvar povjerenja - banke im odobravaju kredite na osnovu vrijednosti te imovine. Tako njihovo bogatstvo može da raste decenijama, dok država od tog rasta ne dobija ništa. Porez na bogatstvo u Njemačkoj - suspendovan 1997.
Porez na bogatstvo u Njemačkoj se ne naplaćuje od 1997. Savezni ustavni sud je 1995. presudio da tadašnji način obračuna nije u skladu sa Ustavom i saveznoj vladi naložio da pripremi novi zakon. Vlada je, međutim, odlučila da porez na bogatstvo jednostavno suspenduje.
Suštinski problem bio je kršenje načela jednakosti: za razliku od novca ili hartija od vrijednosti, nekretnine su bile procjenjivane, na osnovu zastarjelih parametara - iz 1964. godine na zapadu ili čak 1935. na istoku zemlje. U međuvremenu, sve nekretnine u Njemačkoj ponovo se procjenjuju, a kada se taj složen i dugotrajan proces okonča, mogao bi biti dio eventualnog novog poreskog sistema.
Ko je za oporezivanje bogatih, a ko je protiv
Ljevica je ovim stvorila novu osnovu za raspravu o vraćanju poreza imovinu. Predsjednica Ljevice Ines Švertner kaže da je njena stranka naručila studiju kako bi pokazala da je moguće obezbijediti visoke prihode za pokrajine i opštine. U političkim raspravama se to često dovodilo u pitanje.
Ona smatra da je važno politički otvoriti pitanje preraspodjele bogatstva i podsjeća da je čak i šef poslaničke grupe CDU Jens Špan priznao da u Njemačkoj postoji problem raspodjele.
Špan je u septembru 2025. u emisiji na ZDF-u rekao da raspodjela bogatstva „u ovom obliku nije u redu". Za razliku od Ljevice, međutim, bio je skloniji tome da se promjene uvedu kroz porez na nasljeđe ili reformu socijalnih sistema.
I njegova stranačka koleginica Gita Koneman, predsjednica Unije srednjih preduzeća i privrede, odbacuje ponovno uvođenje poreza na bogatstvo. U listu Handelsblat upozorila je da kompanije u Njemačkoj već sada nose visoko poresko opterećenje.
AfD se zalaže za to da se porez na bogatstvo definitivno ukine.
Socijaldemokratska partija Njemačke načelno podržava ideju jačeg oporezivanja velikog bogatstva. Kao i Zeleni, ona to vidi kao jedan od instrumenata za postizanje veće pravednosti u društvu.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
