Mađarska gasi Orbanovu fabriku laži

Godinama su djelovali kao glasnogovornici vlade, koristeći široki domet u domovima širom Mađarske kako bi jačali Viktora Orbana i demonizovali one koje je predstavljao kao neprijatelje, od filantropa Džordža Soroša do ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Ali danas, 9. maja, dok polaganje zakletve Petera Mađara zvanično označava kraj Orbanovih 16 godina na vlasti, nekada moćni državni mediji te zemlje suočavaju se s mogućnošću da budu ugašeni.

“Svi se plaše. Dokle će ići ova čistka? I u kojoj mjeri?”, rekao je za “Gardijan” jedan zaposleni na državnom radiju. “Niko ne zna šta će se dogoditi”, kazao je drugi.

To je nagovještaj široke transformacije koja se očekuje dok Mađar i njegova stranka Tisa preuzimaju vlast nakon što su prošlog mjeseca na izborima osvojili supervećinu. Kada su u pitanju mediji u zemlji, to je posebno težak zadatak - koji će, po svemu sudeći, biti praćen širom svijeta, dok se druge zemlje bore s krajnje desničarskim pokretima koji nastoje da se ugledaju na Orbana.

Od dolaska na vlast 2010. godine, Orban i njegova stranka Fides su preoblikovali medije u zemlji kako bi promovisali sebe i demonizovali protivnike, što je dovelo do oštrog pada na rang-listama medijskih sloboda i ostavilo velike djelove zemlje da žive u alternativnoj stvarnosti.

“Iz Amerike ili zapadne Evrope je možda veoma teško zamisliti kako ovdje izgledaju propaganda i državna mašinerija”, rekao je Mađar za Asošiejtid pres u julu 2024. “Ta paralelna stvarnost je poput Trumanovog šoua. Ljudi vjeruju da je to stvarnost.”

Mađar, kojeg su državni mediji tokom kampanje ocrnjivali kao marionetu Brisela, odsutnog oca i izdajnika, odmah nakon izbora je obećao da će suspendovati rad državnih medija, opisujući ih kao “fabriku laži” čije je izvještavanje nalik propagandi iz Sjeverne Koreje i Njemačke iz nacističkog doba.

Iako nije zatvorio niti ubio nijednog novinara, predator slobode medija Viktor Orban je gotovo izbrisao mađarsko nezavisno novinarstvo

On je rekao da će njegova vlada nastojati da usvoji novi zakon o medijima i osnuje medijsko tijelo koje bi državnim medijima omogućilo da ponovo počnu da rade pod boljim uslovima i “da zaista rade ono čemu su namijenjeni”.

Rezultat je prilika bez presedana da se Mađarska suoči s neuspjesima svoje prošlosti, kazao je Gabor Poljak, profesor medijskog prava i politike na Univerzitetu Etvoš Lorand u Budimpešti. “Ovo je naša najbolja šansa u istoriji Mađarske.”

Pod Orbanom su se mediji razvili u dva paralelna kolosijeka: procjenjuje se da je 80 odsto bilo pod kontrolom lojalista Fidesa, uključujući državne medije i privatne medijske kuće, čija je odanost bogato nagrađivana državnim subvencijama i oglašavanjem; nasuprot njima bili su nezavisni mediji, koji su se dugo borili da opstanu dok su odbijali stalni niz napada povezanih s Fidesom - od kampanja blaćenja do birokratskih prepreka osmišljenih da im oduzimaju vrijeme i troše resurse.

Ta strategija je bila spektakularno uspješna, konstatovali su Reporteri bez granica početkom ove godine. “Iako nije zatvorio niti ubio nijednog novinara, predator slobode medija Viktor Orban je gotovo izbrisao mađarsko nezavisno novinarstvo”, rekao je generalni direktor Tibo Bruten.

Uprkos tome, nedavni izbori su pokazali otpornost nezavisnih medija, koji su nastavili, uprkos svim izgledima, da izvještavaju o optužbama za korupciju i klijentelizam koje su se gomilale oko Fidesa. “U posljednjim mjesecima, nezavisni novinari bili su akteri koji su zaista srušili Orbanov režim”, rekao je Poljak.

On je to opisao kao savršenu oluju. Dok su se Mađari suočavali s vrtoglavim rastom troškova života i urušavanjem socijalnih službi, mnogi su bili otvoreniji za oštro, beskompromisno izvještavanje kakvo je većina nezavisnih novinara praktikovala.

Dok su novinari razotkrivali skandal za skandalom - od zebri koje je uvezla Orbanova vrhuška do servilnog tona njegove vlade prema Moskvi - Mađar je njihova otkrića utkao u svoju kampanju dok je tokom dvije godine obilazio 700 gradova i sela, donoseći ga publici koja je na lokalnim vijestima rijetko čula išta osim poruka skrojenih po mjeri Fidesa.

Očekuje se da će nekoliko privatnih medijskih kompanija povezanih s Fidesom preživjeti promjenu vlasti, jer su i dalje popularne, rekao je Poljak. “Ali na kraju će to biti manje carstvo”, kazao je. “A pitanje da li će nastaviti da budu lojalni Orbanu zavisi i od njegovog položaja. Nije jasno šta će se dogoditi s Fidesom i šta će se dogoditi sa samim Orbanom.”

Međutim, izbori su ogolili spremnost za promjene u pojedinim krugovima. Nekoliko dana nakon Mađarove pobjede, više od 90 novinara MTI-ja, državne novinske agencije koja spada među najstarije na svijetu, potpisalo je pismo u kojem traže povratak “uredničke autonomije”.

Kako je to rekla Kristina Balog, koja je radila u državnim medijima od 2016. do 2018: “Javni mediji nijesu služili informisanju - služili su konstruisanju narativa.”

Ona je često gledala kako se scenariji unaprijed dostavljaju za prenose uživo državnih događaja, sa uputstvima odobrenim od vlade o tome šta se smije, a šta ne smije reći. “Urednicima je nalagano da koriste određene ključne riječi: migrant, Brisel, terorizam”, rekla je. “Prilozi su rastavljani na djelove i iznova prepravljani kako bi se uklopili u narativ vlade.”

Cilj je bio jednostavan: podsticati strah, rekla je. “Umjesto da ljude uče da misle, uslovljavali su ih da reaguju strahom, mržnjom, sumnjom. A milioni su vjerovali da gledaju prave vijesti.”

Među zaposlenima u državnim medijima, od Mađarove ubjedljive pobjede vlada velika napetost. “Iskreno, ono što je Mađar rekao bilo je veoma neodređeno. Gašenje državnih medija. Šta to znači?”, rekao je jedan zaposleni u MTI-ju, koji je tražio da ostane anoniman. “Ali ono što vidim jeste da se svi, bez obzira na politička uvjerenja, nadaju da ćemo imati normalan, nepristrasan novinski servis.”

Mnogi koji rade u državnim medijima ostali su tamo godinama, trpeći očigledno miješanje vlade jer su osjećali da imaju malo drugih mogućnosti, rekla je jedna zaposlena na državnoj radio-stanici.

Umjesto da ljude uče da misle, uslovljavali su ih da reaguju strahom, mržnjom, sumnjom. A milioni su vjerovali da gledaju prave vijesti

Oni koji su odlazili često su na svojoj koži osjetili koliko se daleko pruža ruka Fidesa, dodala je. “Progonili su ih kako bi bili sigurni da neće moći da nađu posao. Potpuno su slomili ljude.”

Godine propagande znače da se Mađarska sada suočava s ogromnim zadatkom, koji prevazilazi puko obnavljanje slobode medija, rekla je Balog, koja je radila u državnim medijima. “Ono što ostaje jeste neprerađena trauma: sistem laži, stalne manipulacije i komunikacije zasnovane na strahu, koji je ostavio duboke ožiljke.”

Za širi svijet, to je bila opomena o tome šta ostaje kada mediji budu stavljeni u službu političkih ciljeva. “Oporavak će zahtijevati vrijeme i promišljen društveni napor - jačanje medijske pismenosti, kritičkog mišljenja i sposobnosti razlikovanja informacija od propagande”, kazala je Balog. “Ključno pitanje nije samo kakav će medijski sistem nastati, već i da li će postojati istinska društvena potreba za istinom.”

Priredila: A. Š.