„Kao tinejdžer sam osnovao sopstvenu zemlju i čak sam pozvan da govorim pred UN – sa 17 godina.“
Tom izjavom Vajata Beka počinje reportaža u Zidojče cajtungu o „državi“ Gapli koja se prostire na svega 205 hektara između Srbije i Hrvatske.
Gapla je, kaže Bek, na zemlji na koju tobože niko ne polaže pravo.
On sam još nikada nije bio tamo, ali već ima pasoše, registarske tablice, zastavu i vebsajt. „I naravno ime: Federalne države Gaple. Do prave države ne nedostaje mnogo“, ironično piše reporter.
Gapla bi trebalo da jača „mir i harmoniju“ između naroda i da bude „moderna i inovativna nacija“.
Ludi poduhvati
„Mikrodržave su oduvijek bile vrsta revolucije, filozofije, neki vid planske igre u stvarnom životu. Kako može da izgleda država koja nema stare balaste? Šta državu čini dobrom? Mora li uopšte da bude dobra? Mora li da koristi svojim građanima ili smije da koristi samo sebi?“, filozofira Zidojče cajtung.
Podsjećaju na mikrodržavu Elgarland-Vargaland u kojoj su švedski umjetnici dozvolili svima da budu kraljevi. Ili na poduhvat Slovenca Petera Mlakara koji se sa umjetničkim kolektivom 1992. proglasio svoju državu, a ova našla puno pristalica u – Nigeriji.
Mikrodržave, piše minhenski list, mogu da nastanu i kao zone slobodne trgovine, za mutne poslove ofšor banaka ili brodske prevoznike i kazina.
„Baš kao Liberland. On je u neposrednom susjedstvu Gaple, osnovan je 2015. kao, po opisu sa sajta, 'najslobodnija zemlja na svetu'. Tamo doslovno vlada blokčejn. Ko hoće da postane građanin, mora da uloži u posebnu kripto-valutu.“
Kako list ocjenjuje, građane Liberlanda je pokrenula mržnja prema birokratiji i porezu i nada da bi mogli da zarade od brojnih investicija.
Pitanje granice
„Ni Liberland, razumije se, nije međunarodno priznat, niko ne živi na komadu zemlje na Dunavu.“
Zidojče cajtung podsjeća na problematiku – Srbija i Hrvatska obije priznaju da je granica na Dunavu, ali iz različitih perioda, a Dunav je meandrirao.
„Tako je nastalo mnogo malih područja na koje prava polažu ili obije zemlje ili nijedna od njih“, pojašnjava list.
„Politička situacija je kompleksna, stanovnike nerviraju stranci koji misle da ovdje naprosto mogu da umarširaju, iako je 'marš' samo simbolički.“
Za poduhvate poput Liberlanda i Gaple, piše Zidojče, teritorija nije ni bitna, već služi kao legitimacija.
„Države postoje najprije kao grupni čet na platformi Diskord, a diplomatski razgovori se obavljaju na forumu Redit. Teško je zamislivo da bi kalifornijski tinejdžeri radije živjeli na blatnjavoj obali Dunava.“
Nešto kao Zakerberg u pokušaju
Gapla ima svoju kripto-valutu, ali osnivači tvrde da prije svega hoće ideje, a ne novac. Bek kaže: „Firma Mr Bista nam je pisala i pitala kako da se uključi. Iskreno, ne znam šta da odgovorim.“
Mr Bist je najuspešniji jutjuber sveta sa oko pola milijarde pratilaca na društvenim mrežama i nizom svojih firmi.
Vajat Bek, piše Zidojče, u biografiji navodi da je razvio test za inteligenciju, platformu za ocjenu škola, jutjub kanal za tehnologiju, pisao elektronske knjige o koječemu, između ostalog i o osnivanju država.
To je ambiciozan tip, pametan, i na tren, piše Zidojče, podsjeća na Marka Zakerberga i slične štrebere sa početka dvijehiljaditih.
„Uzgred, izlet na Forum UN za omladinu ECOSOC su Bek i dvojica drugih Gaplanaca finansirali kroz Gaplansku organizaciju za predstavljanje, koju plaća Vlada Gaple. Dakle, presipanje para već znaju kao matori“, zaključuje Zidojče.
Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
