Norveška monarhija je u krizi. Ne zato što je njena buduća kraljica teško bolesna, pa čak ni zato što je njen sin prošle nedjelje osuđen za teška krivična djela, već zato što je najveći adut te institucije, povjerenje javnosti, narušen nizom grešaka koje je sama izazvala.
U srijedu je saopšteno da je norveška princeza prestolonasljednica Mete-Marit uspješno podvrgnuta transplantaciji pluća, nakon izvještaja o dramatičnom pogoršanju njene plućne fibroze. Ta početna vijest izazvala je talas saosjećanja, pa čak i porast broja prijava donora organa. Ne preskočivši red, za manje od dvije sedmice od stavljanja na listu pronađena su joj kompatibilna pluća.
Međutim, druga dva pitanja izazvala su sasvim drugačiju reakciju javnosti. Prvo su postupci njenog sina, Marijusa Borga Hojbija. Kao dijete, stajao je na balkonu palate s kraljevskom porodicom, mašući pred trideset hiljada djece koja su prolazila u povorci na Dan ustava Norveške. Ove godine bio je na suđenju, optužen za 40 krivičnih djela, uključujući silovanje, prijetnje i nanošenje tjelesnih povreda. Prošlog ponedjeljka je Hojbi proglašen krivim za 34 od 40 djela iz prvobitne optužnice, uključujući porodično nasilje i dva slučaja silovanja, i osuđen na četiri godine zatvora. Njegovi advokati odmah su uložili žalbu. Palata nije komentarisala presudu.
Drugo pitanje je u potpunosti sama izazvala: raniji kontakti Mete-Marit s Džefrijem Epstinom i njena nespremnost da ih u potpunosti objasni. Postepeno objavljivanje novih detalja srušilo je njen prvobitni opis nekoliko usputnih susreta; objavljeni mejlovi pokazali su nešto što je više ličilo na blisko prijateljstvo, uključujući posjete Epstinovoj kući u Palm Biču, odlaske u kupovinu, lične savjete i razgovore o književnosti, uključujući autora „Lolite” Vladimira Nabokova, kao i sada već ozloglašenu prepisku iz 2011, u kojoj je napisala: „Guglala sam te poslije posljednjeg mejla. Slažem se, nije izgledalo baš dobro :).”
Kako je izlazilo više detalja, rastao je pritisak javnosti. Poslije sedmica ćutanja, princeza prijestolonasljednica i prijestolonasljednik Hokon dali su u martu dvadesetominutni intervju javnom servisu NRK, uz pitanja dostavljena unaprijed. Mete-Marit je izrazila duboko žaljenje, rekavši da ju je Epstin izmanipulisao, i da je prekinula kontakt 2014. kada je shvatila da je on „loš čovjek”.
Otkrila je da je vidjela kako ucjenjuje druge i ispričala o incidentu u njegovoj kući na Floridi zbog kojeg se osjećala nesigurno, ali nije željela da iznese detalje. Tvrdila je da nije znala za njegova seksualna krivična djela i da ga je uvijek viđala samo u društvu odraslih. Nije mogla da objasni mejl sa smajlijem, rekavši da ga se ne sjeća.
Njeno žaljenje treba prihvatiti kao iskreno, budući da sve ukazuje na to da je u Epstinovoj igri bila više figura nego igrač, ali njeni neodređeni odgovori nijesu zadovoljili ni javnost, 68 odsto ih je ocijenilo nedovoljnim, ni većinu komentatora. Mete-Marit nije bila dostupna za dodatna pitanja, a Hokon je samo nevoljno odgovorio na nekoliko njih. Kralj je rekao da je par zadovoljavajuće obradio to pitanje, navodeći da njegova snaha nije prekršila nijedan zakon.
Za kraljevsku porodicu koja je nekada imala istančan osjećaj za raspoloženje javnosti, čini se da ih je taj instinkt napustio. Institucija nikada nije bila manje popularna, a svaki treći Norvežanin sada smatra da bi kralj Harald Peti, koji ima 89 godina, trebalo da bude posljednji monarh u zemlji.
Norveška nije prirodno pogodno tlo za monarhiju; ukinula je plemstvo ustavom iz 1814. godine, a njenom narodu nije bliska ideja da bude bilo čiji podanik, jer jednakost i skromnost cijeni više od tradicije i raskoši. Ipak, ubjedljiva većina, 79 odsto, glasala je za monarhiju umjesto republike kada se zemlja 1905. odvojila od Švedske. Vlada je snažno podržala monarhiju, strahujući od političkih posljedica pretvaranja u republiku u Evropi koja ih je u to vrijeme imala veoma malo.
Ali norveška kraljevska porodica razumjela je šta se od nje očekuje - i ispunila je to. Kralj Hokon Sedmi, doveden iz Danske, posvetio se naciji i postao simbol prkosa tokom Drugog svjetskog rata. Njegov sin, kralj Olav Peti, bio je omiljen, poznat po tome što se tokom naftne krize 1973. vozio tramvajem kroz Oslo. Sadašnji monarh, Harald, vremenom je i sam postao jednako popularan, a prijestolonasljednik Hokon dugo je važio za inteligentnog i pristojnog čovjeka dostojnog da krene njihovim stopama.
Prihvatili su inkluzivnost, predstavljajući se kao kraljevska porodica naroda - od izjave kralja Hokona Sedmog da je „i kralj komunista”, do nedvosmislene podrške kasnijih generacija imigrantima i LGBTQ+ građanima.
Čak je većina pozdravila i izbor supružnika bez ijedne kapi plave krvi, uključujući Mete-Marit, samohranu majku s prošlošću obilježenom žurkama i burnim provodom. Stavljajući ljubav ispred konvencije, učinili su da monarhija djeluje manje elitistički, a više kao moderna bajka. I Mete-Marit je s vremenom dorasla ulozi, pridobila kritičare i stekla prihvatanje i poštovanje javnosti.
Kako se stvari mijenjaju. Ove godine princeza prijestolonasljednica vidjela je kako nekoliko humanitarnih i kulturnih organizacija koje je ranije podržavala prekida veze s njom. Ono što se nekada smatralo velikom čašću sada je potencijalni teret. Na internetu je raspoloženje postalo otrovno, a ljudi optužuju princezu prijestolonasljednicu da je saučesnica i u Epstinovim zločinima i u djelima svog sina, odbacuju njene zdravstvene probleme kao PR trik ili tvrde da je morala tako brzo dobiti pluća na štetu nekog običnog građanina. Za takve optužbe nema osnova, ali obmanjujuća početna verzija palate i njena stalna nespremnost da bude transparentna stvorile su savršeno tlo za teorije zavjere.
Uprkos svemu tome, Norveška neće uskoro dobiti predsjednika. Malobrojni republikanci u parlamentu, uglavnom na ljevici, rutinski predlažu ukidanje monarhije. To rade iz principa, jer je ishod uvijek isti: ove godine predlog je dobio 26 glasova, dok je 141 bio protiv.
Čak i sada, dvije trećine Norvežana i dalje podržava monarhiju, ali njen neupitan položaj više ne postoji. Njena reputacija institucije „iz naroda” možda se nikada neće oporaviti u doba antielitističkog populizma. Druženje s Epstinom mnoge je podsjetilo da kraljevska porodica, koliko god pažljivo njegovala sliku običnosti, pripada globalnoj eliti.
Norvežani iskreno žele da se Mete-Marit uspješno oporavi. Ostaje da se vidi da li će joj zdravlje ikada omogućiti potpuni povratak javnom životu. Ali, dok je pitanje Epstina „na pauzi”, zadatak palate da obnovi povjerenje poslije tako ozbiljnih pogrešnih koraka ostaje - mnoga pitanja i dalje su bez odgovora.
U martovskom istraživanju, gotovo polovina ispitanih smatrala je da Mete-Marit nije podobna da postane kraljica. Raspoloženje se možda od tada promijenilo. Ali, za razliku od 1905, stanovništvo o tome neće biti konsultovano, jer monarhija slijedi arhaičnu logiku krvnih loza, a ne demokratije. Ipak, legitimitet norveške kraljevske porodice počiva manje na ustavnom pravu nego na povjerenju i naklonosti javnosti. Kada se jednom protraće, te osobine nije lako povratiti.
Tekst je preuzet iz „Gardijana”
Prevod: N.B.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
