Vladimir Putin, kao i drugi diktatori, ima sopstvene televizijske informativne programe, piše francuski “Mond” i dodaje da ekipe zvaničnog kanala Rusija 1 svake večeri, poslije emisije u 20 časova, ostaju na radnom mjestu i ponovo montiraju priloge kako bi napravile pažljivo filtriranu verziju, očišćenu od svih vijesti koje bi mogle da naljute ruskog predsjednika.
Taj sistem opisao je u intervjuu za “Moskou tajms” Dmitrij Skorobutov, bivši glavni urednik večernjih vijesti tog kanala, koji od 2020. živi u egzilu u Evropi rekavši da je praksa uvedena 2011. godine, u vrijeme velikih ruskih protesta protiv izborne krađe. Sistem je, prema riječima Skorobutova, intenziviran poslije invazije na Ukrajinu 2022, do te mjere da je Putin sada “potpuno odsječen od realnosti na linijama fronta”.
Izolovan u tom pažljivo uređenom informacionom balonu, ruski predsjednik stalno tvrdi da njegova vojska u Ukrajini napreduje “svakog dana u svim pravcima”, piše “Mond” i podsjeća da se 4. juna hvalio zauzimanjem “oko 2.440 kvadratnih kilometara” - brojkom koja očigledno nema veze sa stvarnošću. Francuski list podsjeća da su, prema analizi američkog Instituta za proučavanje rata, ruske snage u maju izgubile teritoriju, drugi mjesec zaredom i dodaje da čak i najrevnosnije pristalice režima priznaju da je malo vjerovatno da će Moskva uspjeti da probije linije. “Rat iscrpljivanja bez određenog kraja nije u interesu Rusije”, napisao je Dmitrij Trenin, bivši pukovnik u obavještajnim službama sovjetske vojske koji je postao politikolog, u tekstu objavljenom 28. maja na sajtu RT.
Linije fronta su statične, civilna ekonomija se raspada, a rafinerije širom zemlje mete su napada dronovima. Ipak, čini se da Putin pažnju usmjerava na nešto drugo: svoju komunikaciju. Na snimku objavljenom 11. maja vidi se u farmerkama i jakni kako lično vozi svoju blindiranu limuzinu Aurus do ulaza u hotel Arbat, u srcu Moskve. Unutra ga je čekala Vera Dmitrijevna Gurevič, njegova bivša učiteljica i penzionisana visoka policijska službenica, stara 92 godine, s kojom je ostao u kontaktu. Ovog puta, došao je da je odveze na ručak u Kremlj.
Scena je, kako navodi “Mond”, snimljena tako da izgleda kao spontani susret Putina i njegove učiteljice. Ali jedan detalj se izdvajao: iznenada se pojavio muškarac, veselo se predstavivši kao “turista koji je došao automobilom iz Sočija”. Predsjednik ga je kratko ispitivao. “Da li vam se sviđa Moskva?” “Da, naravno, dolazimo svake godine”, odgovorio je, a ubrzo mu se pridružila i supruga: “Volimo Moskvu.” Predstavljen kao “nerežiran”, video je, prema riječima portparola Kremlja Dmitrija Peskova, trebalo da ilustruje “radost jednostavne ljudske interakcije” koju predsjednik navodno njeguje.
Taj potez možda je imao za cilj da skrene pažnju sa neprijatnog otkrića, navodi francuski list i ističe da je nekoliko dana ranije, izvještaj pripisan jednoj evropskoj obavještajnoj službi, bez dodatnih detalja, prikazao ruskog predsjednika u sasvim drugačijem svjetlu. Prema tom dokumentu, Putin je navodno opsjednut sopstvenom bezbjednošću, strahujući da bi ga mogli svrgnuti najbliži saradnici ili čak ubiti. Taj strah ga je, kako se navodi, naveo da znatno pojača zaštitu. Navodno najveći dio vremena provodi zatvoren u posebno opremljenim “bunkerima” u svakoj od svojih brojnih rezidencija.
Snimak napravljen kod hotela Arbat bio je gotovo besprekoran - osim jednog detalja, na koji je ukazao Agentstvo, ruski opozicioni istraživački medij u egzilu. Navodni turista uopšte nije bio turista. Veseli bradati muškarac u trenerci, koji se Putinu obratio kao slučajno, bio je Aleksandar Bazarni.
Bazarni, bivši pripadnik službe bezbjednosti, radi za kompaniju zaduženu za predsjednički šalet u Krasnoj Poljani, skijalištu blizu Sočija koje je omiljeno među elitom. Radio je i u kompaniji za upravljanje povezanoj sa Gazpromom, ruskim gasnim gigantom. Poznat FSO-u, službi zaduženoj za zaštitu visokih zvaničnika, izabran je za ovu ulogu. Ništa nije bilo prepušteno slučaju budući da i hotel Arbat, smješten blizu Kremlja, pripada predsjedničkoj administraciji, što olakšava njegovo obezbjeđivanje, istakli su opozicioni mediji.
Pažljivo režirani “spontani susreti”
Šetnje među građanima i spontani susreti odavno su zamijenjeni pažljivo režiranim događajima u kojima pripadnici službi bezbjednosti glume obične građane. “Koliko god ove scene djelovale apsurdno zapadnoj publici ili mlađim Rusima koji su odrasli uz internet, one imaju efekta kod starijeg biračkog tijela”, kazala je za “Mond” Tatjana Kastujeva-Žan, direktorka Centra za istraživanje Rusije i Evroazije pri Francuskom institutu za međunarodne odnose. Ona je dodala da je “u autoritarnom režimu cilj da se pokaže da je sve pod kontrolom. Predsjednik je oličenje nepokolebljive moći koju niko ne može dovesti u pitanje”.
Iako se niko ne usuđuje da mu se otvoreno suprotstavi, mnogi mu se rugaju na društvenim mrežama. Pod nadimkom “djedica u bunkeru”, predsjednik sve više podsjeća na ostarjele članove sovjetskog Politbiroa, koje su mase na Crvenom trgu pozdravljale aplauzom, dok su im se ljudi rugali u privatnosti svojih domova zbog govora koji su bili potpuno odvojeni od stvarnosti.
Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka obični sovjetski građani već su prestali da vjeruju u zvaničnu ideologiju. Pravili su se da vjeruju, bilo iz konformizma, bilo iz opreza. Do kraja vladavine Leonida Brežnjeva (1964–1982), komunistička dogma ostala je bez suštine. Bila je to vjera bez uvjerenja. “Da li je laganje nestalo u postsovjetskoj Rusiji? Ne, čini se da je postalo još dublje i zamršenije”, piše istoričar Alen Bezankon u knjizi Sveta Rusija (Sainte Russie).
Danas taj raskorak i dalje postoji. “Ideologija koju promoviše Putin nije uvjerljiva. Većina Rusa ne prihvata ni ‘tradicionalne vrijednosti’, ni antizapadna osjećanja”, kazala je za “Mond” Vera Granceva, predavačica na Institutu za političke studije (Sciences Po). “Dovoljno je pogledati gdje bogati Rusi šalju svoju djecu na školovanje - ne u Indiju ili Brazil, već u Evropu ili Dubai. Jaz između riječi i stvarnosti pokazuje da ta ideologija ne može da opstane.”
Granceva, stručnjakinja za rusku politiku, smatra da Putin predstavlja arhetip Homo Sovieticusa. Sovjetski Savez je njegova alfa i omega. U govoru iz 2005. godine raspad Sovjetskog Saveza 1991. opisao je kao “najveću geopolitičku katastrofu vijeka”.
Čitava njegova životna putanja ukorijenjena je u tom nasljeđu. Oblikovan sovjetskim sistemom, veliki dio odraslog života proveo je u KGB-u, političkoj policiji. Najprije je pratio disidente u rodnom Lenjingradu, a potom je poslat u Drezden, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, gdje je blisko sarađivao sa Štazijem.
Po dolasku na vlast u martu 2000. godine brzo je počeo da obnavlja pojedine simbole iz sovjetskog doba. Ponovo je uvedena sovjetska himna, dok je KGB, sada pod nazivom FSB, dodatno učvrstio kontrolu nad zemljom. “Danas su se vratile sovjetske metode. Od 2012. godine, na primjer, ponovo su aktivirani politruci - komesari FSB-a prisutni u svakoj instituciji”, rekla je Granceva, koja je tokom 2010-ih radila u Rusiji. “FSB je potom rasporedio svoje agente svuda, slijedeći logiku ‘države unutar države’.”
Prema riječima ruskog politikologa Stanislava Belkovskog, “Putin nikada nije stvorio zajedničke prostore niti zajedničke projekte; izolovao je Rusiju od ostatka svijeta iza gvozdene zavjese”. Tokom više od četvrt vijeka na vlasti izgradio je sistem koji karakteriše nepoštovanje “prava pojedinca i prava svojine”, rekao je Belkovski 5. juna za Svobodu, rusku opozicionu radio-stanicu koju finansira Evropska unija.
U praksi, privatni preduzetnici suočavaju se sa sve većim pritiscima. Prisilne nacionalizacije postale su toliko brojne da ih je teško prebrojati. Stotine malih i srednjih preduzeća oduzete su pod različitim izgovorima, što je izazvalo veliku zabrinutost u poslovnim krugovima. Slučaj Aleksandra Galickog jedan je od najnovijih primjera. Ovom 71-godišnjem pioniru ruske računarske industrije u maju su zaplijenjeni imovina i lična imovina nakon što je optužen za “organizovani ekstremizam”. Nisu mu pomogle ni veze sa vojskom, za koju je projektovao računarske sisteme za vojne satelite, niti bliskost sa premijerom Mihailom Mišustinom. Napustio je Rusiju kako bi izbjegao zatvor. Situacija je jasna, smatra Belkovski: “Vraćamo se najgoroj verziji sovjetske ere.”
SSSR, verzija 2.0, sada se jasno vidi na anektiranom Krimu, gdje se prema pisanju “Monda” ponovo koriste kartice za racionalisanu kupovinu goriva, a police u supermarketima su prazne. Ove nestašice posljedica su masovnih ukrajinskih napada dronovima na kopneni koridor koji povezuje Krim sa Donbasom i Rusijom. Intenzitet tih napada ozbiljno je poremetio logistiku i iscrpio zalihe municije ruske protivvazdušne odbrane. Upornim udarima na rafinerije, skladišta goriva i lance snabdijevanja, Kijev je pretvorio Krim u Ahilovu petu ruske vojske, ocjenjuje francuski list.
Ti problemi više nisu ograničeni samo na poluostrvo. Tokom juna racionalizacija prodaje goriva proširila se na veliki dio ruske teritorije i pogodila više od polovine ruskih regiona. Istovremeno, proizvodnja prerađene nafte pala je ispod četiri miliona barela dnevno, što je najniži nivo u više od 20 godina, prema podacima agencije Energy Intelligence.
U takvim okolnostima zabrinutost je počela da iskazuje čak i politička elita. “Rusija je na ivici socijalne eksplozije”, upozorio je Vjačeslav Marhajev, poslanik Komunističke partije u Državnoj dumi, donjem domu parlamenta. U poruci objavljenoj početkom juna na svom Telegram kanalu pozvao je vladu da “predstavi jasan plan za okončanje ‘specijalne vojne operacije’” u Ukrajini. Još jedan poslanik iste partije, Renat Sulejmanov, takođe je ocijenio da je neophodno “što prije okončati” sukob, jer ruska ekonomija “neće izdržati dugotrajan rat”.
Da li Ukrajina može postati Putinov Avganistan? Sagovornici Monda smatraju da takvo poređenje ipak treba uzeti s oprezom. “U Ukrajini posljedice rata prevazilaze one iz Avganistana, posebno kada je riječ o ljudskim gubicima”, podsjetila je Kastujeva-Žan. “Rusija sada u Ukrajini za samo jedan mjesec gubi više vojnika nego što je Sovjetski Savez izgubio tokom čitave decenije rata u Avganistanu (1979–1989), gdje je, prema ruskim izvorima, poginulo između 15.000 i 26.000 ljudi.”
Nacionalistički zanos
Za razliku od rata protiv mudžahedina, koji se vodio daleko od ruske teritorije, rat u Ukrajini predstavljen je kao pitanje opstanka države. Sva energija i svi resursi usmjereni su na ratne napore, a da to za sada nije izazvalo veliki talas nezadovoljstva. “Velike plate i socijalne beneficije koje se dodjeljuju učesnicima rata, uprkos korupciji, promijenile su odnos društva prema dobrovoljcima, čija pogibija ne izaziva pretjeranu uznemirenost”, rekla je Kastujeva-Žan. “Ekonomija slabi, ali i dalje opstaje. A danas se nije pojavio lider uporediv sa Mihailom Gorbačovom, koji bi ponudio drugačiju nacionalnu viziju.”
Nacionalistički zanos bio je jedan od glavnih pokretača režima. “Putin ga je intenzivno koristio prije nego što se proširio poput virusa. To je naročito dobro funkcionisalo 2014. godine, tokom aneksije Krima, koju je Kremlj doživio kao uspjeh”, objasnila je Granceva. “Tada je stanovništvo to podržalo, smatrajući da je riječ o svojevrsnoj osveti koja je izbrisala poniženje nastalo nakon raspada SSSR-a.” Dodatnu korist za Kremlj predstavljalo je obnovljeno “nepovjerenje prema Zapadu, za koji se sumnja da želi da razbije zemlju”.
Međutim, poslije više od četiri godine rata, čini se da taj narativ gubi snagu. Na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, takozvanom ruskom Davosu, održanom od 3. do 6. juna, mogao se čuti drugačiji, manje trijumfalistički ton od onoga koji zastupa ruski predsjednik. Poslovni lideri tom prilikom govorili su o svojim problemima, iako ih nijesu direktno povezivali sa ratom.
Aleksej Mordašov, glavni akcionar kompanije Severstal i jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, opisao je situaciju kao napetu. “Prije mjesec dana naš investicioni portfolio za 2026. godinu smanjen je za 24 odsto”, rekao je, žaleći se na manjak gotovine u trenutku kada je kompanija i dalje među najprofitabilnijima u zemlji.
Ne obazirući se na zabrinutost poslovnih ljudi, Putin je u svom govoru na forumu predstavio gotovo idiličnu sliku. Prema njegovim riječima, usporavanje privrede bilo je namjerno, borba protiv inflacije daje rezultate, a Rusija je, mjereno paritetom kupovne moći, prestigla sve evropske zemlje.
Putinov optimizam odnosio se i na tok rata. Ocijenio je da je osvajanje čitave Donjecke oblasti, od koje Moskva trenutno kontroliše više od 80 odsto, na dohvat ruke. “Nema nikakve sumnje da ćemo uspjeti”, insistirao je. “Isto važi i za druge ciljeve koje ćemo ostvariti pregovorima - prije svega mislim na denacifikaciju.”
U svom govoru nije pomenuo ukrajinske napade dronovima na naftne terminale u Sankt Peterburgu, koji su se dogodili upravo dok je forum bio u toku. Iako su učesnici mogli da vide stubove crnog dima kako se uzdižu iznad grada, Putin se ponašao kao da ih nije ni primijetio.
Krajnja rigidnost
Moguće da je na kraju povjerovao u sopstvene laži, piše “Mond” i ističe da je Putin nepovjerljiv prema internetu i novim komunikacionim tehnologijama. Predsjednik u životu nikada nije poslao mejl niti posjeduje mobilni telefon. Njegovi izvori informacija ograničeni su na televizijske informativne emisije prilagođene njegovom pogledu na svijet, kao i na izvještaje generala i savjetnika koji pažljivo izbjegavaju da mu proturječe.
“Ljudi iz njegovog okruženja govore mu ono što želi da čuje”, sažela je Granceva. “Zapravo je indoktrinirao ljude oko sebe, a oni zauzvrat indoktriniraju njega. To je začarani krug iz kojeg niko ne može da izađe.”
Njegova krajnja rigidnost ne nagovještava ništa dobro u trenutku kada Kijev i njegovi evropski saveznici pokušavaju da ožive mirovne pregovore. Zvanično, Kremlj se tome ne protivi, ali radije komunicira preko Donalda Trampa. U Sankt Peterburgu je ruski predsjednik ponovio svoje zahtjeve, pozivajući se na navodni sporazum postignut u Ankoridžu 15. avgusta 2025. godine sa američkim predsjednikom.
“Rusija prihvata kompromise dogovorene u Ankoridžu. Ukrajina mora da učini isto. Nakon toga, sukob će se prirodno i brzo riješiti”, rekao je.
Prema tvrdnjama Moskve, Tramp se obavezao da izvrši pritisak na Kijev da prepusti teritorije u Donjeckoj oblasti koje još nijesu pod ruskom kontrolom. Ukrajina je takav scenario kategorično odbacila.
“Ni ove godine nećete zauzeti Donjeck”, odgovorio je ukrajinski predsjednik u otvorenom pismu upućenom ruskom predsjedniku 4. juna. Iako je poručio da je spreman da se sastane s njim kako bi razgovarali o prekidu vatre, Volodimir Zelenski je uputio oštru optužbu na račun ruskog lidera, kojeg smatra jedinim odgovornim za rat.
Bez obzira na argumente kojima se pokušava opravdati - NATO, geopolitika ili ruski jezik - “ovaj rat je vaš lični izbor, rat bez stvarnog razloga”, napisao je ukrajinski predsjednik. “Tako će ga istorija pamtiti.”
U Vašingtonu su ocjene jednako oštre. “U očima većine posmatrača širom svijeta, a rekao bih i u očima nekih ljudi unutar same Rusije, invazija na Ukrajinu predstavlja stratešku katastrofu za Rusiju”, izjavio je početkom juna američki državni sekretar Marko Rubio.
On je ocijenio da “Rusija neće ostvariti ciljeve koje je sebi postavila prvog dana rata”. Ipak, sa ruske strane nema naznaka popuštanja.
“Putin je tvrdolinijaš i teško mogu da zamislim da će odustati. Time bi izgledao slabo i rizikovao da ga ukloni sopstveni najuži krug”, rekla je Granceva. “Dalja eskalacija jedina je strategija koju ima.”
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
