Fizičar, fudbaler i tinejdžer koji nije znao da pliva

Ajubu Akbiliju bio je potreban novac za operaciju njegove majke. Hamza Hajburi je želio priliku za profesionalnu fudbalsku karijeru. Abdeluahed Iken je sanjao o blještavom životu koji je njegov prijatelj iz Italije prikazivao na Fejsbuku.

Zato su, kada su čuli glasine da je granica Maroka sa Španijom otvorena, odlučili da se pridruže masi i pokušaju da stignu do Evrope.

Sva trojica su poginula pokušavajući da pređu granicu i postali žrtve najsmrtonosnije migrantske krize između Maroka i Španije, piše Asošiejtid pres (AP).

Podstaknuti dezinformacijama, siromaštvom i nedostatkom prilika, više od 70.000 migranata iz Maroka i drugih zemalja prošlog mjeseca je plivalo ili se penjalo preko lukobrana u pokušaju da stigne do Seute, španske teritorije na sjevernoafričkoj obali. Prema zvaničnim podacima, najmanje 90 ljudi je poginulo pokušavajući da pređe granicu, dok su organizacije za ljudska prava navele da je broj žrtava znatno veći. Mnoge porodice još nijesu uspjele da preuzmu tijela svojih najmilijih.

Gotovo svi koji su preživjeli vratili su se u Maroko, a obje zemlje su pojačale bezbjednosne mjere. Marokanske i španske vlasti za masovni pokušaj prelaska granice okrivile su glasine koje su se širile društvenim mrežama i mreže krijumčara ljudi, dok su migranti kao glavne razloge navodili nezaposlenost i niske zarade.

Privlačnost mase

AP navodi da je Akbili (31) živio u Tangeru, oko sat vremena vožnje od marokanskog primorskog grada Fnidek. Već neko vrijeme je razmišljao o odlasku iz zemlje, ali prijatelji i porodica kažu da nikada ranije nije razmatrao ilegalni prelazak granice.

Završio je fiziku, ali nije mogao da pronađe posao u struci, pa je radio u fabrici auto-djelova. Zarađivao je oko 421 dolar mjesečno, nešto više od prosječne zarade u toj sjevernoafričkoj zemlji.

Podstaknuta ambicijom da postane regionalni centar automobilske industrije, marokanska ekonomija bi ove godine trebalo da poraste za 4,5 odsto. Međutim, kako ističe AP, vlasti se i dalje suočavaju sa dugotrajnim izazovom - kako taj rast pretvoriti u bolje plaćena radna mjesta.

Akbili je radio u smjeni od 14 do 22 sata kada je na Fejsbuku vidio objave o ljudima koji prelaze u Seutu. Želio je da okuša sreću, nadajući se da će pronaći posao koji bi mu omogućio da pomogne majci da plati operaciju kile.

“Potpuno je promijenio mišljenje. Od nekoga ko uopšte nije razmišljao o ilegalnoj migraciji postao je neko ko je po svaku cijenu želio da ode”, izjavio je za AP Abdelhakim Sadaui, Akbilijev rođak i cimer.

Akbili je ubijedio Sadauija da pođe s njim. Njih dvojica su 31. jula platili vozaču 129 dolara da ih odveze blizu granice sa Seutom, što je odgovaralo iznosu za dvije mjesečne kirije.

Kada su stigli, prema riječima Sadauija, vladao je potpuni haos. Iz daljine je masa izgledala kao mravi, rekao je, dok su se ulice punile ljudima koji su išli ka granici. Policija je, kako je naveo, ispaljivala šok-bombe i suzavac pokušavajući da ih rastjera.

Sadaui je odlučio da ne nastavi dalje. Akbili je produžio. Ostali su u kontaktu telefonom. Onda je Akbili prestao da se javlja.

U dokumentu marokanskog Ministarstva unutrašnjih poslova, u koji je AP imao uvid, navodi se da je Akbili preminuo u ponoć 31. jula. Njegova smrt je označena kao “neprirodna”, a kao uzrok je navedena “teška povreda glave”. Sahranjen je u rodnom gradu Kenifra.

Njegovoj porodici je rečeno da je poginuo nakon pada sa litice. Ministarstvo unutrašnjih poslova je saopštilo da je jedan od 11 smrtnih slučajeva zabilježenih na marokanskoj strani bio posljedica pada sa litice.

Međutim, njegov rođak sumnja da je Akbili stradao pod sumnjivim okolnostima i traži dodatnu istragu.

“Telefon i novčanik ostali su mu netaknuti. Kako je to moguće ako je pao sa litice?”, rekao je Zakarija Akbili za AP.

Fudbalski snovi odveli ga u smrt

Hamza Hajburi, koji je igrao za marokanski drugoligaški klub Kenitra Atletik, sanjao je o tome da napravi veliku fudbalsku karijeru u Evropi, rekao je njegov prijatelj iz djetinjstva Bilal Ratib.

Hajburi (28) je bio na odmoru u Martilu, marokanskom primorskom gradu udaljenom oko 40 kilometara od Seute, kada je vidio ljude kako kreću tamo i odlučio da im se pridruži. Vijest o njegovoj smrti tokom haotičnog pokušaja prelaska granice objavio je navijački klub njegovog fudbalskog tima.

Ratib je rekao da je Hajburi kao mlad posjetio Francusku i da je oduvijek želio da se vrati.

“Oduvijek je želio da živi u inostranstvu i ode u Francusku, da igra bolji fudbal i ima bolji život”, rekao je Ratib.

“Bio je sjajan čovjek. Čak i kada smo bili mladi i nepromišljeni, uvijek bi rano odlazio u džamiju na prvu molitvu”, kazao je Ratib. “Bio je veoma religiozan.”

Hajburi je živio isključivo od fudbala i, dok je igrao, zarađivao oko 540 dolara mjesečno. Međutim, ove godine uopšte nije igrao, rekao je Ratib.

Porodice za smrt saznale preko Fejsbuka

Abdeluahed Iken (19) je završavao srednju školu u južnom gradu Agadir. Često je na Fejsbuku gledao fotografije koje je objavljivao njegov prijatelj koji se odselio u Italiju.

Kada je čuo glasine da je granica sa Seutom otvorena, tražio je od majke novac da otputuje u svoje rodno selo.

Međutim, umjesto kući, Iken je sa prijateljima krenuo više od 850 kilometara na sjever, ka Seuti, rekao je član porodice Husein Zligui. On je rekao da je za Ikenovu smrt saznao preko Fejsbuka, a porodica sada pokušava da njegovo tijelo vrati kući.

Iken nije znao da pliva, pa je za prelazak kupio prsluk za spasavanje. Prijatelji koji su se vratili ispričali su porodici da su ga vidjeli kako se bori u vodi prije nego što se utopio, rekao je Zligui.

AP piše da Evropa za mnoge Marokance predstavlja mogućnost za posao, stabilnost i bolju budućnost. Oni koji uspiju da odu u inostranstvo često se vraćaju kući sa markiranom odjećom, automobilima i eurima, postajući simboli uspjeha - ali i predmet zavisti.

Prema podacima vlade, Marokanci koji žive u inostranstvu poslali su kući 6,6 milijardi dolara u prvih šest mjeseci ove godine, što je više od tri odsto bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Visoki troškovi prenosa tijela

Od porodica je traženo da plate oko 2.500 eura za prenos tijela svojih najmilijih iz Seute kući, rekli su Ratib i Zligui.

AP nije uspio da potvrdi taj iznos. Prenos tijela iz Španije u Maroko uglavnom zahtijeva odobrenje marokanskog konzulata i španski dokument za transport posmrtnih ostataka. Marokanski propisi obično zahtijevaju zapečaćen kovčeg i potvrdu da smrt nije nastupila usljed zarazne bolesti.

Portparol vlade Seute rekao je u petak da je dokumentacija za prenos tijela stradalih tokom pokušaja prelaska završena, ali da je marokanska vlada nije prihvatila. Vlada Maroka nije odgovorila na imejl AP-a sa detaljnim pitanjima o tome šta koči prenos tijela, ko je odgovoran za pokrivanje troškova i da li će pomoći porodicama da plate povratak posmrtnih ostataka svojih najmilijih.

Obdukcije 82 migranta čija su tijela izvučena na obalu u Španiji završene su, rekao je Manuel Aparsero, direktor forenzičkog tima Seute.

Hajburijeva sestra je uradila DNK test kako bi vlasti u Seuti mogle da potvrde identitet njenog brata. Vlasti su joj predale njegovu ličnu kartu i vozačku dozvolu, ali joj nijesu dozvolile da vidi tijelo, rekao je Ratib.

“Biće potrebno oko 20 dana, ili više, da tijelo bude vraćeno”, kazao je. “Ne možete ni da zamislite patnju porodica.”

Mreža sindikata za migracije u Maroku pozvala je Maroko i Španiju da snose troškove vraćanja tijela stradalih njihovim porodicama.

Po povratku u Tanger, Sadaui se preselio kod kolega. Nije mogao da podnese da živi u stanu bez Akbilija.

“Na granici mi je govorio: ‘Nikada se neću vratiti’”, rekao je Sadaui. “I zaista, nikada se neće vratiti.”