Od solidarnosti do neprijateljstva: Ukrajinci u Poljskoj sve češće na meti

Kada su rođaci Nastje Podorožnje pobjegli od rata u Ukrajini u susjednu Poljsku, volonteri su ih dočekali raširenih ruku.

Podorožnja (29) je već živjela u Poljskoj kada je rat počeo. Međutim, nekoliko dana prije početka ruske invazije punog obima 24. februara 2022. vratila se u Ukrajinu kako bi pomogla sestri i sestričinama da napuste zemlju.

Kada se, zajedno s talasom izbjeglica, vratila u Poljsku u prvim danima rata, svjedočila je velikoj solidarnosti poljskih volontera. Istovremeno je uočila i rizik: Ukrajinke koje prihvataju pomoć nepoznatih ljudi mogle bi da postanu žrtve trgovaca ljudima.

Tada je odlučila da osnuje “Martinku”, telefonsku liniju i grupu za podršku Ukrajinkama koje su pobjegle od rodno zasnovanog nasilja, piše Asošiejtid pres (AP).

Četiri godine kasnije, Podorožnja se bori da održi organizaciju. Sredstava za pomoć izbjeglicama je sve manje, neprijateljstvo prema Ukrajincima raste, a Poljska i dalje nema dugoročnu strategiju integracije. Kako zamor od rata raste, političari sve češće koriste antiizbjegličko raspoloženje za političku korist.

AP navodi da tu promjenu osjećaju i organizacije poput Martinke. Dok je u prvim mjesecima rata bilo relativno lako prikupljati novac, međunarodni donatori su u međuvremenu pažnju preusmjerili na druge globalne krize.

Sklonište Martinke, smješteno u neuglednom dvosobnom stanu u centru Krakova, do sada je primilo više od 100 žena i djece. Ženama se pomaže da pobjegnu od nasilnika i dobiju pristup zdravstvenoj zaštiti, psihološkoj pomoći, poslu i smještaju.

“Često sve počne tako što sjedim sa ženama uz čaj baš u ovoj kuhinji, one mi ispričaju šta im se dogodilo, a ja im kažem: ‘I meni isto’”, rekla je Podorožnja za AP tokom razgovora u skloništu u Krakovu. Prisjetila se i sopstvenog iskustva iz 2016. godine, kada je jedan muškarac pokušao da je siluje na ulici u Poljskoj.

Dok ona i njene koleginice pokušavaju da prikupe dovoljno novca kako bi sklonište nastavilo da radi, Podorožnja kaže da pozivi za donacije često izazovu bujicu uvreda na internetu.

“To je zato što sam Ukrajinka”, rekla je.

Ukrajinske izbjeglice doprinose poljskoj ekonomiji

Oko 3,5 miliona Ukrajinaca je pobjeglo u Poljsku tokom prvih sedmica rata, prema podacima Ujedinjenih nacija. Poljaci su ih dočekivali na željezničkim stanicama i otvarali im vrata svojih domova, dok im je država omogućila pristup tržištu rada i socijalnim davanjima.

Dvije zemlje dijele dugu istoriju stradanja pod Rusijom, a Poljska je i dalje jedan od ključnih saveznika Ukrajine u ratu.

Do kraja 2022. broj ukrajinskih izbjeglica u Poljskoj stabilizovao se na oko milion. Oni koji su ostali brzo su se uključili na tržište rada: više od 70 odsto je pronašlo posao, a studija kompanije Deloitte procijenila je da su 2024. doprinijeli sa 2,7 odsto bruto domaćem proizvodu Poljske.

Pored izbjeglica, među kojima su većinom žene i djeca, više od milion Ukrajinaca živjelo je u Poljskoj i prije rata, uglavnom kao ekonomski migranti.

Prema anketi CBOS-a, vodeće poljske institucije za istraživanje javnog mnjenja, 52 odsto Poljaka sada se protivi tome da njihova zemlja prima ukrajinske izbjeglice

Novinar iz Varšave Mateuš Macini ocjenjuje da Poljska nije u potpunosti shvatila da Ukrajinci nijesu samo bespomoćne žrtve Vladimira Putina, već ljudi koji žele da izgrade sopstvene živote.

Kako navodi u autorskom tekstu za “Gardijan”, mnoge ukrajinske izbjeglice su se, čim su mogle, iselile iz domova svojih poljskih domaćina, iznajmile ili kupile stanove, pokrenule poslove, od kojih su neki danas veoma uspješni, i izgradile snažnu zajednicu, često ulazeći i u direktnu konkurenciju sa lokalnim stanovništvom.

“Takav razvoj je razumljiv, čak i poželjan, ali je zbog toga saosjećanje prestalo da bude osnova odnosa između Poljaka i Ukrajinaca. Za Poljsku, zemlju koja je od poslijeratnih godina gotovo potpuno etnički homogena, takvu promjenu bilo je teško, ako ne i nemoguće, prihvatiti”, piše Macini.

Istorijski sporovi ponovo izbijaju na površinu

Izbjeglice su sve češće meta antiukrajinske retorike. Prema anketi CBOS-a, vodeće poljske institucije za istraživanje javnog mnjenja, 52 odsto Poljaka sada se protivi tome da njihova zemlja prima ukrajinske izbjeglice, navodi “Gardijan”.

U istraživanju objavljenom ove godine, ukrajinski migranti sa kojima je razgovarala Olena Babakova, istraživačica sa Univerziteta Vistula u Varšavi, naveli su predsjedničku kampanju u Poljskoj 2025. kao period kada je antiukrajinsko raspoloženje pojačano, jer je ta tema postala prisutna kod svih stranaka, a ne samo krajnje desnice.

“I nije riječ samo o negativnim osjećanjima - Ukrajinci se zaista suočavaju sa neprijateljskim komentarima i napadima”, rekla je Babakova za AP.

Karol Navrocki, kandidat nacionalno-konzervativnog bloka koji je na kraju pobijedio na predsjedničkim izborima, obećao je zakon kojim bi poljski građani imali prednost nad Ukrajincima u pristupu javnim uslugama. Liberalni kandidat Rafal Tšaskovski predložio je ograničavanje dječjih socijalnih davanja za Ukrajince.

Kako su tenzije rasle, ponovo su izbile i istorijske nesuglasice između dvije zemlje.

U junu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odlučio da jednu vojnu jedinicu nazove po ukrajinskoj paravojnoj organizaciji optuženoj za masakre nad Poljacima tokom Drugog svjetskog rata, što je izazvalo ogorčenje u Poljskoj. Navrocki je odgovorio povlačenjem državnog odlikovanja dodijeljenog Zelenskom, čime su tenzije dodatno pojačane.

Macini ocjenjuje da tenzije produbljuje ruska propaganda na poljskim društvenim mrežama. Dezinformacije o Ukrajincima koji navodno koriste socijalna davanja na račun vrijednih Poljaka, prema njegovoj ocjeni, podstiču tenzije koje sve češće prerastaju u nasilje. Kao posebno brutalan primjer navodi napad 26. jula na mladi ukrajinski par ispred prodavnice u Vroclavu, kada su osumnjičeni napadači navodno uzvikivali: “Idite u rat”.

Prema podacima poljske policije, do sredine jula 180 državljana Ukrajine bili su žrtve krivičnih djela motivisanih predrasudama, što predstavlja značajan rast u odnosu na 275 slučajeva tokom cijele 2025. i 267 tokom 2024. godine.

Nakon više medijskih izvještaja o napadima na Ukrajince na poljskim ulicama tokom ljeta, premijer Donald Tusk je krajem jula poručio da “moramo da vodimo rat protiv nasilja i mržnje”.

Pomoć najugroženijim izbjeglicama se smanjuje

AP piše da Poljska vlada postepeno smanjuje podršku ukrajinskim izbjeglicama, uz obrazloženje da su mnogi od njih uspjeli da stabilizuju svoju situaciju.

Poljski ombudsman je upozorio da te promjene nesrazmjerno pogađaju najugroženije grupe, među kojima su samohrane majke sa više djece, starije osobe i ljudi sa hroničnim bolestima ili invaliditetom. Pošto je većini ukrajinskih muškaraca vojno sposobnog uzrasta, između 23 i 60 godina, zabranjeno da napuste zemlju, samohrane majke čine veliki udio među izbjeglicama.

Julija Repenko iz Ukrajinske kuće rekla je da njena nevladina organizacija, koja pruža pomoć Ukrajincima, “sve češće pomaže ljudima koji su posebno izloženi riziku od isključenosti”.

Poljska vlada je branila odluku da smanji pomoć ukrajinskim izbjeglicama. Zamjenica ministra porodice, rada i socijalne politike Kataržina Novakovska, rekla je za AP da najugroženiji i dalje dobijaju direktnu pomoć države, dok bi ostale izbjeglice kojima je potrebna podrška trebalo da se obrate socijalnim službama.

Kako poljska vlada smanjuje podršku, opada i međunarodna pomoć, čime se dodatno sužavaju mogućnosti za izbjeglice. Podaci Agencije UN za izbjeglice pokazuju da finansiranje međunarodnih donatora za pomoć Ukrajincima kontinuirano opada od 2022. godine. Ove godine obezbijeđena je samo polovina sredstava koja je agencija procijenila kao potrebna, u poređenju sa 94 odsto 2022.

“Finansijeri su se okrenuli drugim krizama, ali rat i dalje traje”, rekla je Sonja Novicka, koja radi na telefonskoj liniji Martinke. “Ako ništa drugo, postao je smrtonosniji nego na početku”.

Martinka je prošle godine primila oko 1.800 zahtjeva za pomoć, a zaposleni očekuju da će taj broj rasti, rekla je Novicka. Telefonskoj liniji sada se ne javljaju samo žrtve nasilja, već i majke koje teško uspijevaju da obezbijede hranu i smještaj za svoju djecu.

“Poljaci treba da shvate da pomažemo ljudima koji bi u suprotnom mogli da ostanu bez doma u njihovom komšiluku, ljudima koji bi iz očaja, jer ne mogu da sastave kraj s krajem, mogli da počnu da zloupotrebljavaju alkohol ili drogu”, rekla je Podorožnja.

“Martinka radi posao poljske države”, kazala je.