Španska koaliciona vlada saopštila je juče da je postigla dogovor o prijedlozima koji uključuju zabranu prinudnih iseljenja do 2030. godine, kao dio mjera za rješavanje stambene krize u zemlji, dok je 87-godišnja žena čije je prinudno iseljenje prošle sedmice izazvalo proteste prihvatila ponudu da se vrati u svoj dom.
Stotine ljudi i dalje su juče kampovale na jednom od glavnih madridskih trgova protestujući zbog iseljenja Marikarmen Abaskal, koja je prošle srijede iznesena iz svog doma na nosilima. Demonstranti traže zakonske reforme, uključujući zamrzavanje kirija i automatsko produženje ugovora o zakupu bez zloupotreba kroz nagla povećanja stanarine.
Ministarka zdravlja Monika Garsija rekla je da su vladajući socijalisti juče postigli dogovor sa manjim koalicionim partnerom Sumarom o paketu novih mjera, među kojima su produženje važenja ugovora do 2028. godine i zabrana takozvanim lešinarskim fondovima da posluju na tržištu stanovanja. “Postigli smo nešto što je još prije samo mjesec dana djelovalo nezamislivo”, kazala je Garsija i dodala da je “vrijeme da se interveniše na spekulativnom tržištu stanovanja i počne uspostavljati ravnoteža između građana i lešinarskih fondova.”
Vlada je odobrila dvije uredbe, ali će morati da ih potvrdi Kongres, u kojem vladajuća koalicija nema većinu. Vlada je zatražila posebnu sjednicu parlamenta u petak, u nadi da će uredbe biti usvojene što je prije moguće, prenio je Gardijan.
Vlada nastoji da proširi definiciju “lešinarskog fonda” tako da, osim velikih fondova privatnog kapitala, obuhvati svaki fond ili kompaniju koja kupuje stambene nekretnine radi špekulacije, rekla je ministarka stanovanja Izabel Rodrigez na konferenciji za novinare.
Kao primjer firme koja bi mogla biti obuhvaćena tom kategorijom navela je UrbaGestion, malu kompaniju koja je iselila Abaskal.
Prošle sedmice mnogi širom Španije sa zaprepašćenjem su gledali snimke na televiziji na kojima se vidi kako Marikarmen Abaskal, 87-godišnja žena sa invaliditetom, biva iseljena iz doma u kojem je živjela sedam decenija.
Zaprepašćenje je ubrzo preraslo u bijes kada su prikazani snimci na kojima je starica iznesena iz kuće na nosilima, dok su je s jedne strane okruživali demonstranti, a s druge policajci.
Aktivisti za pravo na stanovanje iskoristili su taj trenutak da pojačaju pritisak.
“Cijela zemlja je vidjela da stambene špekulacije nemaju milosti ni prema kome”, rekla je Alisija del Rio iz Madridskog sindikata stanara. “Nijesmo tužni, ljuti smo. I nećemo stati dok ne promijenimo stvari.”
U nedjelju je španski premijer Pedro Sančez rekao da njegova vlada radi danonoćno kako bi donijela uredbu o stanovanju.
Protesti su doveli socijalističkog lidera u složenu poziciju. Gardijan ističe da iako u njegovoj koalicionoj vladi učestvuju ljevičarske snage koje već dugo zahtijevaju promjene, rascjepkanost španskog parlamenta znači da su mu male šanse da obezbijedi podršku za mjere koje bi mogle donijeti suštinske promjene.
Žunts, katalonska stranka koja se zalaže za nezavisnost i čija bi podrška bila potrebna da dekret bude usvojen, saopštila je juče da je još daleko od saglasnosti o svim mjerama i da želi zaštitu za male stanodavce, koji čine veliku većinu vlasnika nekretnina u Španiji.
“Svi smo saglasni da iseljenja - kada je nekretnina u vlasništvu fonda, lešinarskog fonda, kojim upravlja neko ko raspolaže milionima eura - očigledno treba zaustaviti”, rekla je portparolka Žuntsa u parlamentu Mirijam Nogeras za RTVE.
“Ali svrstati u istu kategoriju i one koji su svoju ušteđevinu uložili u stan, restoran ili neku drugu nekretninu - staviti ih sve u isti koš - jeste greška”, dodala je.
Madridski sindikat stanara kritikovao je odluku vlade da mjere podijeli u dva dekreta i saopštio da će protestni kamp u Madridu, kao i slični širom Španije, ostati sve dok svi njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni, uz najavu novih demonstracija.
Advokatica penzionerke Abaskal rekla je u utorak da je UrbaGestion, kompanija koja je vlasnik njenog stana, kasno u ponedjeljak ponudila preliminarni sporazum koji joj omogućava povratak u dom ukoliko prihvati uslove. Prema toj ponudi, tokom narednih osam godina plaćala bi 30 odsto svoje penzije, odnosno oko 500 eura mjesečno.
Time bi njena mjesečna obaveza bila približno na istom nivou kao prije iseljenja.
“Nikada nije trebalo da bude primorana da napusti svoj dom”, rekla je novinarima Beatriz Duro. “Nadam se da će ovaj slučaj poslužiti kao podsticaj za kolektivni odgovor na stambenu krizu.”
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
