Izborni maraton prijeti da parališe EU

Svaka organizacija ima period zatišja kada obavljanje poslova postaje gotovo nemoguće: univerziteti su tokom ljeta neobično tihi, dok većina kancelarija praktično ne radi za vrijeme božićnih praznika. Evropa možda ulazi u jedan takav period, ali on bi mogao da potraje gotovo cijelu godinu.

Petog oktobra, španski premijer Pedro Sančes, suočen sa ozbiljnim političkim pritiscima, raspisao je prijevremene izbore koji će biti održani krajem novembra. Time je neočekivano rano označen početak dugog izbornog maratona, od Francuske do Finske, preko Grčke, Poljske i Italije, tokom kojeg će više od polovine građana Evropske unije birati nove nacionalne lidere u periodu od sada do kraja 2027. godine.

Dok se glasovi ne prebroje, gotovo svaka teška odluka na nivou EU imaće primamljivu alternativu: sačekati da prođu izbori.

Kontinent suočen s ratom, slabim ekonomskim rastom i geopolitičkim previranjima ide ka dugotrajnoj političkoj paralizi, i to u krajnje nepovoljnom trenutku.

Jaz između onoga što Evropa zna da bi trebalo da uradi i njene spremnosti da to zaista učini, najblaže rečeno, nikada nije mali. Izvještaja u kojima se upozorava da hitno mora da reformiše svoju ekonomiju, ojača odbrambene kapacitete i preuredi samu Uniju uoči njenog mogućeg proširenja bilo je toliko da je za njihovu štampu vjerovatno posječeno više šuma nego što je potrebno za opremanje ogromne robne kuće IKEA.

Nažalost, sve te ambiciozne preporuke sada će morati da sačekaju. Političari koji se budu suočavali s izborima, jedan za drugim, uvjeravaće svoje kolege lidere da nikako ne mogu da pristanu na kontroverzne kompromise uoči glasanja, na primjer kada je riječ o prijeko potrebnom produbljivanju jedinstvenog tržišta EU.

Krajnji rezultat biće svojevrsna štafetna trka političkog odlaganja, u kojoj će se jedna izborna kampanja završavati baš kada druga počinje.

Čak i nakon prebrojavanja glasova uslijediće nova neizvjesnost: u mnogim zemljama desničarski populisti, koji nijesu naročito naklonjeni Evropskoj uniji, ili će pobijediti na izborima ili će steći ključnu ulogu u formiranju vlasti.

Tako se jaz između potrebe Evrope da djeluje i njene sposobnosti da to učini pretvara u pravi ponor. Razlog je dijelom to što lista zadataka koji je čekaju djeluje sve zahtjevnije. Mnogi stari problemi Starog kontinenta ostaju neriješeni, dok se novi neprestano gomilaju.

Evropska unija ulazi u zimu s najnižim rezervama gasa od 2022. godine, kada je ruska invazija na Ukrajinu izazvala energetsku krizu koja nikada nije u potpunosti jenjala, a koju je rat u Iranu dodatno produbio.

Visoke cijene goriva sve više opterećuju potrošače. Evropski odgovor na ekonomske teškoće dugo se svodio na uvoz jeftine robe iz Kine, dok su se vlade zaduživale kako bi finansirale izdašne sisteme socijalne zaštite, bez pretjeranog povećanja poreskog opterećenja građana.

Ta strategija se sada raspada. Jeftini kineski uvoz sve se više doživljava kao oblik nelojalne konkurencije koji ugrožava evropsku industrijsku bazu. Lideri EU sastaće se 15. oktobra kako bi razgovarali o mogućem uvođenju trgovinskih zaštitnih mjera protiv Kine.

I jeftini krediti kojima su pojedine zemlje finansirale budžetske deficite postali su stvar prošlosti. Francuska se suočava s pritiskom na tržištu obveznica, jer kreditori zahtijevaju veće prinose kako bi prihvatili rizik pozajmljivanja novca zemlji koja više od pet decenija nije imala uravnotežen budžet.

Pošto još od vremena disko muzike nije bilježila budžetske suficite, malo je vjerovatno da će Francuska otkriti čari fiskalne discipline prije prvog kruga predsjedničkih izbora u aprilu. Čak i bez izbora, tom zemljom se čini gotovo nemogućim upravljati, dok učenici učestvuju u nasilnim protestima iz razloga koje je teško jasno razaznati.

Evropa zbog pretjerane zaokupljenosti sopstvenim problemima svakim danom sve više zaostaje. Dok se Kina i Amerika nadmeću za prevlast u oblasti vještačke inteligencije, Evropa nema nijedan model koji je i približno na samom tehnološkom vrhu.

Naredni dugoročni budžet EU trebalo bi da ojača njenu konkurentnost, ali bi postizanje dogovora moglo biti odloženo zbog preklapanja izbornih kampanja.

Ništa od ovoga nije sasvim novo: unija sastavljena od velikog broja demokratskih država neizbježno podrazumijeva i veliki broj izbora. Međutim, geopolitičke prijetnje trebalo bi da podstaknu evropske lidere da se usredsrijede na pronalaženje načina za donošenje odluka, bez obzira na to što se izbori neprestano smjenjuju.

Nakon ljeta tokom kojeg je izgledalo da je Ukrajina preokrenula situaciju u svoju korist u ratu protiv Rusije, ponovo je izložena žestokim napadima dok se približava zima. Paket pomoći EU od 90 milijardi eura, odobren krajem 2025. godine, trebalo je da bude dovoljan za dvije godine. Sada se, međutim, čini da će dodatna sredstva biti potrebna mnogo ranije.

Izgleda da ambicije Vladimira Putina sežu dalje od Ukrajine. Obavještajne službe predviđaju sve veći broj hibridnih napada čiji je cilj sijanje razdora unutar NATO-a.

To bi trebalo da podstakne Evropljane da ojačaju zajedničke odbrambene kapacitete, sada kada se na nepredvidivu Ameriku više ne može računati kao na pouzdanog garanta bezbjednosti.

Umjesto toga, španski premijer vodi izbornu kampanju upravo na svom odbijanju da to učini. Španci će naredna dva mjeseca provesti raspravljajući o stambenoj krizi, a potom vjerovatno formirati nestabilnu koalicionu vladu.

Malo je vjerovatno da će Putin prestati da izvodi razorne napade dok se Evropa bavi sopstvenim problemima.

Paraliza koja zahvata evropski projekat dok su njegovi političari zaokupljeni izbornim kampanjama predstavlja jedan rizik. Drugi je mogućnost da pobjednici izbora potpuno odbace postojeće planove.

Izbori u Španiji neće mnogo promijeniti Evropu, iako će vjerovatno dovesti do odlaska s vlasti jedinog socijalističkog političara koji predvodi neku od njenih velikih zemalja. Malo ko će obratiti pažnju na to koje će stranke pobijediti u Finskoj u aprilu.

Međutim, Poljska, a naročito Francuska, mogle bi da izaberu lidere populističke desnice koji gaje toliko snažan animozitet prema Evropskoj uniji da je teško zamisliti kako bi blok pod njihovim uticajem mogao da nastavi efikasno da funkcioniše.

Marin Le Pen, koja prema anketama vodi u trci za predsjednika Francuske, želi da smanji finansiranje Evropske unije i ograniči podršku Ukrajini.

Kad izbori potisnu odluke

Evropi izbori nijesu ni potrebni da bi zapala u stanje političke ukočenosti. Nedostatak osjećaja hitnosti bio je očigledan tokom čitave protekle godine, iako je to bio period s malo izbora.

Ni predstojeći niz glasanja neće potpuno zaustaviti Evropu. Samiti lidera EU i dalje će se održavati, propisi će se pripremati, saopštenja izdavati i tako redom.

Krize imaju moć da usmjere pažnju političara na goruće probleme, čak i kada su oni jednom nogom u izbornoj kampanji. Ali reagovati na događaje nije isto što i oblikovati njihov tok.

Upravo u trenutku kada Evropa mora da donese krupne odluke, o odbrani, konkurentnosti, trgovini i Ukrajini, njeni lideri mogli bi da se povuku u svoje političke rovove i mjesecima ne donesu nijednu od njih.