Kampanja na Fejsbuku protiv povećanja poreza na gorivo je za nekoliko nedjelja prerasla u pokret dovoljno snažan da primora Emanuela Makronana najveći zaokret otkad je postao predsjednik Francuske.
Iako su društveni pokreti dio francuske DNK, protesti sa kojima se danas suočava Makron su drugačiji. Više su decentralizovani, teže ih je definisati i nasilniji su od prethodnih. Počeli su kao spontana pobuna, organizovani preko Fejsbuka i Jutjuba, i zatekli su i posmatrače i političke lidere.
Pokret okuplja ljude iz različitih starosnih grupa, društvenih klasa, zanimanja i stavova - i svi su pogođeni porastom troškova života u Francuskoj.
Portal „Politiko“ navodi da su „žuti prsluci“ sljedeći stadijum šireg populističkog izazova zapadnim demokratijama, okupljajući raznorodnu koaliciju običnog naroda, nemaju lidera i pozivaju na ekonomsku i socijalnu zaštitu. Dodaje da zbog nasilja koje prati proteste, mnogi strahuju za stabilnost demokratskih institucija.
Pokret je i dalje amorfna grupa koju je teško definisati, sa programom koji se brzo mijenja. Imenovao je osam portparola, od kojih se neki ne slažu međusobno, a jedan je odmah smijenjen. Članovi se uveliko protive organima koji donose odluke.
Jedna od začetnica pokreta, 51-godišnja harmoničarka iz Bretanje Žaklin Muro, koja se takođe bavi hipnoterapijom i pravi snimke za Jutjub, dobila je prijetnje smrću nakon što je predložila da pokret pregovara sa vladom.
Otkad je Makron u srijedu popustio povodom glavnog zahtjeva pokreta i odustao od namjere da u januaru poveća porez na gorivo, „žuti prsluci“ traže nove ustupke, uključujući niže poreze, veću minimalnu zaradu, niže troškove za gas i struju, bolje uslove penzionisanja i čak Makronovu ostavku.
„Izdao nas je. Izabran je jer je obećavao da će neće biti ni ljevice ni desnice i da će ponovo povezati političku moć sa narodom“, rekao je Rojtersu Kristof Kalenšon, zanatlija iz Provanse, koji je postao jedno od prepoznatljivijih lica pokreta.
„Uradio je suprotno. Mi smo samo ogledalo onoga što je predlagao, što nam je prodao. Potrebno nam je novo predstavničko tijelo“, rekao je Kalenšon, koji je kritikovan zato što je na društvene mreže postavio sadržaj koji su neki protumačili kao antimuslimanski.
Rojters piše da u doba populističkih akcija protiv globalizacije u zapadnom svijetu, „žuti prsluci“ dijele mnoge karakteristike drugih populističkih snaga, poput pokreta Okjupaj u SAD i Pet zvjezdica u Italiji, koji je sada na vlasti.
Anketa koju je institut Elabe objavio u srijedu pokazala je da je na predsjedničkim izborima u maju 2017, većina iz pokreta glasala za kandidate ultraljevice ili ultradesnice, mada mnogi nisu glasali.
Uglavnom su završili srednju školu ili imaju niže obrazovanje i žive skromno, često u ruralnim i prigradskim naseljima tako da im je potreban automobil da bi došli do posla ili prodavnice, što ih izlaže sve većim troškovima. U pitanju su zajednice koje se osjećaju izgubljeno i zapostavljeno, dok su šanse za bolji život u Parizu.
Među volonterima koji postavljaju barikade, dijele hranu i postavljaju fotografije na internet, postoji velika solidarnost. Ankete pokazuju da i dalje imaju podršku oko 70 odsto stanovništva.
Neki vladini zvaničnici sumnjaju da se tako raznolik pokret može ujediniti kao politička snaga.
Makron je došao na vlast obećanjem da neće biti „ni ljevica ni desnica“ i da će uvesti novi stil u politici. Knjiga njegove kampanje se zvala „Revolucija“.
Rojters navodi da je ironično što „žuti prsluci“, iako nemaju ni isto obrazovanje ni radno iskustvo kao Makron (bio je ministar ekonomije), koriste neke od taktika koje je on koristio na društvenim mrežama i neke poruke protiv establišmenta.
„Politiko“ podsjeća da se Makron tokom izborne kampanje pozicionirao kao izraz nezadovoljstva naroda političkim establišmentom i iskoristio je želju za promjenom.
Njegova stranka je obećala da će okupiti koaliciju liberalnih reformista da konačno raskinu sa 40 godina političke inercije koja je dovela do toga da država škripi pod rasprostranjenom nezaposlenošču i stagnirajućim platama.
Otkad je došao na vlast, međutim, ne djeluje ništa drugačije od ostalih političara iz elite i optužuju ga da ignoriše brige običnih birača. „Politiko“ navodi da su „žuti prsluci“ na neki način odgovor na Makronovo restrukturiranje francuske političke klase, protest protiv njegovog liberalnog centra.
Nevolje Francuske nisu došle sa Makronovim izborom. Haos na ulicama protekle dvije nedjelje je rezultat nagomilanih frustracija i decenijskog nedostatka reformi te neuspjeha da se Francuska pripremi za budućnost, ističe „Politiko“.
Dodaje da Makron mora da se suoči sa neprihvatljivim nasiljem koje prijeti zemlji i pred njim je ogroman izazov. Međutim, on je izabran i zahvaljujući obećanju da neće posustati u naporima da sprovede strukturne reforme koje su njegovi prethodnici dugo odlagali. I sada ne može priuštiti da ne ispuni to obećanje, piše „Politiko“.
„Makron mora ponovo da se poveže sa energijom i željom za promjenom, što je bila srž njegove kampanje, i ponudi pozitivnu viziju milionima francuskih birača koji saosjećaju sa ‘žutim prslucima’“.
Rojters piše da najveća prijetnja Makronu dolazi od pobune koja, iako nije povezana sa nekom političkom strankom, ima elemente koji simpatišu ultradesnicu i ultraljevicu i žele radikalne promjene - onu vrstu nove politike koju zagovaraju američki predsjednik Donald Tramp i njegov bivši strateg Stiv Benon.
„Već se vidi da su ‘žuti prsluci’ jako privlačni, ali to je zato što su apolitični i mogu istinski reći da nemaju nikakve veze sa političkim strankama,“ smatra Čarls Ličfild, analitičar Evroazija grupe.
„Da bi postali politička snaga, moraju prihvatiti ideju liderstva i pomiriti se sa činjenicom da će njihovi izabrani lideri morati da balansiraju između različitih kontradiktornih zahtjeva“.
Pedesetih godina prošlog vijeka, prodavac Pjer Pužad je podstakao proteste protiv poreza i elite koji su na kraju donijeli 52 mjesta u francuskom parlamentu na izborima 1956.
Iako je „pužadizam“ na kraju izblijedio kada se ratni heroj Šarl de Gol vratio na vlast, ostavio je trajno nasljeđe. Najmlađi među njegovim poslanicima je bio Žan Mari le Pen, osnivač ultradesničarskog Nacionalnog fronta.
Običan narod preživljava, više ne vjeruje političarima
Francuzi su se pobunili zbog opadanja kupovne moći i kvaliteta života - u suštini se radi o ljudskom dostojanstvu.
„Dosta nam je obećanja političara. Francuzi im više ne vjeruju“, rekao je za BBC član „žutih prsluka“ Fredi Buvje, vozač kamiona iz Bovea na sjeveru Francuske.
Klod Rigolet je kazao da mu je primanje smanjeno skoro za petinu od 2000, i prestao je da posjećuje restorane i ide na ljetnji odmor.
„Sve poskupljuje“, kaže ovaj penzioner iz Remsa. „Porezi idu gore, stanarina, troškovi grijanja, automobili“.
Nataša Perša se slaže sa njim. Spremačica iz Remsa kaže da je porez na gorivo bila kap koja je prelila čašu.
„Vlada teško pogađa običan narod. Već sredinom mjeseca moramo da koristimo poklon vaučere za našu djecu da bismo kupili hranu. Ne može više ovako. Mi ne živimo, nego preživljavamo. To je skandal“.
Francuzi plaćaju puno poreza i taksi, plata nije dovoljna da prežive mjesec, dok velike kompanije, tj. pojedinci, imaju veliko bogatstvo.
Delfin Notle (45) iz Onflora u Normandiji radi kao njegovateljica starijih i zarađuje 1.200 eura mjesečno.
Kada plati račune, ostane joj 50 eura nedjeljno. Želi bolji život za svoju djecu, koja i sama vide teškoće.
„Emanuel Makron nije želio da nas sluša? Dokazujemo mu da nismo lutke koje guta lavina poreza, nego građani“.
Iako je nasilje odnijelo nekoliko žrtava, francuski narod i dalje većinski podržava proteste, mada sa rezervom.
Nekoliko sati prije nego što je vlada objavila da odustaje od povećanja poreza, anketa koju je sproveo list „Figaro“ je pokazala da 78 odsto građana vjeruje da se „žuti prsluci“ bore za opšti interes Francuske.
Skoro polovina ispitanih, 47 odsto je, međutim, vjeruje da su nasilni, a 59 odsto je priznalo da je zabrinuto zbog pokreta.
„Sve demonstracije postanu malo nasilne“, kaže Buvje. „Ali, oni koji prave nered su rezultat načina na koji su ljudi marginalizovani. Oni danas žive od beneficija i šverca, krađe. I to je način na koji izražavaju ljutnju na sistem“.
I dok su malobrojni glasovi na Fejsbuku doveli u pitanje nastavak protesta pošto se odustalo od povećanja poreza, velika većina podržava dalju akciju.
Bonus video:
