Strah od novih sukoba: Lava ključa u Sjevernoj Irskoj i u BiH - Vijesti.me
DEJTONSKI I SPORAZUM NA VELIKI PETAK NISU DONIJELI OČEKIVANO

Strah od novih sukoba: Lava ključa u Sjevernoj Irskoj i u BiH

Za okončanje sukoba ključna je bila spoznaja, i jednih i drugih, da vojna opcija ne vodi ka rješenju, kaže irski diplomata Dejvid Donohju

"Irsko jedinstvo - rješenje za Bregzit": Bilbord na na starom putu Belfast-Dablin u blizini granice između Sjeverne Irske i Republike Irske
"Irsko jedinstvo - rješenje za Bregzit": Bilbord na na starom putu Belfast-Dablin u blizini granice između Sjeverne Irske i Republike Irske (Foto: BETA/AP)

Pismo koje je biskup Džon Mekdauel krajem jula poslao britanskom premijeru Borisu Džonsonu sa zahtjevom da svakako izbjegne tzv. 'tvrd Bregzit' sadržavalo je jedno dramatično upozorenje u vezi sa situacijom u Sjevernoj Irskoj: "Rastopljena lava prošlosti, vruća i opasna, teče još uvijek pod tankom korom sadašnjice."

Ovaj protestanski biskup Irske Crkve zna o čemu govori: njegova biskupija se proteže sa obje strane granice između Irske i Sjeverne Irske i njemu je jasno koliko je trenutna 'normalnost' odnosa između katoličkih nacionalista i protestantskih unionista labilna.

Opcija neregulisanog Bregzita, sa uspostavljanjem tvrde i policijski kontrolisane granice između Irske i Velike Britanije mogla bi vrlo lako da dovede do "novog rasplamsavanja stare sektaške mržnje, koja je mirovnim dogovorom na Veliki petak primirena, ali nije iskorijenjena u smislu istinskog pomirenja", uvjerena je i Suzan Mekej, irska književnica i publicistkinja iz sjevernoirskog Derija. 

U razgovoru za Dojče vele (DW) Mekej naglašava da se u aprilu, kada je u sukobima u Deriju od strane republikanskih ekstremista iz redova tzv. Nove IRA-e ubijena novinarka Lira Meki, pokazalo koliko malo je potrebno da neka iskra dovede do požara.

Dug put do mira

Napetosti između republikansko-katoličke manjine u Sjevernoj Irskoj, koja se zalaže za ujedinjenje sa Irskom, i unionističko-protestantske većine, koja želi ostanak unutar Velike Britanije, eskalirale su tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka. U sukobima Irske Republikanske Armije (IRA) sa jedne strane, te britanske vojske i unionističkih paravojnih grupa sa druge strane, do potpisivanja mirovnog sporazuma na Veliki petak (Good Friday Agreement) 1998. godine, život je izgubilo oko 3.500 ljudi, od kojih su gotovo polovina bili civili.

Za okončanje sukoba ključna je bila spoznaja, i jednih i drugih, da vojna opcija ne vodi ka rješenju, kaže irski diplomata Dejvid Donohju, jedan od pregovarača i arhitekata mirovnog sporazuma.

Još od 1985. je vlada u Dablinu bila službeni učesnik u pregovorima oko traženja rješenja za Sjevernu Irsku, posebno zbog svojih dobrih veza i uticaja na IRA-i blisku republikansku stranku Šin Fejn (Sinn Fein).

Promjena paradigme

U razgovoru za DW Donohju kaže da je odlučujuće za postizanje sporazuma bilo "priznavanje ravnopravnosti dvaju (političkih) tradicija poimanja države: nacionalizma i unitarizma. 

Radi se o dva oblika identiteta, dvije velike tradicije koje su ukorijenjene u sjevernoirskom društvu, o dva različita načina razmišljanja, i vrlo je važno bilo da su oni postali jednako vrijedni."

To dugo vremena nije bio slučaj: dok su nacionalisti u Sjevernoj Irskoj decenijama bili tretirani kao građani drugog reda, unionisti su uživali privilegije.

Ta promjena paradigme je onda i institucionalizovana: na političkoj sceni Sjeverne Irske važi načelo konsenzusa ključnih aktera, tako da ni jedna strana ne može da nadvlada drugu i jednostavnom većinom donosi odluke. 

Čak je načelno ostavljena mogućnost ujedinjenja sa Republikom Irskom - ukoliko se za to odluči potrebna većina stanovnika. 

I pritom su, što je posebno važno, prestali vojni sukobi i prešlo se na nivo političkog sučeljavanja.

Tragovi podjela

Od sporazuma na Veliki petak je prošlo više od dvadeset godina i na prvi pogled on djeluje uspješno. 

Obustavljeni su teror i bombaški napadi, privreda bilježi rast, granica između Irske i Sjeverne Irske je postala nevidljiva, desetine hiljada ljudi putuju svakog dana između dvije zemlje.

Ali tragovi ne tako davnih podjela ipak su prisutni. U Deriju ili Belfastu na brojnim zidnim slikama - muralima - ovjekovječeni su heroji jedne ili druge strane iz vremena oružanih sukoba - i stalno se osvježavaju.

Mnoge spomen-ploče i spomen-obilježja podsjećaju na borce i civilne žrtve poginule za vrijeme sukoba, a u zapadnom dijelu Belfasta, gdje su svojevremeno bili najžešći okršaji, još stoje zidovi (peace walls) koji razdvajaju pro-irske katoličke od pro-britanskih protestantskih četvrti.

Neki su visoki i do četrnaest metara - da se na kuće sa druge strane ne bi bacalo kamenje ili flaše. 

I oni tu nisu samo kao turistička atrakcija: teška metalna vrata kroz koja se danju nesmetano prolazi sa jedne na drugu stranu, zatvaraju se svake večeri u 21 sat i otvaraju ponovo tek u 6 ujutru.

Sličnosti sa Balkanom

"Mislio sam da znam nešto o dubini podjela u Sjevernoj Irskoj, između dvije zajednice, ali ono što sam vidio i čuo me istinski šokiralo", kaže u razgovoru za DW Senad Pećanin, publicista i dugogodišnji urednik sarajevskih "Dana". 

Građani Sarajeva nose Olgu Sučić, jednu od prvih žrtava rata u Bosni i Hercegovini: 5. april 1992.
Građani Sarajeva nose Olgu Sučić, jednu od prvih žrtava rata u Bosni i Hercegovini: 5. april 1992.(Foto: BETA/AP)

"Pokazuje se da iskustvo etničkih i religioznih podjela, što su narodi u Jugoslaviji skupo platili, nije specifično samo za tu regiju, već da i Evropa, koju smo često uzimali kao uzor, takođe pati od istih ili sličnih bolesti, čak i većeg intenziteta i dužeg trajanja nego što je kod nas", kaže Pećanin.

Sporazum na Veliki petak potpisan je dvije i po godine nakon Dejtonskog sporazuma, u vrijeme kada je postojalo uvjerenje da i najteži problemi mogu da se riješe sporazumom. 

Ali "u oba slučaja se pokazalo da ti sporazumi nisu donijeli ono što se očekivalo - pomirenje i prevladavanje situacije i uzroka koji su doveli do krvavih sukoba", razočarano konstatuje Pećanin. 

Utoliko, po njegovom mišljenju, postoje i velike sličnosti sa sadašnjom situacijom u Bosni i Hercegovini: 

"Lava tog vulkana nasilja i krvi nije daleko od površine ni u BiH."

Pritom, naglašava beogradska istoričarka Dubravka Stojanović, treba imati na umu da je mirovni sporazum za Sjevernu Irsku postignut uz veliku pomoć EU, čije su članice i Irska i Velika Britanija. 

"Njega su postigle dvije vrlo razvijene, dobrostojeće, visoko pismene i visoko urbanizovane strane. Pa ipak nije bilo uspješno. A gotovo ničega od toga nema na Balkanu. Tu je to još teže", smatra ona.

Strah

Strah od novog rasplamsavanja sukoba je postala ključna kategorija u raspravama oko Bregzita, i to opravdano, uvjerena je istoričarka Stojanović. 

"Zidove u Sjevernoj Irskoj su postavili sami građani da se zaštite od onih drugih, a ne neki diktator kao u Berlinu. Ti zidovi i više od dvadeset godina nakon potpisivanja sporazuma na Veliki petak nisu srušeni. I doći će do novih zidova ukoliko se realizuje tvrdi Bregzit ili Bregzit bez dogovora", kaže ona.

Prema trenutnim rezultatima ispitivanja javnog mnjenja pred izbore u Velikoj Britaniji, konzervativna stranka Borisa Džonsona ima najveće šanse za pobedu. 

On se otvoreno zalaže za "Bregzit po svaku cenu" i to "što prije". 

A vrata na "zidovima mira" u zapadnom Belfastu i dalje se uredno zatvaraju svake večeri u 21 čas.

*Sagovornici sa kojima je DW razgovarao za potrebe ovog teksta bili su učesnici konferencije "Debates on Europe" koja je održana u Belfastu 13.-15. septembra 2019. godine u organizaciji fondacije S. Fišer i Njemačke akademije za jezik i književnost.


Vidi sve komentare