TVRDE DA SU RAZOČARANI ISLAMOM

Masovno pokrštavanje izbjeglica u Njemačkoj

U bazenima se vrše masovna pokrštavanja izbjeglica.
34 komentar(a)
izbjeglica, Foto: Beta/AP
izbjeglica, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 11.02.2019. 10:20h

Oni su iz Irana, Avganistana i Pakistana i u svojim zemljama nisu mogli da upražnjavaju katoličku vjeru. U Njemačkoj ova zajednica raste. U bazenima se vrše masovna pokrštavanja izbjeglica.

Za Benjamina, nakon što je na par sekundi zaronio u vodu, više ništa nije kao ranije. 25-godišnji Iranac je od sada hrišćanin. Kršten je u gradskom bazenu u Hamburgu. Krstio ga je sveštenik persijske zajednice. U njegovoj zemlji muslimani, onim koji konvertiraju u hrišćanstvo , prijete smrtnom kaznom. Benjamin radosno govori da "danas počinje njegov novi život. Sada pripadam Isusu".

Ovakvu odluku nije donio samo Benjamin. Na ivici bazena u bijelim odijelima na krštenje čeka više od 70 osoba. Samo ove godine je u ovoj zajednici kršteno više od 600 osoba. I druge zajednice bilježe sve veći broj izbjeglica koje traže učlanjenje. Zajednica Svetog Trojstva u Berlinu je prošle godine imala 185 krštenja.

"Zašto živjeti u stahu?"

"Razlozi koji se navode u zahtjevima za promjenu vjere su slični“, kaže sveštenik Albert Babajan: "Mnogi kažu da su razočarani islamom".

Benjamin je takođe razočaran: "U Iranu sam počeo da izučavam različite religije. Tada sam se upitao zašto ja ustvari cijelo vrijeme živim u stahu?“.

U Hamburgu se sreo sa dvojicom hrišćana iz Irana i zahvaljujući njima je pronašao novu zajednicu koja zbog sve većeg broja članova sada traži veće prostorije. I druge zajednice u Njemačkoj navode da su klupe u crkvama sve punije.

Krštenica kao razlog za dobijanje azila?

Za vlasti je krštenje tzv. "samostalno i naknadno stvoren" razlog za traženje azila. Time i dio biografije tražilaca azila koji mora biti provjeren. Prema navodima Savezne kancelarije za migracije i izbjeglice, konfesija tražilaca azila, čak ako je osoba nedavno konvertirala, može biti razlog za lakše dobijanje azila jer mu zbog prelaska na drugu vjeru u njegovoj zemlji prijeti proganjanje. Na kraju se radi o odgovoru na pitanje: krsti li se osoba iz vjerskog uvjerenja ili konvertira samo radi azila? Međutim, kako se to može utvrditi? Crkva i vlasti se uvijek i ne slažu.

Protestantska crkva u Njemačkoj je davno izradila priručnik za župnike koji bi trebali da im pomognu u adekvatnom ophođenju sa zahtjevima za krštenjem. U tom priručniku se navodi da je crkva zadovoljna što "biti hrišćanin kod ljudi iz zemalja poput Irana, Avganistana i Pakistana, budi posebnu atraktivnost“. S druge strane crkva krštenjem preuzima posebnu ulogu:

"Tražiocima azila može biti od velike koristi ako ih na saslušanje u državnim službama ili na sudu prate vjerski službenici. Ono što oni tamo doživljavaju predstavnici crkve često ocjenjuju dosta kritično".

Protestantska crkva protiv "provjere vjerske pripadnosti"

Saslušavanja su ponekad vrlo različita. Službenici postavljaju pitanja o vjerskoj pripadnosti, zašto vam je uopšte potrebna religija? Ili pitanja poput, koliko dana razdvaja praznike Uskrs i Zadušnice? Jedna sveštenica kaže da je morala da svjedoči da je podnositelj azila aktivan u zajednici tako što je pored njene izjave morala predočiti 30 potpisa njemačkih članova zajednice.

Predstavnici crkve se kroz takva pitanja osjećaju napadnutima.

"U osnovi je problematično što se sa državnog mjesta provjerava osnovno djelovanje crkve kojoj se time predbacuje da prilikom dodjele sakramenata ne postupa pažljivo", mišljenja je sveštenika Martens iz Berlina.

Protestantska crkva takođe postavlja pitanje kompetentnosti državnih službi. Provjeru vjerske pripadnosti bi, smatraju odgovorni u crkvi, trebalo izostaviti. Osim toga, potrebno je tačno razjasniti kako će podnositelj zahtjeva za azilom praktikovati vjeru po povratku u svoju domovinu.

Prelazak na drugu vjeru ne sprječava od prisilnog povratka

Pastor Albert Babajan ne sumnja u svoje nove vjernike. Zajednica želi misionare. Prije nego neko bude kršten u persijskoj zajednici, mora proći višemjesečni vjerski kurs. U okviru tog kursa se govori o Bibliji, ali i uči njemački jezik.

"Poslije toga ne bude svako kršten", navodi pastor:

"Ako imam dojam da neko ne vjeruje od srca, onda mora još jednom pohađati kurs". Većina krštenih osoba nakon prelaska na hrišćanstvo ostaju aktivni članovi zajednice.

Međutim, prelazak na hrišćanstvo ni u kom slučaju ne sprečava prisilni povratak. U jednoj crkvenoj zajednici u Schleswig-Holsteinu, koja ne želi da se njeno ime navodi, tri tražioca azila će uskoro biti prisilno vraćena u svoje domovine:

" Vrlo sam zabrinuta", kaže sveštenica u crkvi. Benjamin, koji je nedavno prešao na hrišćanstvo, ne želi da se vrati u Iran:

"Tamo više za sebe ne vidim mjesto. Samo želim da slobodno živim". Benjamin je svjestan rizika da bi mogao biti prisilno vraćen: "100 odsto sam siguran da sam na pravom putu“. Taj put počinje u svlačionici gradskog bazena u Hamburgu.