Na granici ih čeka bodljikava žica: Između terora bandi i američkog sna

Ivan je za Rojters ispričao da je kap koja je prelila čašu u Hondurasu bio incident kada su članovi bande uperili pištolj u glavu njegovom sinu Jostinu
235 pregleda 4 komentar(a)
Meksiko, migranti, Foto: Reuters
Meksiko, migranti, Foto: Reuters
Ažurirano: 25.11.2018. 07:55h

Ivan, bivši policajac iz Hondurasa, kaže da ne može da izbroji koliko puta se selio da bi izbjegao ulične bande koje terorišu tu centralnoameričku državu.

U strahu da će njegovi sinovi morati da se priključe bandama ili da će biti ubijeni, na kraju se pridružio hiljadama Hondurašana koji bježe u Sjedinjene Države.

Ovaj 45-godišnjak, koji nije želio da saopšti prezime, putuje kroz Meksiko u karavanu od nekoliko hiljada migranata, mahom iz Hondurasa, koji bježe od nasilja i siromaštva nadajući se boljem životu u SAD.

Američki predsjednik Donald Tramp, koji karavane smatra invazijom, poslao je trupe da „učvrste“ granicu, uključujući bodljivkavu žicu.

On je odobrio upotrebu smrtonosne sile i zaprijetio potpunim zatvaranjem granice ako se karavani migranata ne zaustave.

Ivan je za Rojters ispričao da je kap koja je prelila čašu u Hondurasu bio incident kada su članovi bande uperili pištolj u glavu njegovom sinu Jostinu.

Htjeli su da im se Jostin i njegov mlađi brat Hulio (13) pridruže, prijeteći smrću ako odbiju.

Kada je karavan 13. oktobra krenuo iz nasiljem pogođenog grada San Pedro Sula, gdje se ova porodica skrivala sa prijateljima, nisu oklijevali. I ostali u karavanu su pobjegli iz istog razloga, koji govori o uticaju nasilja bandi (mara) širom El Salvadora, Hondurasa i Gvatemale uprkos skoro 20-godišnjim naporima da se ono uguši.

Dobro organizovane bande kontrolišu velike djelove teritorije gdje je vlada praktično odsutna.

Stopa ubistava u Hondurasu je opala od 2016, kao posljedica inicijativa koje obuhvataju zatvorsku reformu, formiranje specijalizovanih bezbjednosnih snaga za borbu protiv bandi i povećanje policijskih resursa.

Prošle godine su bila 42 ubistva na sto hiljada stanovnika u Hondurasu, u poređenju sa 57 na sto hiljada 2016, prema vladinoj statistici i podacima Svjetske banke.

Ipak, stopa u državi od devet miliona stanovnika je i dalje jedna od najviših u svijetu. Neke međunarodne organizacije rade u toj zemlji uz isti oprez kao u ratnim zonama i kažu da su stanovnici suočeni sa jednakim opasnostima.

Agencija AP navodi da skoro dvije trećine građana živi u siromaštvu. Većina je zaposlena u neformalnoj ekonomiji, a prihod per capita iznosi samo 120 dolara mjesečno. Svjetska banka kaže da Honduras ima „najviše nivoe ekonomske nestabilnosti” u Latinskoj Americi.

Pomisao da bi mogli biti deportovani užasava mnoge, uključujući Ivana. Nakon 27 godina je dobio otkaz u policijskoj čistki prije dvije godine. Smijenjeno je više od četiri hiljade njegovih kolega, blizu trećina od sadašnjih snaga koje broje 14.0000 pripadnika.

Ivan kaže da su bivši policajci sada suočeni sa odmazdom bandi koje su nekad proganjali.

„Znaju nas i jure nas“, rekao je.

Na koridoru za tranzit kokaina do obližnje luke Puerto Kortes, San Pedro Sula je godinama bio jedan od najopasnijih gradova u svijetu. U njegovoj mrtvačnici je bilo toliko leševa da su se građani žalili da se smrad širi ulicama.

Jedne julske noći, porodica je sjedjela na trotoaru u San Pedru Suli, nedaleko od mjesta zločina.

Fransiska Sislavas je čekala ukočenog lica između sina, dvogodišnjeg Ronija, i ćerke Britani (4). Djevojčicina noga je bila poprskana krvlju njenog oca.

Nekoliko minuta ranije, Fransiska je sjedjela sa suprugom i djecom u taksiju. Nije mogla da objasni zašto je ubijen.

„Ne znam. Zašto? Kako? Nemam pojma“, rekla je Rojtersu.

Za neke Hondurašane koji ne uspiju u potrazi za američkim snom, deportacija bi mogla značiti ulazak u život bandi.

Henri Fernando, aktivni član MS-13, poznate i kao Mara Salvatruća, kaže da je prepješačio skoro pet hiljada kilometara i zamalo umro u pustinji prelazeći iz Meksika, da bi našao majku, koja ga je napustila i pošla u Virdžiniju.

Pošto je brzo deportovan, MS-13 je bio jedini dom koji je mogao naći, ispričao je, prisjećajuići se djevojaka (haina) koje su vođe nudile u zamjenu za marihuanu i krek koje je prodavao.

Devet godina kasnije, sada 28-godišnji Feranndo imao sina i sanja o tome da napusti bandu. Rojters piše da živi u iznajmljenoj sobi koja izgleda kao svinjac i malo je prostranija od njegovog madraca.

Napredovao je u redovima MS-13, ali je i dalje siromašan.

Petnaest članova bandi koje je Rojters intervjuisao kazali su da postoje samo dvije opcije - priključenje evangelističkoj crkvi ili smrt. Svi su ušli u bande kao dječaci iz propalih porodica u sirotinjskim naseljima.

Ramon Bladimir Funjes (35), član bande Bario-18, skoro tri godine je u zatvoru u Puerto Kortesu zbog krađe.

Funjes, koji je među starijim robijašima u pretrpanoj zgradi, pridružio se bandi kao devetogodišnjak pošto ga je majka napustila i pošla u SAD. Oca je upoznao kad je imao 17 godina.

Tetovaže na rukama i grudima su „uspomene“ iz godina u svijetu kriminala. Na nosu ima tri suze, simbol bande koji označava gubitak voljene osobe. Pripadnici rivalske MS-13 su ubili tri Funjesova sina.

„Težite višim idejama i višem mentalnom sklopu, ali zaglavite u problemima ulice. A oružje, svih vrsta, je tako lako naći,“ rekao je Funjes, koji se kaje što se priključio bandi Bario-18.

Maloljetnici u Tihuani lako mogu postati žrtve nasilja

Maloljetnici bez pratnje i drugi ranjivi migranti rizikuju da postanu žrtve kriminala u pograničnom meksičkom gradu Tihuana, gdje karavani mogu mjesecima ostati zaglavljeni jer vlasti pooštravaju pravila o azilu.

Oko 4.600 migranata kampuje sa ćebadima i malo hrane na pretrpanom stadionu u Tihuani, čiji je gradonačelnik proglasio humanitarnu krizu.

Među migrantima iz Centralne Amerike je oko 80 maloljetnika starosti 10 do 17 godina, prema podacima grupa za prava migranata.

Hosue, 15-godišnjak iz Hondurasa, kaže da su ga prošle godine, kada je pokušao da pređe u SAD, u Meksiku oteli i pretukli šverceri droge, koji su rekli da su iz ozloglašene bande Zetas.

Kada se oporavio, vlasti su ga deportovale.

Meksička organizacija za borbu protiv nasilja Seguridad, Hustisija i Pas je označila Tihuanu kao peti najnasilniji grad u svijetu 2017, sa većom stopom ubistava nego centralnoamerički gradovi iz kojih migranti bježe.

„Ne želim da umrem“, kaže 16-godišnji Huan, koji je ispričao da mu je prošlog mjeseca život bio u opasnosti zato što gangsterima nije platio reket za svoj mali biznis polovne garderobe u San Pedro Suli.

„Tog dana sam rekao majci da mi da blagoslov i otišao“, rekao je plačući.

Galerija

Bonus video: