Za Harisona Masija, transformacija iz žene u muškarca nikad nije značila samo promjenu pola. Prije sedam godina, sada 29-godišnji Harison je počeo put ka tome da se osjeća dobro u svojoj koži.
„Nije me sramota da kažem da sam uvijek bio žena,“ kaže Harison, koji živu u Sent Luisu u Misuriju.
„Na kraju, to je dio onoga ko sam i kako sam rastao, i drago mi je što imam perspektivu oba pola.“
Međutim, jako je želio da se osjeća ugodnije u sopstvenom tijelu i da ima neke muške karakteristike poput ravnih grudi.
Kada je počeo svoj put, njegova mlada prijateljica Sara Svoti, koja se bavi fotografijom, krenula je da bilježi momente, iz godine u godinu.
„Tokom mog prethodnog rada, nikad nisam imala mogućnost da se povežem sa nekim tako duboko i dokumentujem transformaciju od samog početka,“ ispričala je Svoti, koja je upoznala Harisona u srednjoj školi.
„Fofografisanju sam uvijek prilazila sa jasnim konceptom i idejema o tome kako želim da snimci izgledaju. Međutim, sa Harisonom sam uvijek pratila njegovo vođstvo, i davala sve od sebe da ga ‘uhvatim’ onako kako se on osjeća, a ne kako ga ja vidim.“
Harison i njegova vjerenica Sandra Manzoni (29), koja takođe radi kao šankerica i bavi se gimnastikom, nedavno su kupili kuću u Sent Luisu.
Prisjetio se kako je bio nervozan kada ju je prvi put pitao da izađu prije dvije godine. Prijatelju je rekao da ne može da diše u njenoj blizini. Sada, godinu nakon vjeridbe, „naučio sam kako da dišem sa njom u kući,“ rekao je Harison kroz šalu.
„To je najrjeđi mogući, i najzdraviji odnos kojem sam se mogao nadati. Nismo samo partneri, nego i najbolji prijatelji. Sandra mi je sve.“
Harisonova blisko povezana grupa prijatelja nije bila baš iznenađena njegovom odlukom. Bilo je nagovještaja u onome što priča i radi pa su, na neki način, to očekivali.
„Kada je otkrio da je trans, pogledali smo se i rekli ‘kao da nismo znali’“, kaže Džordž Kaputa, jedan od njegovih najbližih prijatelja, koji sada živi u Njemačkoj.
„Kada zaista voliš i podržavaš nekoga ko je transrodan, polni identitet ne utiče na to šta voliš kod te osobe.“
Kad je Harison počeo hormonsku terapiju, društvo se okupljalo u prvim mjesecima uzimanja injekcija, kako bi mu olakšali.
„Nevjerovatno prija kada se družite sa tako divnim ljudima i osjećate ljubav koju međusobno dijele,“ rekla je Svoti.
Harisonu su prijatelji pomogli sa injekcijama testosterona. „Tada su me igle veoma plašile, a nisam mogao priuštiti da idem kod ljekara svaki put kad mi je bila potrebna injekcija. U početku je bilo bolno, ali se naviknete. To je sada svakodnevni život.“
Harison se, međutim, suočava sa mnoštvom izazova.
„Kada sam počeo put transformacije, nije bilo šanse da nađem posao. Kad god bih na intervjuu pokušao da objasnim da staro ime nije ono kojim se predstavljam, zbunili bi se i ne bi mi dali posao.“
Na kraju je počeo da radi kao šanker, što mu omogućava da se izrazi i da konačno bude cijenjen.
Jedna od najvećih briga je bila zdravstvena zaštita. Često je teško dolazio do testosterona po povoljnoj cijeni i morao je sedam godina da mjesečno izdvaja oko 110 dolara, ukupno više od devet hiljada.
Za Harisona, koji vodi posao u kafiću u Sent Luisu, i dalje je velika briga to što nema zdravstveno osiguranje i velika prepreka za operaciju koja obuhvata uklanjanje dojki i rekonstrukciju grudi. Zahvat bi mogao koštati nekoliko hiljada dolara.
Ohrabren prijateljima i u želji da stane na kraj bolu od višegodišnjeg nošenja čvrstog zavoja oko grudi, Harison je nedavno pokrenuo stranicu GoFundMe.com kako bi prikupio dovoljno novca za operaciju.
„Uvijek sam mislio da je operacija nemoguća misija zbog troška, zato mi je trebalo sedam godina da tražim,“ napisao je na veb stranici.
„Stoga je to moja trenutna težnja, molim vas da mi pomognete da se osjećam bolje, ne samo kada je u pitanju bol, nego i samopouzdanje.“
Do sada je prikupio 8.330 dolara, a cilj mu je bio osam hiljada.
Tokom tih sedam godina, Harison je prešao put od „slatke djevojčice“ u školi da bi postao pravi on, pustio „divnu riđu bradu“ i približio se tome da konačno može da pliva u javnosti.
Ispričao je da se u školi osjećao kao „slatka djevojčica“ koja je „upala u pogrešnu masu“.
„To je iznad sreće, karme, blagoslova, bilo čega u šta vjerujete. Čuo sam priče ljudi poput mene koji su izgubili sve da bi bili u poziciji u kojoj sam ja trenutno. Iskreno, nikad nisam mislio da mogu doći do ovog momenta u životu.“
Majka se teško pomirila sa odlukom
Za mnoge transrodne osobe je uobičajeno da ih odbacuje porodica i rodbina, ali to nije bio slučaj sa Harisonom, koji je uvijek imao njihovu podršku.
U studiji koja je 2016. objavljena u časopisu „LGBT zdravlje“, 31 odsto ispitanih transrodnih osoba je odgovorilo da je iskusilo umjereno odbacivanje porodica, a 14 odsto da se suočilo sa velikom količinom odbacivanja.
Nedavna američka studija je pokazala da je otprilike polovina tinejdžera koji su od žena postali muškarci makar jednom pokušala samoubistvo.
„Harison je bio moja srodna duša, moj drug,“ kaže njegov otac Robin, penzionisani nastavnik u 60-im godinama.
„Rekao mi je da se transformiše i da želi da postane dječak, i nisam imao nikakav problem sa tim.“
Harisonova majka Stefani je ispričala da joj je u početku bilo zaista teško da prihvati njegovu odluku.
„To je bilo kao smrt tog djeteta.“
Međutim, vremenom je shvatila da je on i dalje ista osoba i njihov odnos se nikad nije promijenio.
„On je i dalje beba, svjetlo u sobi.“
„Znala sam da je to ono što želi da uradi i da će ga učiniti puno srećnijim, i jeste, i te kako,“ rekla je Harisonova starija sestra. „Vrlo sam ponosna na njega i na to kakav je muškarac postao.“
Bonus video:
