ORUĐE GEOPOLITIČKIH INTERESA RUSIJE I SAD

Nema velikog šverca oružja bez države

SAD i Rusija i dalje iskorištavaju slabe i korumpirane zemlje na Balkanu za tajne operacije i svoje strateške interese
189 pregleda 0 komentar(a)
oduzeto oružje, Foto: Uprava policije
oduzeto oružje, Foto: Uprava policije
Ažurirano: 16.02.2019. 15:06h

”'Gringosi su neprijatelji', složio se Viktor But. 'Za mene, ovo nije posao - ovo je moja borba'.  Rekao im je da vodi lični rat protiv SAD 'deset do petnaest godina'. Svi u sali su se nasmijali.  Trenutak nakon što su But i Karlos ustali i rukovali se, da završe posao, tajlandski policajci i agenti DEA upali su u konferencijsku salu s uperenim oružjem. 'Ruke uvis', naredili su Tajlanđani. 'Uhapšeni ste!' But je digao ruke i odgurnut je sa raširenam nogama uz zid”.

Ovako se prema zapisu poznatog novinara Nikolasa Šmidlija u magazinu “Njujorker” završila dugotrajna karijera jednog od najpoznatijih švercera oružja na svijetu Viktora Buta.  Kao pripadnik ruske vojne obavještajne službe GRU, dugo godina je tajno prodavao oružje različitim pobunjeničkim grupama u Africi i Latinskoj Americi. Sve do 6. marta 2008, kad su ga u Bangkoku poslije dugotrajne kriminalističke i obavještajne operacije uhapsili agenti američke Agencije za suzbijanje narkotika (DEA), koja je nadležna i za gonjenje trgovine oružjem.

Sud u Njujorku ga je 2. novembra 2011. osudio na 25 godina zatvora zbog krivičnih djela zavjere radi ubijanja službenika i zaposlenih lica SAD-a i zavjere radi obezbjeđivanja materijalne podrške ili resursa za stranu terorističku organizaciju. Danas je u zatvoru u Njujorku.

Najnovija akcija DEA, koja je u saradnji sa crnogorskom policijom i drugim državama u Podgorici uhapsila Kristijana Vintilu, Virdžila Flaviua Georgeskua i Masima Romanjolija,  u mnogo čemu je slična hapšenju Viktora Buta. Trojica su optužena za ista krivična djela. Isti je i navodni kupac, kolumbijska grupa FARC, za čije predstavnike su se izdavali agenti DEA.

Viktor But uhapšen u sličnoj akciji kao trojka u Podgorici

Slučaj pokazuje, da je trgovina oružjem još uvijek jedan od najprofitabilnijih poslova, iza kojeg stoje obavještajne službe i geopolitički interesi. Glavni igrači u regionu, SAD i Rusija, i dalje iskorištavaju za tajne operacije za postizanje vlastitih strateških interesa slabe i korumpirane zemlje na Balkanu, u kojima  još nema vladavine prava. A često nije jasno da li te vlade više služe vlastitim državljanima ili različitim kriminalnim grupama i stranim zemljama.

Prema podacima uglednog švedskog instituta SIPRI, Rusija je u 2013. godini za dvije milijarde dolara nadmašila vrijednost izvoza oružja iz SAD. Sa 8,3 milijardi prodanog oružja čvrsto je na prvom mjestu u svijetu. Velik dio oružja i municije prodaje tajno na crnom tržištu, uz upotrebu obavještajaca i uz pomoć organizovanih kriminalnih grupa, koje su često samo maska za strateške poslove država. Rusija oružje najčešće prodaje svojim saveznicama i prijateljima, i pobunjenim grupama koje se oružjem bore protiv protivnika - SAD.  

Nijedan pojedinac ili kriminalna grupa ne može doći do velikih zaliha vojnog oružja, osobito protivavionskog, bez saradnje državnih struktura. Državni nadzor nad zalihama vojnog oružja i municije svuda je strog, a upotrebom posrednika iz obavještajnih i kriminalnih krugova, države kriju prodaju oružja, koja predstavlja ostvarivanje  real-poličkih interesa. Gdje je granica između organizovanog kriminala i državne politike zbog toga često ostaje nejasno.

Viktor But i - čini se - trojka uhapšena u Podgorici prodavali su oružje manjim pobunjenim grupama, koje je moguće dostaviti transportnim avionima. Ali za velike strateške pošiljke teškog naoružanja, poput tenkova, teških topova i većih zaliha municije, koji mogu promijeniti vojnu ravnotežu u kriznim područjima, potrebni su brodovi.  Jedan od skrivenih razloga za ruski pokušaj zadržavanja uticaja u Ukrajini, i aneksije Krima je i u  glavnom trgovačkom putu za izvoz ruskog oružja. Ko ima Krim, nadzire Crno more. A iz ukrajinske luke Mikolaiv, Rusija je slala najveće pošiljke oružja saveznicima po svijetu.

Prema Vašington postu više brodova iz te luke je 2012. i 2013. otplovilo ka Siriji, čijeg predsjednika Bašira el-Asada podržava Vladimir Putin. U 2011. godini brodovi s oružjem iz te luke su plovili u Venecuelu Huga Čavesa. Somalijski pirati su u 2008. presreli ukrajinski brod s 33 tenka za Keniju.  Čak i brodovi, koji su 1962. godine dovozili ruske nuklearne rakete na Kubu i pokrenili poznatu “kubansku krizu” su počeli plovidbu u Mikolaivu. 

Ista luka je bila glavni izvor i za sukobljene strane u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije. Italijanski tužitelji su otkrili, da je Hrvatska primila 12.000 tona ruskog oružja između 1992. i 1994, kojeg je dovozilo osam brodova iz Mikolaiva. Dva broda sa stotinama savremenih protivavionskih raketa dospjela su i u slovenačku luku Kopar.  Večina poslova s oružjem je bila dogovorena uz saradnju država kao što su Ukrajina, Bugarska i Rumunija. A 20 godina kasnije je očito da su  im se pridružile i države nastale na području bivše Jugoslavije. 

Septembra 2013. u hrvatskoj Rijeci otkrivena je velika pošiljka oružja sovjetskog porijekla, namijenjena za jedno od kriznih žarišta. Hrvatski mediji su pisali, da  iza posla stoji trgovac oružjem Slobodan Tešić, ali su on i srpska BIA to negirali.

Sve lošija bezbjednosna situacija u svijetu dobra je klima za trgovce oružjem. Oni ne poznaju krize. Što više ima ratova i sukoba, više je posla i veća krvava dobit. U strateškim sukobima velikih igrača, i manje države žele da profitiraju. A vlasti država na području bivše Jugoslavije i pripadnici obavještajnih službi oko toga aktivno sarađuju.  Kao što su profitirali u bratoubilačkim ratovima između 1991. i 1999, kad je poginulo više od 130.000 njihovih sudržavljana, danas pokušavaju steći dobit na račun mnogih drugih žrtava u svijetu.

I Amerikanci tajno naoružavaju svoje saveznike

Američki istražitelji, posebno DEA, svuda po svijetu pokušavaju da spriječe ruske dostave oružja pobunjeničkim grupama, koje se bore protiv vlada koje podržavaju SAD. Ali i SAD upotrebljavaju jednako tajne metode za naoružavanje vlastitih saveznika. 

Njujork tajms je u februaru 2013. otkrio da je Hrvatska bila jedan od važnih izvora oružja za sirijske pobunjeničke grupe, koje su se borile protiv Asadovih snaga. Neke su danas s tim naoružanjem postale “dio najveće prijetnje” zapadnom svijetu u obliku Islamske države. U okviru operacije koju je vodila CIA, oružje je sa više stotina letova prevezeno u Jordan, a odatle na sirijska ratišta. A danas Hrvatska u organizaciji SAD, naoružava i kurdske Pešmerge. Kad je 3. decembra 2014. hrvatska šefica diplomatije Vesna Pusić u Briselu potvrdila slanje municije i humanitarne pomoći Kurdima, istog dana se u Erbilu s kurdskim vođom Masudom Barzanijem sastao hrvatski ministar odbrane Ante Kotromanović. Razgovarali su o treningu kurdskih snaga i “vojnoj pomoći”.

I kupac crnogorskog preduzeća “4. novembar”, švajcarski preduzetnik Hajnrih Tomet umiješan je u tajne američke isporuke oružja Avganistanu i Iraku.

Blaž Zgaga