Prema podacima Ujedinjenih nacija, za desetak godina čak 45 odsto stanovnika zemlje neće imati dovoljno vode za piće. U posebno teškom položaju je arapski svijet. Na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi živi pet odsto stanovništva planete, a na njih otpada samo 0,9 odsto svjetskih rezervi vode.
Mnoge zemlje faktički piju sa jednog izvora. Bazen Nila dijeli desetak država. Za sve je određena kvota za korištenje vodnih resursa. Egipat, koji se nalazi najniže u toku, koristi najveći dio vode iz Nila.
Dok je Egipat bio glavna regionalna snaga, njegovo pravo na vodu praktično nisu osporavali. Etiopija je svojevremeno pokušavala da izgradi branu, ali egipatski avion je potpio brod sa opremom za izgradnju.
Sada se situacija u regionu promijenila. Etiopija je počela projekat Preporod – podizanje ogromne hidrocentrale u vrhovima Plavog Nila, koji je glavna arterija velike rijeke.
Egipat koji može u toku izgradnje da ostane bez značajnog dijela vode Nila, pokušava da se suprotstavi projektu. Ali, zveckanje oružjem danas nije varijanta.
Rijeka Jordan i njene pritoke glavni su vodni izvori za čitav Bliski Istok.
Zato je vodno pitanje prilično oštro u jordansko-sirijskim, jordansko-izraelskim, sirijsko-iračkim, libansko-izraelskim i palestinsko-izraelskim odnosima.
Sve države koje uzimaju vodu iz jednog izvora stupaju u konflikte sa svojim susjedima. Ali, izuzev Jordana, druge države regiona nemaju diplomatske odnose sa Izraelom.
Nije bolja situacija ni oko podjele vode u centralnoj Aziji.
Uzbekistan otvoreno prijeti Tadžikistanu da će započeti rat, ako Dušanbe izgradi Rogunsku hidrocentralnu na rijeci Vahš i ograniči pristup vode nizvodno.
Problemi sa vodom postaće uskoro jedno od ključnih pitanja svjetske diplomatije, upozoravaju stručnjaci.
Bonus video:
