Pipa Smol svoju poslovnu strategiju voli da uporedi sa strategijom Robina Huda.
Umjesto da koristi luk i strijelu kako bi krala od bogatih i davala siromašnima, Smol koristi novac koju njena klijentela daje na ručno rađene komade nakita kako bi pomogla nekim od najobespravljenijih zajednica u svijetu.
Iako njeni komadi dostižu cijenu i do 80.000 eura, usluge ove kreatorke sa sjedištem u Londonu koriste modne kuće kao što su „Guči“ i „Kloe“.
Njen nakit nose slavne ličnosti poput glumice Nikol Kidman a Smol prisustvuje Nedjeljama mode širom svijeta. Ali u oštrom kontrastu sa glamurom, ona je prisutna i u posve drugačijem svijetu.
„Prije nego što sam se prije 10 godina u potpunosti posvetila ovom poslu, provela sam ljeto radeći sa mjanmarskim izbjeglicama na Tajlandu, koji su imali užasne životne priče“, kazala je za BBC.
„Onda sam se vratila u Evropu da bih prisustvovala Nedjelji mode u Parizu i prosto sam bila šokirana kontrastom. Prosto nisam mogla pomiriti dvije potpuno različite stvarnosti“.
Ljudska prava
Iako je još kao dijete počela sa pravljenjem nakita, 44-godišnja kreatorka kaže da nije imala namjeru da se tome jednog dana posveti.
„Strudirala sam antropologiju na jednom univerzitetu u Londonu i na kraju radila u oblasti zaštite ljudskih prava, naročito sa urođeničkim plemenskim manjinama na jugu Azije – Borneu i Tajlandu. Ništa što je imalo veze sa nakitom“, objasnila je. „Ali sam i dalje pravila i prodavala po koji komad. A potražnja je samo rasla.“
Smol je odlučila da se u potpunosti posveti pravljenju nakita nakon što je dobila poziv za saradnju od Toma Forda, u to vrijeme kreativnog direktora „Gučija“.
Ali je od prvog dana bila odlučna u namjeri da svoj nakit koristi kako bi pomogla istim onim obespravljenim urođeničkim zajednicama sa kojima je ranije radila.
„Zamolili su me da osmislim neke kolekcije za 'Guči', što je bilo odlično i mogla sam da zaradim zaista veliki novac. S tim novcem pokrenula sam moj prvi projekat sa Bušmanima u Keniji, pomagala im da prave nakit na osnovu mojih skica i da ga prodaju turistima“.
Revnosna radna snaga
Danas se 70 odsto njenog nakita proizvodi u Indiji, „najvećoj prijestonici zlatnog nakita u svijetu“, a profit investira u posebne kolekcije koje se prave od lokalnih materijala u radionicama u zemljama poput Avganistana, Kenije, Paname i Bolivije.
Premda Smol priznaje da ima unosan biznis i da vodi lagodan život, u svim tim zemljama plaća najmanje 10 odsto više kako bi se postarala da su životni standardi zaposlenih na što višem nivou.
U Boliviji se njen nakit proizvodi od lokalnog zlata, u Keniji od recikliranog stakla, a u Najrobiju od materijala sa najveće deponije
„Staram se da su ti ljudi zaista adekvatno plaćeni“.
U Boliviji se njen nakit proizvodi od lokalnog zlata, u Keniji od recikliranog stakla, a u Najrobiju od materijala sa najveće deponije u zemlji.
U sklopu saradnje sa humanitarnom organizacijom „Mejd“, 160 ljudi koji žive u siromašnoj četvrti blizu deponije uključeno je u proizvodnju nakita.
„Oni žive u krajnje nehumanim uslovima, ali su zaista vrijedni – preturaju po smeću da vide šta mogu da prodaju“, objašnjava Smol za BBC.
„Znam da pomažemo veoma malom broju ljudi, ali je zaista divno vidjeti promjenu koju možemo da napravimo – svrha je u tome da se podigne nivo samopouzdanja zaposlenih. Kroz nekoliko godina, mnogi ljudi koji su prošli obuku kod mene su pokrenuli sopstvene mikro-biznise. To me posebno uveseljava“.
Sa buticima u Londonu i u Los Anđelesu, Smol planira da nastavi sa širenjem biznisa ali i sa radom sa obespravljenim grupama.
Međutim, priznaje da nije imuna na kritike.
„Neki ljudi mi kažu: 'Ono što ti radiš je da koristiš zaista jeftinu radnu snagu za pravljenje nakita', ali ovdje to nije slučaj“, ističe kreatorka. „Da sam željela niske troškove, otišla bih u Kinu“.
U Avganistanu, Pipa radi sa humanitarnom organizacijom „Tirkizna planina“, koja obučava muškarce i žene u pravljenju tradicionalnog avganistanskog nakita.
„U radionici u Kabulu radi 20 osoba, uključujući osam žena. Žene su obično u zasebnoj prostoriji, što je dobro“, objašnjava kreatorka.
„One imaju nade i snove. Jedna ima samo 18 godina i nevjerovatna je, toliko je sretna što ima posao, što može da izađe iz kuće i finansijski pomoći porodicu“.
Galerija
Bonus video:
