Nekada visokorangirani obavještajni analitičar SAD, Ana Montes više od deset godina boravi u ženskom zatvoru sa najvećim mjerama bezbjednosti u zemlji. Među njenim susjetkama su i žena koja je udavila trudnicu da bi joj uzela bebu, jedna dugogodišnja medicinska sestra koja je ubila četvoro pacjenata prekomjernim dozama adrenalina i Linet From, sljedbenica Čarlsa Mensona, koja je pokušala da ubije predsjednika Forda.
Montesova je 17 godina strpljivo i metodično špijunirala
Međutim, teški uslovi teksaškog zatvora nisu smekšali bivše čudo od djeteta odjeljenja odbrane. I nakon toliko vremena otkako je uhvaćena da špijunira za Kubu, Montesova ostaje prkosna.
„Zatvor je jedno od posljednjih mjesta gdje bi htjela da budem, ali su neke stvari u životu vrijedne odlaska u zatvor“, napisala je Montes u pismu jednom rođaku. „Ili su vrijedne da se urade i da se onda izvrši samoubistvo prije nego se previše vremena provede u zatvoru.“
Ana Montes je zapanjila obavještajnu zajednicu drskim činom izdaje. Tokom dana je bila visokorangirana službenica bezbjednosno-obavještajne agencije, noću je bila na raspolaganju Fidelu Kastru, slušala šifrovane poruke preko kratkotalasnog radio prijemnika, u prepunim restoranima prosljeđivala šifrovane fajlove posrednicima i sa perikom i lažnim pasošem neprimjećena išla na Kubu.
Ana je bila bistro dijete i marljiv učenik
Montesova je 17 godina strpljivo i metodično špijunirala. Proslijedila je toliko tajni o svojim kolegama – i o naprednim platformama za prisluškivanje koje su Amerikanci tajno instalirali na Kubi – da je obavještajni stručnjaci smatraju jednim od najštetnijih špijuna savremene istorije.
Međutim, Montesova, koja sada ima 56 godina, nije izdala samo naciju i kolege. Izdala je brata Tita, specijalnog agenta FBI, svog bivšeg momka Rodžera Kornereta, obavještajnog službenika Pentagona specijalizovanog za Kubu i svoju sestru Lusi, 28-godišnju veteranku FBI koja je dobila nagradu jer je pomogla u otkrivanju kubanskih špijuna.
Ana Montes je prvo dijete Emilije i Alberta Montesa. Alberto, porijeklom iz Portorika, bio je cijenjeni vojni ljekar. Nakon dosta seljenja, porodica se skrasila u blizini Baltimora gdje je Alberto otvorio uspješnu privatnu psihijatrijsku praksu, a Emilija bila na čelu portorikanske zajednice.
Nije željela da bude Amerikanka, a bila je
Ana je bila bistro dijete i marljiv učenik. Za školski godišnjak u srednjoj školi navela je da su joj omiljene stvari „čokoladni keks... ljeto, plaže i provod sa zabavnim ljudima“. Međutim, kičasta sentimentalnost bila je maska za sve veće emocionalno udaljavanje, snažan osjećaj superiornosti i tešku porodičnu tajnu.
Iako je Alberto izgledao kao intelektualac i brižan otac četvoro djece, u kući je bio naprasit i maltretirao ih je. Ana je kasnije ispričala psihologu CIA da je Alberto „smatrao da ima pravo da bije sopstvenu djecu“.
„Zahtijevao je apsolutnu poslušnost“, kazala je. „Kad se naljuti, tukao nas je kaišom.“
Ana Montes je tajno posjetila Kubu 1985. i, kako joj je sugerisano, počela je da se prijavljuje za poslove koji su joj omogućavali pristup povjerljivim informacijama
Anina majka se plašila da se suprotstavi mužu, ali kako verbalno i psihološko nasilje nije prestajalo, na kraju se razvela i dobila strateljstvo nad djecom.
Ana je tada imala 15 godina i šteta je već bila učinjena.
„Montesovu je djetinstvo učinilo netolerantnom prema razlikama u moći, navelo je da se identifikuje sa slabijima i učvrstilo njenu želju za osvetom prema autoritarnim figurama“, navodi se u psihološkom profilu Montesove koji je sastavila CIA.
Ana Montes je studirala na Univerzitetu u Virdžiniji kada je u Španiji srela jednog zgodnog studenta tokom programa razmjene. Bio je ljevičar iz Argentine i pomogao je Ani da „otvori oči” u vezi sa američkom vladom i njenom podrškom autoritarnim režimima. Španija je tada postala jezgro političkog radikalizma, a česti antiamerički protesti bili su dobrodošli za izbjegavanje školskih obaveza.
Bogom dana za kubansku špijunku
„Nakon svakog protesta, Ana mi je objašnjavala kakva je sve 'zvjerstva' američka vlada činila drugim zemljama“, prisjeća se Ana Kolon koja je tada studirala sa Montesovom. „Već je bila toliko pocijepana. Nije željela da bude Amerikanka, a bila je.“
Po završenom fakultetu prijavila se za mjesto službenice u ministarstvu pravde, ostavivši po strani politička ubjeđenja – ipak posao je posao.
Ubrzo je napredovala i, nakon provjere FBI, dobila je dozvolu za pristup najosjetljivijim dokumentima ministarstva. Usput je učila za zvanje master u Školi naprednih međunarodnih studija Univerziteta Džons Hopkins. Njeni politički stavovi bili su sve tvrđi - mrzjela je politiku administracije Ronalda Regana prema Latinskoj Amrici.
Kubanska obavještajna služba ju je regrutovala 1984. Kuba je pronalazila politički podobne studente na vodećim fakultetima u SAD koji će „doći na važna mjesta u vladi i privatnom sektoru“, objasnio je bivši agent kubanske obavještajne službe Hoze Koen.
Montesova je vjerovatno izgledala kao dar od boga – ljevičarka slaba na ugnjetene nacije. Govorila je i engleski i španski i imala je pristup tajnim dokumentima.
Kako je navela CIA, Montesova je izmanipulisana da povjeruje da je Kubi očajnički potrebna njena pomoć „igrajući na njenu narcisoidnost“.
Kada je napunila 40 godina i osjetila da je spremna da svoj život podijeli sa nekim, nije mogla to da priušti zbog dvostrukog života
Ana Montes je tajno posjetila Kubu 1985. i, kako joj je sugerisano, počela je da se prijavljuje za poslove koji su joj omogućavali pristup povjerljivim informacijama. Zaposlila se u Odbrambenoj obavještajnoj agenciji (DIA), glavnom odjeljenju Pentagona za inostrane vojno-obavještajne podatke.
Anina sestra Lusi pitala se šta se s njom dešava – postala je povučenija otkako se zaposlila u DIA. Da ironija bude veća, Ana je imala dosta zajedničkog sa Lusi i bratom Albertom Titom Montesom. Lusi je bila analitičar za španski jezik u FBI u Majamiju, a Tito je radio kao specijalni agent FBI u Atlanti. U to vrijeme je i Lusin muž radio u FBI.
Tokom narednih 16 godina, Ana je napredovala i unutar DIA i u Havani. Postala je glavni analitičar za El Salvador i Nikaragvu, a kasnije i glavni vojno-politički analitičar za Kubu. U krugovima DIA, dobila je nadimak „Kraljica Kube“. Za uspješan rad dobijala je brojne novčane bonuse i priznanja.
Priznanje je dobila i na Kubi – specijalnu medalju koju Montesova nije smjela ponijeti kući.
Usamljenički posao
Špijuniranje je posao zbog koga se osjećate usamljeno. Ani su naročito bila mučna porodična okupljanja na kojima su bili njeni najbliži rođaci zaposleni u FBI. U početku su joj za društveni život bili dovoljni Kubanci.
„Razumjeli su moju usamljenost i pružali su mi podršku“, kazala je Montesova.
Dugogodišnja izolacija, strah i laži razvili su kod nje opsesivno-kompulsivni poremećaj
Međutim, kada je napunila 40 godina i osjetila da je spremna da svoj život podijeli sa nekim, nije mogla to da priušti zbog dvostrukog života. Kubanci su joj čak bili našli i ljubavnika ali je nakon nekoliko dana zabavljanja shvatila da neće naći sreću sa „naručenim“ mužem.
Njena usamljenost je postala teža kada je Lusi počela da radi na najvećem slučaju u karijeri – otkrivanju velike mreže kubanskih špijuna u SAD. Te 1998. odjeljenje FBI u Majamiju otkrilo je više od deset kubanskih špijuna koji su se uvukli u vojne strukture na Floridi.
Za Lusi je ovo otkrivanje, za koje je dobila i nagradu, predstavljalo najveći uspjeh u karijeri. Međutim, nije to podijelila sa sestrom, pošto je bila ubijeđena da bi ova samo promijenila temu - iako bi, kao analitičar za Kubu, trebalo da bude uzbuđena.
Lusin uspjeh bio je, u stvari, Anin očaj. Saradnici sa Kube joj se mjesecima nisu javljali. Potonula je – uveče je imala košmare, napade panike i periode insomnije. Potražila je pomoć psihijatra i počela uzimati antidepresive.
Dugogodišnja izolacija, strah i laži razvili su kod nje opsesivno-kompulsivni poremećaj – počela je da se tušira nizom različitih sapuna, da nosi rukavice dok vozi i da strogo vodi računa o dijeti.
„Znao sam da je Ana“
Međutim, unutar DIA-e postigla je ono što Kubancima nije bilo ni u najluđim snovima. Podnosila je izvještaje o vojnim sposobnostima Kube Savjetu za nacionalnu bezbjednost, a pomagala je i u izradi kontroverznog izvještaja Pentagona u kome se navodi da Kuba ima „ograničen kapacitet“ da naudi SAD i da bi mogla predstavljati opasnost „samo u određenim uslovima“.
Kermajkl je znao ko je ona – četiri godine prije toga jedna koleginica ju je prijavila jer je agresivno pokušavala da dobije pristup osjetljivim informacijama
I taman kada je trebalo da napreduje do prestižnog mjesta saradnika Savjeta za nacionalnu bezbjednost, gdje bi imala pristup još dragocjenijim podacima, umiješao se službenik DIA-e Skot Kermajkl koji posljednjih 25 godina otkriva špijune za DIA.
U septembru 2000. dobio je informaciju da FBI dvije godine bezuspješno pokušava da otkrije nekoga iz vlade ko špijunira za Kubu. Znali su samo da taj neko ima pristup američkim obavještajnim podacima o Kubi i da sa Havanom komunicira koristeći lap-top „Tošiba“.
Po oskudnim podacima FBI, Kermajkl je izdvojio više od 100 mogućih službenika, među kojima i Anu Montes.
Kermajkl je znao ko je ona – četiri godine prije toga jedna koleginica ju je prijavila jer je agresivno pokušavala da dobije pristup osjetljivim informacijama. Tada je razgovarao s Montesovom i stekao je utisak da laže. Međutim, Ana je opravdala svaki svoj postupak i on je zatvorio slučaj.
Kada je kompjuter izbacio njeno ime, Kermajkl se sjetio tog incidenta.
„Znao sam. Zaista sam znao da je ona“, ispričao je.
„Ona je naivno vjerovala da će joj oni zahvaliti na saradnji i dozvoliti joj da prestane da špijunira za njih“
Poslije cijelih 9 nedjelja Kermajklovog ukazivanja na dokaze, datume i koincidencije, protiv Montesove je otvorena istraga. Pratili su je i snimali sumnjive razgovore. Provjerom računa su utvrdili da je 1996. kupila isti model lap-topa „tošiba“ kakav je FBI naveo da koristi traženi špijun. Tajno su joj pretresli stan, kancelariju i automobil.
Baš kad se slučaj FBI zahuktavao, Montesova se zaljubila. Počela je da izlazi sa osam godina mlađim Rodžerom Korneretom, visokim bezbjednosnim zvaničnikom koji je bio na čelu kubanskog obavještajnog programa za Sautkom (SouthCom), vojne istalacije u koju je kubanska mreža špijuna pokušala da se infiltrira. Prema riječima Kornereta, u početku mu je bio izazov da osvoji „ledenu kraljicu“ iz DIA.
Danas mu je teško da govori o Aninom slučaju.
Kuća u kojoj je živjela Ana Montes
„Kao zatvorena zajednica svi smo bili u zabludi, ali povrh svega toga, ja sam se sa njom zabavljao, pa je (moj) osjećaj srama, krivice, neuspjeha i lične odgovornosti neopisiv“, kazao je Kornereto koji je danas oženjen i još radi za Pentagon.
Uprkos obavještajnom potencijalu njenog momka, istražitelji smatraju da su Anine emocije prema njemu bile stvarne. Maštala je o stvaranju porodice i napuštanju špijunske karijere.
Međutim špijunske agencije ne funkcionišu tako.
Ana Montes danas boravi u Federalnom medicinskom centru Karsvel u Fort Vortu
„Ona je naivno vjerovala da će joj oni zahvaliti na saradnji i dozvoliti joj da prestane da špijunira za njih“, navedeno je u analizi CIA-e.
U maju 2001, dok je Montesova bila van grada sa Korneretom, agenti FBI su joj pretresli cijeli stan i ispod kreveta pronašli kutiju sa kratkotalasnim radio prijemnikom i laptopom čiji su hard disk iskopirali.
Agenti FBI su pozvali Montesovu i izdaleka joj nagovijestili da su istragom kontakata sa kubanskim zvaničnicima došli do nje. Nadali su se da će ponuditi neko bezazleno objašnjenje, ali kada je preblijedivši pitala da li je pod istragom i zahtijevala advokata, stvar je bila jasna i ona je uhapšena.
„Mislili smo da će pasti u nesvjest ili se slomiti“, prisjećao se jedan od agenata. „Ali mislim da nas je mogla obojicu iznijeti na leđima. Izašla je mirno – ne bih rekao 'ponosno' – ali sa tom vrstom pribranosti“.
Ana Montes danas boravi u Federalnom medicinskom centru Karsvel u Fort Vortu, zatvorskoj jedinici rezervisanoj za najopasnije prestupnice u kojoj je smješteno 20 zatvorenica. Mogla je biti optužena za veleizdaju i dobiti smrtnu kaznu, ali je priznala je da je kriva za špijunažu u zamjenu za 25 godina zatvora.
„Kaže da joj je tamo kao u azilu za ludake“, ispričala je Lusi.
„Ne dugujem odanost ni bogu“
Na prošlogodišnjem saslušanju u Kongresu, službenica zadužena za procjenu štete svjedočila je da je Montesova „jedan od špijuna koji je nanio najviše štete u cijeloj istoriji SAD“.
„Ništa od onog što je uradila nije prihvatljivo. S druge strane, ne mogu da joj okrenem leđa"
Bivša šefica Nacionalne kontraobavještajne službe Mišel van Kliv kazala je Kongresu da je Montesova „ugrozila sve programe prikupljanja vezane za Kubu“ koji su korišteni za prisluškivanje visokorangiranih Kubanaca, a „informacije koje je ona proslijedila doprinijele su smrti i ranjavanju američkih i proameričkih snaga u Latinskoj Americi“.
Strogim zatvorskim pravilima Montesovoj je zabranjeno da razgovara sa medijima i sa bilo kim osim sa malim brojem prijatelja i rođaka. Međutim, u privatnoj korespodenciji, ona odbija da se izvini. Špijuniranje je, kako kaže, opravdano jer su SAD kubanskoj vladi „učinile neke stvari koje su užasno surove i nepravedne“.
„Ja dugujem odanost principima, a ne bilo kojoj zemlji, ili vladi, ili pojedincu“, napisala je Montesova u pismu jednom nećaku. „Nisam dužna da budem odana ni SAD, ni Kubi, ni Obami, ni braći Kastro, pa čak ni bogu.“
Njena sestra Lusi ima drugačiji pogled na odanost. Prvog jula 2013, kada bi Ana mogla izađe iz zatvora, Lusi će je čekati. Ponudila joj je da živi kod nje nekoliko mjeseci dok se ne snađe.
„Ništa od onog što je uradila nije prihvatljivo. S druge strane, ne mogu da joj okrenem leđa jer mi je to sestra.“
Šifre , flopi diskovi i stezanje čmara
Ana Montes je pauzu za ručak obično provodila u kancelariji memorišući najnovije brifinge stranicu po stranicu. Nikada nije rizikovala da odnese neki dokument kući. Danju ih je pamtila, noću prekucavala po sjećanju na svom „tošiba“ lap-topu. Najpovjerljivije tajne je godinama snimala na jeftine flopi diskove.
Sa Kubancima, kojima je predavala flopi diskove, svakih nekoliko nedjelja se sastajala u jednoj četvrti punoj kineskih restorana
Na Kubi su je naučili kako da neprimjetno doturi agentu paketić, kako da komunicira u šiframa i kako da nestane ukoliko je to potrebno. Čak je naučila kako da prevari poligraf. Kasnije je u istrazi ispričala da to uključuje i strateško grčenje mišića čmara.
Većinu naredbi dobijala je numeričkim porukama anonimno poslatim preko kratkih radio talasa. Namjestila bi radio na određenu AM frekvenciju i čula ženski glas koji je na španskom diktirao oko 150 brojeva na noć koje bi ona ukucavala u kompjuter, a program za dešifrovanje instaliran na Kubi bi brojeve prevodio u tekst na španskom.
Sa Kubancima, kojima je predavala flopi diskove, svakih nekoliko nedjelja se sastajala u jednoj četvrti punoj kineskih restorana ili na Karipskim ostrvima gdje je obično išla na odmor. Na Kubu je išla četiri puta, dva puta tajno (preko Evrope da zavara trag), a dva puta je dobila dozvolu od Pentagona da ide u misiju prikupljanja podataka.
Izdala si majku, porodicu, naciju
Iako su i Lusi i Tito Montes strahovali za poslove u FBI nakon Aninog hapšenja, Lusi nije vidjela poentu u tome da se ljuti na Anu. „Mislila sam da je bolje da budem sestra nego sudija i porota“, kazala je Lusi. Ali krajem 2010, Ana je pretjerala.
„Svi smo odrasli u istom domaćinstvu, svi smo imali iste roditelje"
Iz zatvora je napisala ljutito pismo u kome je navela da bi Lusi trebalo da posjeti psihijatra kako bi se suočila sa svojim latentnim bijesom.
„Mislim da je pravi momenat da ti kažem šta zaista mislim o tebi“, odgovorila joj je Lusi. „Uništila si majčin život. Nije dovoljno što je bila 16 godina udata za nasilnika i što je sama podizala djecu. Ne, ti si morala da joj uništiš posljednje godine kada bi trebalo mirno da živi“, napisala joj je.
„Izdala si svoju porodicu, sve svoje prijatelje, sve koji su te voljeli... izdala si naciju. Radila si za zlog megalomanijaka koji naše tajne odaje ili prodaje našim neprijateljima“, stajalo je u pismu. „Zašto si stvarno radila to što si radila?
Ti nisi nikakav altruista, nema nekog 'većeg boga' zbog kog si bila zabrinuta, to si bila ti. Potrebna ti je moć nad ljudima“, zaključila je Lusi.
Lusi odbija da traži izgovore za sestru.
„Svi smo odrasli u istom domaćinstvu, svi smo imali iste roditelje, tako da ne možete za sve što se desilo kriviti situaciju u kući.“
Galerija
Bonus video:
