Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je velikom većinom istorijski sporazum o kontroli trgovine konvencionalnim oružjem, prvi put povezujući prodaju sa odnosom kupaca prema ljudskim pravima.
Za rezoluciju o kontroli trgovine vrijednosti 70 milijardi dolara godišnje, glasale su 154 države, tri su bile protiv (Sirija, Sjeverna Koreja i Iran), a 23 su bile uzdržane.
Ranije su Sirija, Iran i Sjeverna Koreja blokirale usvajanje sporazuma konsenzusom, pa je iznijet na glasanje.
Veliki proizvođači oružja, Rusija i Kina, bile su uzdržane, zajedno sa Kubom,Venecuelom, Bolivijom, Nukaragvom i drugim državama. Jedan broj država, na čelu sa Indijom, koje su takođe bile uzdržane, žalio se da sporazum favorizuje zemlje izvoznice u odnosu na uvoznice.
O sporazumu se raspravlja više od sedam godina i to je prvi veći tekst o razoružanju od ugovora o zabrani nuklearnih proba iz 1996. godine.
Iako sporazum ne sadrži nikakav mehanizam za obavezno nametanje, on proces prodaje oružja podvrgava novim nivoima transparentnosti koji će, kako smatraju pristalice, pomoći da se znatno ograniče ilegalni dogovori o prodaji oružja.
Svaka zemlja slobodna je da odluči da li će potpisati sporazum i ratifikovati ga. Stupiće na snagu kada ga ratifikuje 50 zemalja, što bi moglo da potraje dvije godine.
Princip ugovora je da svaka zemlja treba da prije svake transakcije procijeni da li će prodajom prekrštiti embargo na oružje, te hoće li ono biti korišteno u sprovođenju genocida, zločina protiv čovječnosti ili terorizam.
Sjedinjene Države, najveći izvoznik oružja u svijetu, glasale su za sporazum, uprkos jakom protivljenju Nacionalnog udruženja pristalica prava na oružje, moćne lobističke grupe
Sporazum obuhvata konvencionalno oružje - od pištolja, preko raketa do aviona i ratnih brodova.
Ambasadori Rusije i Sirije kao veliki nedostatak sporazuma vide to što nema odredbu prema kojoj se zabranjuje transfer oružja pobunjeničkim grupama ili nedržavnim akterima.
Sirijska vlada, koja zavisi od uvoza oružja iz Rusije i Irana, zabrinuta je da neće biti u stanju da vodi građanski rat.
Zapadne države su bile protiv posebnog pominjanja nedržavnih aktera, ističući da će nacionalnim pokretima za oslobođenje nekad biti potrebna zaštita od represivnih vlada.
Sjedinjene Države, najveći izvoznik oružja u svijetu, glasale su za sporazum, uprkos jakom protivljenju Nacionalnog udruženja pristalica prava na oružje, moćne lobističke grupe.
Američki državni sekretar Džon Keri rekao je u saopštenju da su UN usvojile „snažni, efektni i primjenjivi Sporazum o trgovini oružjem (ATT) koji može pojačati globalnu bezbjednost istovremeno štiteći suvereno pravo država na legitimnu trgovinu oružjem.“
Dodao je da sporazum ne može narušiti prava američkih državljana na osnovu domaćeg zakona ili ustava, uključujući Drugi amandman, koji garantuje pravo na nošenje oružja.
Aktivisti za kontrolu oružja i grupe za ljudska prava kazali su da je sporazum potreban kako bi se zaustavio nekontrolisani protok oružja i municije koji, kao smatraju, podstiče ratove, zločine i zloupotrebu prava.
"Sporazum šalje jasnu poruku dilerima oružja koji snabdijevaju ratne vođe i diktatore, da im je vrijeme isteklo", izjavila je Ana Mekdonald iz humanitarne organizacije Oksfam.
Bonus video:
