"nije on junak"

"Linkoln jeste oslobodio robove, ali ih je iskoristio kao jeftinu radnu snagu"

...bez nužnih uslova za život, perspektiva slobode ostala je samo šuplje i napola ispunjeno obećanje
194 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 07.01.2013. 16:29h

Abraham Linkoln je oslobodio robove, iskoristio ih kao jeftinu radnu snagu na Sjeveru i onda ih zaboravio što je izazvalo veliku humanitarnu krizu u kojoj su stotine hiljada nekadašnjih crnih robova umrle od bolesti, neuhranjenosti i siromaštva, prenosi pisanje Njujork Tajmsa Poslovni.hr.

Njujork Tajms navodi da bi Linkolna trebalo prestati nazivati junakom, iako su robovi u južnim državama SAD-a bili oslobođeni.

Proglas o oslobađanju robova (Emancipation Proclamation) koji je Linkoln potpisao 1. januara 1863, bio je prvenstveno oružje rata. Preliminarni oblik odredbe o ukidanju ropstva izdat je u septembru 1862. i služio je kao upozorenje Jugu: predajte se ili će vaši robovi biti oslobođeni.

Kad se to zaista i dogodilo, uslijedilo je tačno ono što je Linkoln i predvidio: nepregledne hiljade oslobođenih robova prišle su sjevernjačkoj vojsci u napredovanju, Jug je ostao bez radne snage, a Sjever je dobio prijeko potrebnu jeftinu radnu snagu. Istovremeno, nastala je i humanitarna kriza i hiljade su umrle od gladi, i siromaštva.

Nekadašnji robovi su ušli u slobodni svijet, a u stvari to je bila zona puna bolesti, siromaštva i smrti

Neobično je, piše Njujork Tajms, što je masovan odlazak velike većine muškaraca, žena i djece u sjevernjačku vojsku, iznenadio i političare i vojskovođe. Nekadašnji robovi su ušli u slobodni svijet, a u stvari to je bila zona puna bolesti, siromaštva i smrti.

Više je vojnika umrlo od bolesti nego u bitci, navodi se u nedavnom dokumentarcu Rika Brnsa "Smrt i građanski rat". I robovi su bili izloženi istim epidemijama dizenterije i velikih boginja koje su desetkovale i sjevernjačku i vojsku Konfederacije. Procjenjuje se da je 60 hiljada bivših robova umrlo u epidemiji velikih boginja od 1863. do 1865.

Nije bilo nikakve zaštite, nikakva programa zbrinjavanja izbjeglica, niti su im pomagale službe javnog zdravstva. U dokumentima iz 19. vijeka može se pročitati: "Ujutro ste vidjeli dijete živo i zdravo, a naveče čuli da je umrlo".

Gorka ironija je da su oslobođeni robovi bez uslova za život i bez hrane i zdravstvene zaštite, bili u lošijem položaju od vojnika Sjevera i u trenutku ratne pobjede oboljele su i umrle stotine hiljada robova, što je podatak, piše Njujork Tajms, koji se često ignoriše i umjesto toga se pišu trijumfalni tekstovi o samoj činjenici oslobađanja od ropstva.

Prvi nacionalni zdravstveni sistem ustanovljen je 1865, nakon rata, kad je uočeno koliko je neočekivano velika smrtnost oslobođenih robova. Ta služba, Medicinski odsjek kancelarije za oslobođene (Medical division of the Freedmen's Bureau) imala je 40 bolnica, desetak sirotišta i domova za starije, zapošljavala je 120 ljekara i od 1865. do 1868. liječila je više od milion bivših robova.

Ali vlada se nije zanimala za zdravlje oslobođenih robova, ona je u brigu o njima ušla kao u investiciju koja će dati jeftinu i zdravu radnu snagu za povratak na plantaže Juga.

Linkolnova emancipacija je možda zakonski oslobodila gotovo četiri miliona ljudi, ali to je bilo sve. Bez nužnih uslova za život, perspektiva slobode ostala je samo šuplje i napola ispunjeno obećanje, prenio je Njujork Tajms djelove teksta Rika Dounsa, profesora istorije na fakultetu u Konektikatu i autora knjige "Bolesni od slobode: Bolesti i patnje Afroamerikanaca tokom Građanskoga rata i obnove".