TEŽAK IZBOR

Žena koja je zemlju stavila ispred porodice

Burmanska disidentkinja, koja je dvije decenije provela u kućnom pritvoru, priča o bolu zbog razdvojednosti od supruga i djece
10 komentar(a)
Ažurirano: 25.09.2012. 07:26h

Ang San Su Ći, burmanska disidentkinja i dobitnica Nobelove nagrade za mir, provela je većinu protekle dvije decenije u kućnom pritvoru u Rangunu, hiljade milja daleko od supruga i djece koji su bili u Velikoj Britaniji. Rijetko kada je pričala o bolu zbog razdvajanja, ali je u intervjuu za BBC progovorila o ogromnoj žrtvi koju je podnijela za svoju zemlju.

"Mislim da je istinski snažna. Čak i kada je tužna zbog nečega ona zna da mora da nastavi. Nikada neće traćiti vrijeme i plakati“, kazao je Kim Aris, sin Su Ći.

Svakog dana skoro dvadeset godina, Su Ći je bila suočena sa jednim izborom – da ostane zatvorena u svojoj kući u Rangunu ili da se pridruži porodici u Oksfordu, znajući da ukoliko odluči da ode možda nikada neće moći da se vrati i predvodi svoj narod.

"Naravno da mi je žao što nijesam mogla da budem sa svojom porodicom", kazala je Su Ći.

"Naravno da žalim zbog toga. To je moja lična bol. Voljela bih da sam bila sa njima, da vidim sinove kako odrastaju. Ali nemam dileme da sam morala izabrati da ostanem ovdje sa svojim narodom“, kazala je ona.

Svakog dana skoro dvadeset godina, Su Ći je bila suočena sa jednim izborom – da ostane zatvorena u svojoj kući u Rangunu ili da se pridruži porodici u Oksfordu, znajući da ukoliko odluči da ode možda nikada neće moći da se vrati i predvodi svoj narod

"Željela sam da on od starta zna da mi moja zemlja puno znači i da ukoliko bude neophodno da se vratim da živim u Burmi, on ne smije stajati između mene i moje zemlje“, kazala je Su Ći u intervjuu za BBC.

Nakon što su izvjesno vrijeme radili u inostranstvu, ona i Majkl su se navikli na akademski život Oksforda, podižući dva sina Aleksandra i Kima, dok se njena majka nije kritično razboljela u Rangunu 1988.

Kada se vratila u Burmu da se brine o majki, Su Ći je postala simbol demokratskih protesta, osnivajući NLD partiju. Vojna hunta koja je došla na vlast zatvorila je Su Ći u njenu kuću – i porodičnom životu je došao kraj.

"Kada sam smještena u kućni pritvor, sve se promijenilo. Tada sam naravno znala da će se moj odnos sa porodicom značajno promijeniti jer nećemo biti u kontaktu jedni sa drugima".

Vojna hunta je smatrala da na ovaj način mogu izvršiti pritisak na Su Ći da napusti Burmu.

"Za vrijeme prvog Božića u kućnom pritvoru, Majklu je dozvoljeno da dođe da me vidi ali nijesu pustili djecu“, priča ona.

Proći će 12 godina dok ne vidi mlađeg sina Kima. Kada mu je konačno dozvoljeno da posjeti majku u Burmi, povezala ih je ljubav prema muzici.

"Ponio je sa sobom muziku. Imao je sve te trake i pitao me je znam li ko je to. U početku sam sve griješila ali kasnije sam počela da učim. Puno je slušao Boba Marlija, stoga sam i ja naučila da volim Boba Marlija“, kazala je ona.

Pritisak na Su Ći se povećao kada je njenom suprugu – koji je i dalje živio u Velikoj Britaniji – otkriven kancer 1997. Vojni režim je tvrdio da ona može da ode kako bi bila sa njim – ali je ona smatrala da joj ne bi dozvolili da se vrati. Ni Su Ći ni njen suprug nijesu to htjeli.

„Ni u jednom trenutku nijesam pomislila da odem. Znala sam da neću otići. I on je to znao“. Majkl je umro 1999.

Deset godina kasnije, kada se Burma našla u ekonomskim problemima, njenim vladarima je postalo jasno da im je potrebna pomoć Zapada – ali to je značilo reforme i na kraju, 2010, okončanje kućnog pritvora za Su Ći. Danas Su Ći i mnogi članovi NLD izabrani su u parlament koji predvode generali mada potpuna demokratija ostaje daleka nagrada. Mada ostaje žal zbog ličnih gubitaka, Su Ći je i dalje optimistična u vezi budućnosti.

"Znamo da se događa nešto sjajno. Svi smo svjesni da je ovo neobično vrijeme za Burmu. Ovo je izuzetan trenutak za našu zemlju“, kazala je disidentkinja za BBC.

Preporučujemo za Vas