Uzbekistanska vlada je nedavno 2012. proglasila godinom jake porodice. Kao dio ove zvanične kampanje, građani Uzbekistana su prisiljavani da učestvuju u kampanji „1.000 vjenčanja i 1.000 obrezivanja“ koja se održavala širom zemlje. S obzirom da je taj festival organizovala fondacija na čijem se čelu nalazi uvijek prisutna Gulnara, kćerka autokratskog predsjednika Islama Karimova, ne bi bilo čudno da se Uzbeci zapitaju da li je ovaj bizarni događaj, u stvari, namijenjen da se slavi jedna određena porodica.
U stvari, građani ove zemlje su posljednje dvije decenije primorani da slave snagu Karimovih.
Uzbekistan nije usamljen primjer u regionu. U odsustvu demokratskih institucija, moć prvih porodica je često veza koja drži na okupu mnoge evroazijske diktature. Komentatori često spekulišu da li postsovjetski lideri pripremaju svoju djecu za nasljednike u stilu porodica Kim ili Gadafi, ali potomci ovih režima već igraju svoje uloge. Osim što su povremeno angažovani kao ambasadori u inostranstvu ili članovi marionetskih parlamenata, ova djeca su često ključni igrači u režimskom čvrstom držanju ekonomije, predstavljajući pipke administracije njihovih očeva u sektoru biznisa i izvan njega.
"Forin polisi" je predstavio najbogatije evroazijske vladajuće porodice.
Uzbekistan
Prema američkim diplomatskim depešama koje su procurjele preko Vikiliksa, javnost Gulnaru Karimovu smatra „baronicom pljačke“, pošto se navodno progurala u svaki biznis sektor u Uzbekistanu.
Iako negira sve raširene sumnje u njeno učešće, za Karimovu se navodi da je ključna sila koja stoji iza sve šireg konglomerata registrovanog u Švajcarskoj pod imenom Zeromaks, koga su vlasti misteriozno zatvorile 2010. Zeromaks je imao udio u sektorima poljoprivrede, tekstilne industrije, građevinarstva, rudarstva i energetike.
Vjeruje se da Karimova kontroliše uzbekistansku fabriku „Koka-kole“ koja je djelimično bila u vlasništvu njenog muža iz Nju Džersija, dok se nisu razveli i dok mu uzbekistanski sud nije zaplijenio udio. U julu su zvaničnici ruskog operatora za mobilnu telefoniju MTS tvrdili da Karimova stoji iza nasilnog preuzimanja Uzdunrobita, uzbekistanskog ogranka ove kompanije.
Karimova je bila međunarodni PR agent za režim svoga oca, što je teško imenovanje za vladu koja je zaradila reputaciju po masakriranju demonstranata i taktikama mučenja koje su uključivale i kuvanje živih ljudi
Ono što je iznenađujuće, s obzirom na njene kontroverzne poslovne aktivnosti, Karimova je bila međunarodni PR agent za režim svoga oca, što je teško imenovanje za vladu koja je zaradila reputaciju po masakriranju demonstranata i taktikama mučenja koje su uključivale i kuvanje živih ljudi.
Njen Foruma za kulturu i umjetnost Uzbekistanske fondacije, ili forum Fund, organizovao je festivale kulture i umjetnosti na kojima talente lično bira Karimova, kao i kampanju 1.000 vjenčanja i lokalna verzija Njujorške nedjelje mode. Na međunarodnom nivou, forum Fund je izgradio partnerstva sa pariskim muzejom Luvr, Britanskim savjetom, japanskom agencijom za međunarodnu saradnju i UNESCO-om.
Osim ovih angažmana, Karimova pokušava da progura svoju modnu liniju „Guli“ u elitne radnje i modne piste širom svijeta i nastupa kao Guguša – njen alter ego iz svijeta pop muzike.
Karimova pokušava da progura svoju modnu liniju „Guli“ u elitne radnje i modne piste širom svijeta i nastupa kao Guguša – njen alter ego iz svijeta pop muzike
Obje sestre su se našle na listi 300 najbogatijig stanovnika Švajcarske koju je 2011. objavio časopis „Bilan“ koji procjenjuje se da je ukupna vrijednost njihove zajedničke imovine oko milijardu dolara. Nedavno su se pojavile i druge procjene, prema kojima je imovina same Karimove vrijedna oko 3 milijarde dolara - što je „Harperovog“ urednika Skota Hortona navelo da Uzbekistan nazove „najvećim porodičnim biznisom na svijetu“.
Azerbejdžan
Porodica predsjednika Azerbejdžana je svoje bogatstvo stekla na osnovu unosnog naftnog sektora u zemlji. Za vrijeme vladavine predsjednika Hejdara Alijeva, bivšeg šefa KGB-a koji je došao na vlast 1993, njegov sin Ilham je bio potpredsjednik državne naftne kompanije SOKAR, koja kontroliše 7 miliona barela naftnih rezervi ove zemlje. Kada je Hejdar umro 2003, mjesto predsjednika preuzeo je Ilham na pomno kontrolisanim izborima. SOKAR je ostao državna firma, uprkos pokušajima stranih investitora da podmite azerbejdžanske čelnike kako bi sklopili dogovor o privatizaciji.
Azerbejdžanski zakon zabranjuje državnim zvaničnicima, uključujući i predsjednika, da u svom vlasništvu imaju preduzeća, ali te zabrane ne važe za članove porodice. Nedavno istraživanje Radija Slobodna Evropa je otkrilo dugačku listu of-šor kompanija i luksuzne imovine registrovane na imena djece Ilhama Alijeva. Na primjer, njegove kćerke Lejla (27) i Arzu (23) bukvalno sjede na zlatnom rudniku.
Režim je 2007. ustupio AIMROK-u (Azerbejdžanska međunarodna kompanija za upravljanjem mineralnim izvorima) 70% udjela u zlatnom polju pored sela Čovdara, kao i na pet drugih lokacija. Država je vlasnik preostalih 30%. Samo rudnik Čovdar ima u rezervama 44 tone zlata i 164 tone srebra u vrjednosti 2,5 milijarde dolara. AIMROK je zajednički poduhvat četiri kompanije, od kojih je jedna – britanski Globeks internešnal – u vlasništvu tri holding kompanije registrovane u Panami u kojima su sestre Alijev navedene kao članovi višeg menadžmenta.
U panamskoj evidenciji Lejla i Arzu se navode kao glavne direktorke u registrima tri holding kompanije: Hagson menadžment, Grinel menadžment i Gladvin menadžment. Svaka od ove tri kompanije pojedinačno ima 24% udjela u Azerfonu, najvećoj azerbejdžanskoj telekomunikacionoj kompaniji koja ima oko 1,7 miliona pretplatnika.
Azerbejdžansko ministarstvo za komunikacije stalno tvrdi da je Azerfon u vlasništvu Simensa, što ova njemačka kompanija negira. Arzu takođe ima valiki udio u SW Holdingsu, monopolskoj aviokompaniji koja je nastala privatizacijom državne avio kompanije AZAL.
„Vašington post“ je 2010. objavio da azerbejdžanski građani koji imaju isto ime i prezime kao djeca Alijeva imaju određeni broj nekretnina u Dubaiju vrijednih 75 miliona dolara. Agenti za nekretnine su kazali da su makar neke od njih unaprijed platili predstavnici prve porodice. Početkom 2009. u luksuznom kompleksu Palm džumeira u Dubaiju, u periodu od dvije nedjelje kupljeno je devet vila na obali za 44 miliona dolara, a kupac Hejdar Alijev ima isto ime i datum rođenja kao predsjednikov 11-godišnji sin.
Poput Karimove, i Lejla radi na popravljanju imidža svoje porodice – ukaljan nasilnim gušenjem opozicije i zatvaranjem kritički nastrojenih blogera i novinara – kroz humanitarni rad.
Kazahstan
U Kazahstanu, gdje predsjednik Nursultan Nazarbajev vlada od pada SSSR-a, predsjednikovo troje djece imaju značajnu političku i finansijsku moć. Nazarbajev je imao tu nesreću da ima samo kćerke, što ga, po kazahstanskoj tradicionalnoj kulturi, primorava da se umnogome oslanja na zetove u izgradnji porodičnog bogatstva.
Najstarija kćerka Dariga je najviše poznata po svom radu u parlamentu, gdje je bila na čelu sopstvene partije dok se 2006. nije spojila sa očevom. Nekoliko godina je nije bilo u javnosti nakon što je njen tadašnji muž Rahat Alijev protjeran u egzil 2007. i u odsustvu osuđen zbog kovanja zavjere za organizovanje prevrata, što on negira. Dariga i Alijev su se razveli i on je razriješen uloge u porodičnom biznisu. Međutim, ona je ostala multimilionerka.
Dinara, srednja kćerka, se konstantno nalazi na Forbsovoj listi milijardera sa bogatstvom koje je 2011. procijenjeno na 1,3 milijarde dolara. Zajedno sa mužem Timurom Kulibajevim, treća je najbogatija ličnost u Kazahstanu
Dinara, srednja kćerka, se konstantno nalazi na Forbsovoj listi milijardera sa bogatstvom koje je 2011. procijenjeno na 1,3 milijarde dolara. Zajedno sa mužem Timurom Kulibajevim, treća je najbogatija ličnost u Kazahstanu. Magazin kao izvor njenog bogatstva navodi „bankarstvo“, a jedino što je poznato od njenih poslovnih aktivnosti su većinske akcije koje ovaj par ima u drugoj po veličini kazahstanskoj banci, Halik. U procurjelim američkim depešama se navodi da Dinarin muž „kontroliše 90 osto“ kazahstanske ekonomije.
Predsjednikova najmlađa kćerka Alija se 1998. sa 18 godina udala za Ajdara Akajeva, najstarijeg sina tadašnjeg predsjednika Kirgistana Askara Akajeva. U to vrijeme, brak je proslavljen kao prvo ujedinjenje dinastija u centralnoj Aziji, odražavajući regionalnu tradiciju učvršćivanja političkih odnosa kroz porodične veze. Par se ubrzo razveo. Kada je bila u ranim 20-im, Alija je osnovala luksuzni spa centar nakon što ju je inspirisao put u Egipat.
Godišnja članarina za porodicu je 2005. iznosila 7.950 dolara, što je bilo dvostruko više od prosječnog prihoda per capita u Kazahstanu u vrijeme otvaranja. Nedavno je Alija, koja sada ima 32 godine, krenula stopama Karimove i promovisala sopstvenu liniju nakita koju na međunarodnom nivou distribuira luksuzni italijanski proizvođač Damiani. Kolekcija od 20 komada košta od 25.000 do 100.000 dolara.
Kirgistan
Ponekad, čak i kada autokratski lideri budu zbačeni s vlasti, ekonomska moć njihove djece ostaje. U slučaju Kirgistana, autoritarni predsjednik Kurmanbek Bakijev je zbačen 2010, ali se nova vlada i dalje bori da oporavi državna sredstva za koja kaže da su isisana kroz Azija univerzal bank (AUB), najveću banku u zemlji. Ona je navodno učestvovala u pranju stotina miliona dolara kroz sumnjive transakcije prije zbacivanja Bakijeva, što bivši menadžment banke negira, navodeći da su optužbe politički motivisane.
Sve u svemu, ekonomske, kulturne i dobrotvorne aktivnosti predsjedničkih familija u autoritarnim evroazijskim zemljama nagovještavaju da mnogi od njih smatraju bogatstvo svojih zemalja ličnom svojinom
Sve u svemu, ekonomske, kulturne i dobrotvorne aktivnosti predsjedničkih familija u autoritarnim evroazijskim zemljama nagovještavaju da mnogi od njih smatraju bogatstvo svojih zemalja ličnom svojinom. Oni prikrivaju porijeklo svog bogatstva i moći i trude se da ih prihvate elite demokratskih zemalja, grubo oponašajući legitimna poslovna preduzeća i filantropske interese.
Ovo nikog ne treba da zavara, navodi „Forin polisi“.
Uprkos spekulacijama da se određeni članovi ovih familija pripremaju za predsjedničku funkciju, konkretni planovi za nasljeđivanje i dalje su varljivi, a neke istaknute režimske figure bi se mogle suprotstaviti dinastičkoj predaji vlasti. U tom smislu, potomci predsjednika imaju dobar razlog da uživaju dok mogu. Nadajmo se da ostatak svijeta razmišlja malo više unaprijed.
(prevela Danka Redžić Vraneš)
Bonus video:
