Da li naftna zavisnost američke vojske ugrožava mir?

Na brojnim mjestima se ratuje za naftu. Snabdijevanje 'crnim zlatom' tako postaje sredstvo moći. U međuvremenu se u američkim vojnim snagama sve više razmišlja o ratu bez nafte. Što se krije iz toga?
58 pregleda 4 komentar(a)
tenk Leopard 2, Foto: Rojters
tenk Leopard 2, Foto: Rojters
Ažurirano: 06.07.2012. 20:22h

Američke snage bezbjednosti započele su napad protiv Iraka. Rat za naftu - rekao je tada, a to ponavlja i danas američki istraživač mira i konflikata Majkl Kler (Michael Klare). On je čvrsto ubijeđen u sljedeće: To neće biti posljednji takav rat.

"Nafta u potpunosti postepeno nestaje. Ali mi smo istovremeno i dalje ekstremno zavisni od preostalih zaliha nafte. I u ovoj fazi, od danas pa sve do potpunog nestanka nafte će preostale rezerve biti ekstremno skuplje. Zbog toga će borba oko kontrole tih preostalih zaliha biti sve oštrija."

Za zapadne industrijske zemlje, u kojima vlada hipermobilnost, pristup nafti je u međuvremenu postao pitanje preživljevanja. U brojnim državama je sastavni dio nacionalne sigurnosne doktrine korištenje vojnog nasilja kako bi se osiguralo snabdijevanje naftom. Pri tome je i sama vojska upućena na crno zlato. "Snage bezbjednosti su u današnje vrijeme zavisne od nafte kao nikada prije. U Drugom svjetskom ratu je vojsci trebalo za jednog vojnika dnevno 15 litara nafte. Danas taj prosjek iznosi 60 litara po danu."

Pristup nafti je pitanje preživljavanja

Moderni borbeni avion po satu "guta" između 2000 i 6000 litara kerozina

Američka vojska je već odavno shvatila koliku opasnost za sposobnost angažmana borbenih trupa predstavlja smanjenje rezervi nafte. Već 2006. godine se američki naučnik Majkl Horniček (Michael Hornitschek) založio za to da vojska prestane da koristi naftu.

U studiji pod nazivom "Rat bez nafte", koju je naručio Pentagon, ovaj vojni naučnik je naveo da samo na taj način može biti osiguran "American Way of War"(američki način ratovanja).

Rej Mabus, ministar mornarice SAD-a, nedavno je najavio da njegove trupe do 2020. godine želeda polovinu energetskih potreba objezbijede iz nefosilnih izvora. "Mi smo osjetljivi na krizu u snabdijevanju naftom, a čak i kada bismo dobili dovoljno nafte, osjetljivi smo na skok njenih cijena.

Uzmimo primjer Libije: Kada se tamo sve počelo dešavati i kada su skočile cijene nafte, to je samo američku mornaricu koštalo milijardu dolara. Dalje od nafte - to jača našu borbenu sposobnost."

Pentagon traži alternativne izvore energije

Pentagon nije samo najveći svjetski pojedinačni potrošač nafte - on je u međuvremenu i predvodnik u pokušaju traženja alternativnih izvora energije. I zapravo već ima prve uspjehe - benzin za avione dobijen iz algi.

Ipak i kada bi uskoro bilo moguće koristiti takve zamjene za kerozin i dizel u dovoljnim količinama i kada bi to ekonomski bilo isplativo pitanje pogonskog materijala za vojsku time ne bi bilo riješeno, kaže Majkl Klare: "Šta je sa svim tim naoružanjem - tenkovima, avionima, helikopterima - sa materijalom u visini od nekoliko stotina milijardi dolara? One u najmanju ruku ne podnose alternativna goriva, u svakom slučaju ne u sadašnjoj formi."

Dakle vojna mašinerija u cijelom svijetu je još uvijek veoma daleko od sprovođenja ideje "rat bez nafte".

Bonus video: