Tajkuni, milijarde i američka politika

Koliko zakon u SAD dozvoljava milijarderima da se igraju politike
1 komentar(a)
Novac, izbori, Foto: Fairelectionsny.org
Novac, izbori, Foto: Fairelectionsny.org
Ažurirano: 12.05.2012. 21:15h

Zašto bi neko bacio 10 miliona dolara na predsjedničkog kandidata koji gubi, kao što je milijarder Šeldon Adelson podržao republikanca Njuta Gingriča.

Jedan od razloga je prost – Adelson je među 10 najbogatijih Amerikanca i ima novca za bacanje, baš kao mnogi kockari na čijoj se strasti ovaj 79-godišnji kralj kazina i obogatio.

Ali nije samo kockarska groznica Adelsonu donijela bogatstvo od 21 milijarde dolara. Makar malo, za to su se pobrinuli i njegovi prijatelji. Kao funkcioner Bijele kuće, Gingrič je prije 15-ak godina pomogao da se obustavi istraga u kockarskoj industriji i tako pomogao milijarderu, piše magazin „Roling stoun".

Izbori 2012. postali su igralište za milijardere koji su do sada potrošili brdo novca, a završnica još nije ni počela. To je otvorilo pitanje mogućeg zakulisnog uticaja tajkuna na kreiranje američke politike.

Super PAC

„Ne možemo tvrditi da donacije milijarderima daju direktan uticaj na kandidate, ali im sigurno pružaju priliku da ostave jak utisak“, rekla je „Vijestima“ Viveka Novak iz vašingtonske NVO Centar za odgovornu politiku.

Super PAC je organizacija koja može da primi neograničena sredstva od korporacija, sindikata, NVO i pojedinaca

Bivša novinarka „Tajma“, Novak objašnjava kako se novac pumpa u predsjedničku kampanju. Milijarder koji hoće da se igra politike prvo treba da nađe društvo. Ako sjedne za sto sa prijateljima i formira organizaciju, takozvani „super PAC“, onda može da uloži koliko god hoće.

Super PAC je organizacija koja može da primi neograničena sredstva od korporacija, sindikata, NVO i pojedinaca. Novac koriste za političku kampanju „za“ ili „protiv“ nekog kandidata.

„Po zakonu, super PAC ne smije da koordinira aktivnosti sa kandidatom kojeg podržava“, napominje Novak.

Edukacija javnosti

Mnogi se pitaju važi li to pravilo i za super PAC „Obnovimo budućnost“ u koji ulažu ljudi iz „Bejn kapitala“, kompanije Mita Romnija. To društvo je već potrošilo 44,5 miliona dolara za Romnija, ili protiv Baraka Obame.

Ako bogataš želi da ga ne pominju – i za to ima lijeka

Istina je da postoje i super PAC organizacije koje primaju mnogo malih donacija, kao na primjer „Podržimo slobodu“ kandidata Rona Pola, ali statistika je jasna: dva odsto donatora, njih 101, uplatili su 77 odsto super PAC novca.

„Naravno da milijarderi preko tih organizacija ostvaruju politički uticaj“, rekla je Novak.

Ako bogataš želi da ga ne pominju – i za to ima lijeka. Novac se može tajno uložiti preko takozvanih 501(c)(4) organizacija. Komplikovano ime, ali prosta računica: To su NVO čiji primarni cilj nije da navijaju za nekog političkog kandidata, nego da „edukuju javnost“.

Kao takve 501(c)(4) nemaju obavezu da objave imena finansijera. Takav, anonimni novac, može se prenijeti u super PAC. Tako, recimo, Obama može finansirati Romnija a da niko ne sazna.

Istorijski izbori

I predsjednik SAD Obama i Romni odbili su državnih 91,8 miliona dolara i najavili da će voditi kampanje teške po milijardu.

Obama je prije nekoliko dana pustio jednominutni spot od 25 miliona dolara.

Podrška je stigla od milijardera Džordža Soroša, koji je najavio da će njegova grupa demokratama dati 100 miliona dolara.

Ipak, Obamina kampanja se vrlo oslanja na male donacije običnih građana. Skoro pola njegovog novca za kampanju dolazi od malih donatora, što znači 200 dolara i manje. Soroš je najavio da najveći dio novca neće ići kroz super PAC organizacije, nego NVO koje pospješuju političku kreativnost „odozdo“, registrovanje glasača i njihovu demokratsku aktivnost.

S druge strane, potrošnja super PAC organizacija na predsjedničku kampanju 2012. u petak je dostigla 100 miliona dolara, uglavnom kao vjetar u leđa republikanskim kandidatima.

„Sada je sasvim sigurno da 'donacije spolja' dosežu do sada neviđeni nivo“, piše sajt Opensecret.

Samo Romnijeva „Obnovimo budućnost“ potrošila je više super PAC novca od ukupne sume koja je tako prikupljena za izbore 2008.

Još jedna stvar po kojoj će novembarski izbori u SAD biti istorijski.

Obama promijenio mišljenje

Obama je prvo bio protiv super PAC donatorskih organizacija, ali je morao da promijeni mišljenje. Nakon odluke Vrhovnog suda iz 2010. postalo je jasno da se kampanja potpuno otvara svima koji imaju novac.

Prvi strah bio je da se ne uključe velike biznis korporacije, sa brendiranim imenima, ali ispostavilo se da im je politika klizav teren koji može da našteti njihovom imidžu kod građana, odnosno kupaca.

Velike kompanije su zato ostale oprezne, sa relativno manjim ulozima na više kandidata. Jedan od Obaminih donatora preko super PAC organizacije je i reditelj Stiven Spilberg.

Novac iz Teksasa

Mnogi od milijardera koji su ušli sa velikim novcem imaju kontroverznu prošlost. Tako magazin „Nova republika“ naširoko piše o sumnjivim poslovima Harolda Simonsa iz Teksasa.

Prema listi magazina „Njujork”, Simons je nakon Adelsona najveći donator i uložio je 15,4 miliona u super PAC „Raskršća“ i republikanske kandidate.

Adelson i Simons zajedno su uložili preko 31 milion dolara.

Na listi glavnih republikanskih donatora su i građevinac iz Teksasa Bob Peri (6,6 miliona), finansijer Piter Til koji je za reklamu Rona Pola dao 3,73 miliona…

Bonus video: