NIČIJI SVIJET

Nijedna država neće dominirati u 21. vijeku

Era dominacije Zapada se bliži kraju a sile u usponu neće imati snage da obezbijede globalnu hegemoniju
89 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 24.02.2019. 06:17h

Raspodjela globalne moći se brzo mijenja. Kina i druge države u razvoju brzo napreduju na hijerarhijskog ljestvici. U međuvremenu, dugotrajni ekonomski pad i nezadovoljstvo birača muče tri stuba zapadnog svijeta – Sjedinjene Države, Evropu i Japan.

Međutim, uprkos rasprostranjenom utisku da se globalna slika mijenja, znatno se razlikuju mišljenja o tome koja država će završiti na vrhu, piše Čarls Kupčan, profesor međunarodnih odnosa sa vašingtonskog univerziteta Džordžtaun.

Mnogi analitičari predviđaju da će 21. vijek pripasti Kini, čiji stabilni uspon djeluje nezaustavljivo nakon višedecenijskog impresivnog ekonomskog rasta. Većina američkih političara, kaže Kupčan, ne misli da dolazi do smjene na tronu, tvrdeći da je hegemonija SAD živa i zdrava.

Oni tvrde da će se američka privreda oporaviti te da je njena vojna superiornost nedodirljiva, piše Kupčan u „Hafington postu“. Ostali kandidati su Indija i Brazil. Indija će imati najviše stanovnika do otprilike 2025, dok Brazilu idu na ruku ogromni resursi i povoljan geopolitički položaj. Obje države imaju demokratske vlade koje im mogu obezbijediti legitimitet i dobru vladavinu, neophodne da stignu do vrha.

Kombinacija materijalne i ideološke snage

Kupčan ocjenjuje da oko pitanja koja država će upravljati svijetom u budućnosti ne postoji konsenzus zato što „ovaj vijek neće biti ničiji“.

On kaže da će Sjedinjenim Državama ići dobro, ali da se era dominacije Zapada bliži kraju. U međuvremenu, nijedna od država u usponu neće imati kombinaciju materijalne i ideloške snage da bi obezbijedila globalnu hegemoniju. Iako si sile u usponu osnovale novu grupaciju – BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) – da bi koordinisale politiku i udružile snage, one nemaju koherentnu viziju onoga što slijedi.

Američki profesor tvrdi da one znaju šta ne žele - svijet kojim će i dalje dominirati Zapad, ali da je malo vjerovatno da će doći do zajedničkog gledišta o tome šta žele umjesto toga.

Nadmoć koju su Amerika i njeni zapadni saveznici uživali od Drugog svjetskog rata, brzo blijedi

Iako će SAD, zahvaljujući ekonomskoj otpornosti, porastu broja stanovnika i vojnoj superiornosti, narednih decenija biti u najvišim redovima, nadmoć koju su Amerika i njeni zapadni saveznici uživali od Drugog svjetskog rata, brzo blijedi. Tokom druge polovine 20. vijeka, na zapadne saveznike je obično „otpadalo“ dvije trećine globalne proizvodnje. Sada obezbjeđuju oko polovine globalne proizvodnje a uskoro će puno manje, procjenjuje Kupčan.

Kina će preteći SAD?

Prije dvije godine, četiri od prvih pet svjetskih ekonomija poticale su sa razvijenog Zapada - SAD; Japan, Njemačka i Francuska. Samo se jedna zemlja u razvoju – Kina, na drugom mjestu – kvalifikovala za ovaj ekskluzivni klub. Prema Goldman Saksu, SAD će 2050. biti jedina zapadna sila koja će uspjeti da uđe u prvih pet. Kina će biti prva – na znatnoj udaljenosti od SAD, Indije, Brazila i Rusije, stoji u analizi.

Iznosi se očekivanje da će Kina preteći SAD po bogatstvu u drugoj polovini naredne decenije. Goldman Saks predviđa da će se kolektivni BDP prvih četiri država u razvoju – Brazila, Kine, Indije i Rusije – do 2032. izjednačiti sa onim koji imaju vodeće industrijalizovane nacije. Kupčan ne sumnja da će se SAD izvući iz trenutne krize ali da će se vratiti u globalnu ekonomiju usred dramatične promjene u hijerarhiji.

Kina je na putu ka ekonomskoj dominaciji i ima privlačan oblik državnog kapitalizma ali je koči nedostatak demokratskog legitimiteta. Njen uspjeh takođe zavisi od onoga što mnogim drugima nedostaje – komunistička etika duboko ukorijenjena u konfučijanskoj kulturi, meritokratsko rukovodstvo i birokratija, ogromna radna snaga i vrhunska industrijska i saobraćajna infrastruktura. Iako će Peking svakako nastojati da proširi uticaj na svoje susjedstvo, etnocentrizam Kine ukazuje da će njene težnje ka hegemoniji biti samo regionalog, a ne globalnog obima, smatra profesor prestižnog univerziteta.

Brazil u dobroj poziciji

Što se tiče Indije, on predviđa da će njen uspon biti spor i naporan zbog nedostatka dobrog upravljanja.

I Indija ima na raspolaganju ogromnu radnu snagu a usvajanje demokratskih vrijednosti joj daje međunarodnu privlačnost, koja Kini nedostaje, navodi se dalje u komentaru. Međutim, indijske demokratske institucije su takođe opterećene.

Troma birokratija, društveno raslojavanje, velika nejednakost te upečatljiva jezička i etnička raznolikost čini indijsku vladu slabom i neefikasnom; Nju Delhi ne posjeduje svrsishodnu efikasnost koja je prednost Pekinga. Indija takođe ima opasno okruženje, što će kočiti njen geopolitički uspon.

Troma birokratija, društveno raslojavanje, velika nejednakost te upečatljiva jezička i etnička raznolikost čini indijsku vladu slabom i neefikasnom

U komentaru za „Hafington post“ se ocjenjuje da je Brazil u dobroj poziciji da u budućnosti postavlja globalne trendove. To je stabilna demokratija sa bogatim resursima. Brazilija je pronašla put razvoja koji je kombinacija ekonomske otvorenosti i programa preraspodjele sa ciljem ublažavanja nejednakosti. Brazil nema geopolitičkih rivala i smješten je u regionu u kojem nije bilo ratova između država.

Uprkos tome, Kupčan ga ne vidi u vrhu iz sljedećih razloga: očekuje se da brazilska ekonomija bude pet puta manja od kineske 2050; njegova relativna geografska izolacija omogućiće mu da izbjegne trvenje u Evroaziji i zapadnom Pacifiku dok se Kina, Indija, Rusija i Indonezija penju na ljestvici.

Ali, to će mu takođe ograničiti uticaj u tom geopolitičkom središtu. Brazil je predodređen za regionalnu hegemoniju, a ne za globalne ambicije, tvrdi Kupčan.

On prognozira da će tokom ove i naredne decenije, SAD imati veću ulogu u upravljanju predstojećom preraspodjelom globalne moći od zemalja BRICS. Ali, smatra da bi Vašingtonu bilo pametnije da pomogne u usmjeravanju ničijeg svijeta ka novim oblicima kolektivnog upravljanja i saradnje umjesto da se bori protiv neizbježnog talasa promjena i nastoji da produži eru hegemonije SAD.

Galerija