Prošle godine, 14-godišnja Asana iz Somalije je otišla da kupi malo mesa i mlijeka. Dok se šetala pijacom u Mogadišu, zaustavio se automobil sa zatamnjenim staklima, vrata su se brzo otvorila i uvukli su je unutra.
Muškarac kojeg nikada ranije nije vidjela rekao je vozaču: „Ovo je moja žena, upravo smo se vjerili“. To je bio Mohamed Dahir, lider terorističke grupe Al Šabab. Oduzeli su joj novac, zatvorili je i natjerali da postane Dahirova supruga.
Asanina priča se ponavlja širom svijeta, piše „Indipendent“. To je fenomen o kome se malo zna i malo priča. Kidnapovanje djevojaka je zabilježeno u najmanje 17 zemalja širom svijeta, od Kine i Meksika, preko Rusije do južnih djelova Afrike.
U svakoj od tih zemalja, postoje zajednice gdje je normalno da mlade žene budu oduzete porodicama, silovane i primorane da uđu u brak.
"Ako progovoriš, ubiću te"
Manjak nivoa svijesti o problemu, zbog čega je veoma teško da se započne bilo kakva kampanja na globalnom nivou, nudi malo nade za žene poput Asane (njeno ime je promijenjeno kako bi se zaštitila od Al Šababa, koji joj i dalje šalje prijetnje smrću).
Sada, sa 15 godina ona podiže Dahirovog sina i sebe smatra jednom od onih koje su imale sreće. Uspjela je da pobjegne pošto je Dahir ubijen u jednom oružanom sukobu. Njenu priču, međutim, mnogi ne bi smatrali „sretnom“.
U Kirgistanu, jednoj od nekoliko zemalja u kojima se vodi evidencija, ta praksa je učestala poslije pada komunizma.
Muškarci kao što je Dahir mogu da se izvuku sa takvim zločinom u Somaliji zahvaljujući pogubnoj kombinaciji bezakonja, ekstremnih islamističkih vrijednosti i sramote zbog izgubljene nevinosti.
U Kirgistanu, jednoj od nekoliko zemalja u kojima se vodi evidencija, ta praksa je učestala poslije pada komunizma.
Neke studije su otkrile da su, u određenim regionima u Kirgistanu, i do 80 odsto brakova posljedica kidnapovanja nevjesta. Od 1.322 braka koja su registrovana u šest mjesta u Kirgistanu, polovina su posljedica kidnapovanja djevojaka, a gotovo dvije trećine brakova sklopljeno je bez pristanka.
Mada je kidnapovanje krivično djelo za koje je zagarantovana maksimalna zatvorska kazna od tri godine, svega nekoliko slučajeva je bilo procesuirano.
„Prije je kidnapovanje djevojaka bilo uglavnom karakteristično za ruralne oblasti, ali je postalo široko rasprostranjeno, pa i u glavnom gradu Biškeku“, ispričala je Gasbubu Babajarova, osnivačica Instituta Kiz Korgon, organizacije koja se bori protiv kidnapovanja djevojaka u Kirgistanu.
Tradicija, a ne zločin
Međutim, većina ljudi u Kirgistanu na tu praksu gleda više kao na tradiciju, nego kao na zločin.
Babajarova je i sama primjer kako se taj običaj proširio na urbane oblasti i obrazovane građane. Prije sedam godina nju je oteo jedan od najbližih prijatelja koji je studirao medicinu. On nije prihvatao to što ona nije željela da između njih bude ništa osim prijateljstva, i dogovorio se sa njenim roditeljima da je kidnapuju.
Ukoliko žena u ranim dvadestim šeta sama u seoskom dijelu Umutara u Ruandi, rizikuje da je siluje ili pretuče banda mladića čiji je cilj da slome njen otpor.
Uspjela je da pobjegne pošto je obećala da će se udati za njega na jesen. Kada je stigla kući – bez namjere da se uda – njena porodica je smatrala da ih je osramotila jer nije prihvatila dogovor.
Ukoliko žena u ranim dvadestim šeta sama u seoskom dijelu Umutara u Ruandi, rizikuje da je siluje ili pretuče banda mladića čiji je cilj da slome njen otpor kako bi morala da se uda za momka koji je nju odabrao.
Taj muškarac bi proveo sa njom nekoliko noći – da bi se smatralo da je ona previše uprljana da bi se udala za nekoga drugoga. Poslije toga, mladić odlazi na sastanak sa njenim roditeljima, kako bi se izvinio što je „ukrao“ njihovu ćerku – ta ceremonija se obično zavrašava odobravanjem njihovog braka.
Bonus video:
