Grigorij Pereljman je 44-godišnji ruski naučnik jevrejskog porijekla, koji živi s majkom u tipičnoj “hruščovki”, staroj sovjetskoj višespratnici van centra Sankt Peterburga. Postao je slavan zbog dvije stvari.
Prvo je uspio da riješi jedan od tri središnja problema moderne matematike i topologije koji je prije više od vijeka postavio Poenkare. Zatim je zapanjio svijet odbijanjem Milenijumske nagrade američkog instituta Clay u iznosu milion dolara. Otada živi skromno, skoro u potpunoj izolaciji, odbijajući kontakt s medijima. Ali, zbog toga ga čim izađe vani, salijeću paparaci, za čije mobitelske snimke plaćaju listovi poput “Komsomolskaje pravde”. Upravo je ovaj list pisao da se za Pereljmana interesuju tajne službe, i to ne samo ruske, jer čovjek hoda “ispred svog vremena”.
Konačno, Pereljman je pristao da Aleksandar Zabrovski o njemu snimi dokumentarac. Zabrovski je novinar koji se iz Rusije preselio u Izrael, ali se vratio specijalno da bi privolio Pereljmana na snimanje. U tome je navodno uspio tako što je prvo zadobio povjerenje matematičareve majke. Zatim je fragmente iz dokumentarnog razgovora dostavio “Komsomolskoj pravdi” (tportal.hr).
- Grigorije Jakovljeviču, još kao školarac predstavljali ste SSSR na matematičkoj olimpijadi u Budimpešti. I osvojili zlatnu medalju...
-Pripremajući se za olimpijadu, pokušavali smo rješavati zadatke u kojima se nužno tražilo umijeće apstraktnog mišljenja. Glavni smisao svakodnevnih treninga bio je odmak od matematičke logike. Za pronalazak ispravnog rješenja bilo je nužno da sebi možete predočiti “komadić svijeta”.
- Zar takvi zahtjevi nisu malo previše komplikovani za školarce?
- Ako govorimo o uslovljenim i neuslovljenim refleksima, dijete od rođenja spoznaje svijet. Ako se mogu trenirati ruke i noge, zašto se ne bi mogao trenirati i mozak?
- Sjećate li se nekog zadatka te vrste koji se čini nerješivim?
- Nerješivog... Vjerovatno ne. Teško rješivog. Tako je tačnije. Znate biblijsku priču o tome da je Isus Hrist hodao po vodi kao po suvome? E, ja sam morao da izračunam kojom je brzinom morao da hoda po vodi, a da ne potone.
- Da li je računanje bilo uspješno?
- Nema tu nikakve posebne zagonetke. Zahvaljujući našim učiteljima, već smo dovoljno izučili topologiju – nauku koja omogućava razumijevanje svojstava prostora i korišćenje formula na način da se razumije njihova primjena. To nam pomaže da dođemo do brzih i tačnih rezultata. Pobjedu na olimpijadi tada nisam smatrao posebno važnim događajem – bila je to samo jedna iz mnogih etapa spoznaje u voljenoj nauci.
- Pereljman je pričao i o dilemama koje je imao kao mladić birajući fakultet:
“Imao sam pravo da bez ispita upišem bilo koju školu u Sovjetskom Savezu. Kolebao sam se između mehmata (prirodoslovno-matematički fakulteti) i konzervatorijuma (najviše muzičke škole). Izabrao sam matematiku... I danas mi je zanimljivo da mislim o tim vremenima. Strašno smo napredovali, u intenzivnom saznajnom procesu znali bi da zaboravimo koji je dan u nedjelji, koje godišnje doba...”
- S tek nešto više od 20 godina već ste sami otvorili novu stranicu u nauci...
- Nikakve stranice ja nisam otkrivao... Samo sam nastavio da istražujem probleme proučavanja trodimenzionalnog prostranstva univerzuma. To je veoma zanimljivo.
- Pokušavali ste da pojmite nepojmljivo?
- Upravo tako... Samo što sve nepojmljivo ujedno i jeste pojmljivo. Doktorsku disertaciju pisao sam pod mentorstvom akademika Aleksandrova (matematičar i filozof). Tema nije bila složena: Sedlaste površine u euklidskoj geometriji. Možete li da sebi predstavite ekvivalentne površine u beskonačnosti, neravnomjerno udaljene jednu od druge? Nama je bilo nužno da izmjerimo “šupljine” između njih.
- To je teorija?
- To je već praksa. Po kakvoj će orbiti poletjeti svemirski brod prema sazvježđu Veliki pas? Kakve će prepreke imati na putu... Ili, ako hoćete, još jednostavnije – isplati li se kositi sijeno između tri brežuljka? Koliko ljudi i mašina treba za to? Čemu onda ministarstvo poljoprivrede... Postoji formula. Koristi je. Računaj, i nikakvih se kriza nećeš bojati.
- Nisu li vaše teze sholastika?
- One su točak, sjekira, čekić, nakovanj – što god želite, jedino nisu sholastika. Dajte da razjasnimo. Osobenosti savremene matematike sastoje se u izučavanju izmišljenih objekata. Nema u prirodi višedimenzionalnih prostranstava, nema skupina, polja ni prstenova čija svojstva matematičari intenzivno ne proučavaju. Kako tehnika stalno stvara nove aparate, svemoguće mašine, tako se i u matematici prave njihove analogije - logičke tehnike za analitičare u bilo kojoj sferi nauke. I svaka matematička teorija, ako je tačna, prije ili kasnije nalazi svoju primjenu. Na primjer, mnoge generacije matematičara i filozofa pokušavale su da aksiomatizuju filozofiju (aksiom - temeljno načelo čija se valjanost prihvata bez dokazivanja). Kao rezultat tih nastojanja stvorena je teorija logičkih funkcija nazvanih po Džordžu Bulu. Ona je začetak kibernetike i opšte teorije upravljanja koje su, zajedno sa dostignućima drugih nauka, dovele do stvaranja računara, kao i savremenih po(d)morskih, vazdušnih i svemirskih brodova... U istoriji matematike postoje desetine takvih primjera.
- Znači, svaka vaša teorijska razrada ima primjenjivo značenje?
- Svakako. Zašto je bilo nužno boriti se toliko godina oko dokazivanja Poenkareovog teorema? Pojednostavljeno, suština se može izložiti ovako: ako je trodimenzionalna površina po nečemu slična sferi, tada se ta površina može i rastegnuti u sferu. Poenkareovu hipotezu nazivaju formulom univerzuma zbog njene važnosti pri izučavanju složenih fizikalnih procesa u teoriji stvaranja svemira, i zbog toga što ona odgovara na pitanje o formi univerzuma. Njeno dokazivanje odigraće veliku ulogu u razvoju nanotehnologije.
- Dakle, “snažni”, “vitalni” izvještaji “pionira” te naučne grane...
- Totalna su besmislica. Pokušaj da se podigne kuća na pijesku... Ja sam naučio da izračunavam šupljine u prostoru, moji drugovi i ja poznajemo mehanizme ispunjavanja socijalnih i ekonomskih “šupljina”. Šupljine postoje svuda. Njihovo izračunavanje otvara velike mogućnosti... Ja znam kako se upravlja univerzumom. I recite – zašto bih trčao za onim milionom?!
Bonus video:
