Više od 20 godina Mari Valš je živjela udoban život u predgrađu San Dijega sa svojim voljenim mužem i troje djece.
Onda je jednog proljećnog jutra policajac ušao u njenu baštu. U ruci je imao njenu fotografiju kad je imala 19 godina i njena prošlost koju je skrivala tri decenije obrušila se na taj običan život.
Elegantna, plavokosa 52-godišnja žena našla se sa lisicama, na putu prema zatvoru Mičigen, iz kojeg je pobjegla 1976.
Svom mužu i djeci nikad nije ispričala istinu - ona je bila bjegunac, pobjegla je nakon 12 mjeseci zatvora, a bila je osuđena na 10 godina zbog dilovanja heroina koje je negirala.
Rekla je: "Mislili su da poznaju svijet i svoje živote, a onda su odjednom njihovi životi eksplodirali."
Posjeta policajaca istrgla je udoban živod koji je izgradila za sebe. Suočili su je sa njenom prošlošću kao Suzan Lefevre, buntovnom djevojkom koja je "krenula pogrešnim putem". Ona je uvijek tvrdila da je nevina.
Mogla je da se suoči sa 15 godina zatvora, ali je oslobođena nakon 13 paklenih mjeseci.
Sad je 56-godišnja majka napisala knjigu o svom iskustvu. Knjiga se zove Priča o dva života. Za program Today govorila je o svom tajnom životu, piše Dejli Mejl.
Buntovnica bez razloga
Gospođa Valš je odrasla kao Suzan Lefevre u Detroitu, Mičigen, gdje je postala buntovna djevojka koja je upala u loše društvo i dilovala marihuanu i kokain. Kad je imala 19 godina prijatelj je primamio na dilovanje heroina i policija je uhapsila.
Izjasnila se krivom nakon što su joj advokati rekli da će to da bude olakšavajuća okolnosti jer je to bio njen prvi prekršaj. Umjesto toga, sud u Mičigenu odredio je kaznu zatvora u trajanju od 10 godina za Suzan Lefevre i ona se našla zaključana u Popravnom domu grada Detroita.
Nakon 14 mjeseci, njen djed je došao da je posjeti.
"Suzan, moraš da izađeš odavde", rekao je.
Ona je napisala: "Pomislila sam - na kojoj sam planeti? Jesam li stvarno čula svog djeda koji mi govori da pobjegnem iz zatvora?"
Popela se preko 20 stopa visoke ograde sa bodljikavom žicom i počela da trči prema njegovim kolima, dok je helikopter prelijetao iznad.
Napisala je: "Da su pucali na mene poželjela bih da me ubiju. Nisam htjela nazad."
U programu Today je rekla: " Ne bih imala hrabrosti bez mog djeda koji mi je pomogao. Bio je divan."
On je odveo svoju unuku do kuće u Novom Baltimoru, Mičigen, gdje joj je majka dala nekoliko hiljada dolara. Pozdravila se sa roditeljima i našla prevoz do zapadne obale.
Napisala je: "Negdje između žitnih polja Srednjeg zapada i Zapadnih planina, Suzan je prestala da postoji."
Koristila je svoje srednje ime, Mari, i uzela prezima Dej. Radila je mnogo poslova i klonila se nevolje.
Napisala je: "Nisam više bila djevojka za žurke. Bila sam bjegunac od zakona. Nisam imala zabluda. Bila sam odmetnik. Preskakanje preko zatvorske ograde bio je skok u nove mogućnosti."
Sahrana moje majke
Kad je upoznala Alana Valša, za kojeg se kasnije udala, željela je da mu kaže, ali nije mogla da rizikuje.
Svoju mračnu prošlost je sačuvala kao tajnu od njega i troje djece, dvije ćerke i sina koji sad imaju 18, 23 i 25 godina.
Nije mogla da ode na sahranu svoje majke. U knjizi opisuje odlasak sa mužem u svoj dom u Mičigenu, da bi se pozdravila sa majkom koja je bila na samrti, ali nije mogla da ode na sahranu.
"Kakva to osoba ne ide na sahranu sopstvene majke?", njen muž je pitao.
"Osoba koja ti nikad nije otkrila tajnu svoje prošlosti", pomislila je.
Nisu sumnjale u istinu
Tokom Today programa, njene ćerke, Kejti i Maurin, rekle su da su pomišljale da njihova majka nešto krije, ali nikad nisu posumnjale u istinu.
Maurin je rekla: "Imali smo normalno djetinjstvo. Često sam tu i tamo nalazila sitne stvari, kao pisma sa različitim prezimenom. Pomišljala sam da je možda imala neku tajnu, možda drugog muža u prošlosti ili nešto slično, ništa ozbiljno."
Gospođa Valš je rekla da je nekoliko puta pokušala da se oslobodi, ali vlasti su razgovarale sa tužiocima iz Mičigena koji su rekli da mora da dovrši zatvorsku kaznu i da ostane dodatno zbog bježanja.
U aprilu 2008, jedan čovjek se predstavio kao baštovan koji je slučajno otkinuo palminu granu koja je pala na njenu biljku.
Kad je izašla on je izvukao značku i pitao je li ona Suzan Lefevre.
"Ja sam Mari Valš", rekla je. On je pokazao fotografiju iz 1974.
Gosopđa Valš je pozvala svog muža, a onda su je ispratili to policijskih kola. Odveli su je u Mičigen, na putovanje od nedjelju dana.
U zatvoru je teško
Rekla je da je zatvor bio gori nego što je očekivala. "Nisam očekivala da zatvor bude tako težak. Bilo je veoma traumatično. Zbog toga sam morala da napišem knjigu."
Gospođa Valš je u zatvoru započela pisanje knjige, ali je završila nakon što je puštena 2009.
Nakon promovisanja svoje knjige rekla je da želi da se vrati normalnom životu.
Napisala je: "Uglavnom mi ide dobro vraćanje u normalan život. Moji prijatelji primjećuju da se nisam promijenila... Kad najmanje očekujem, naiđu momenti dubokog osjećaja gubitka ili tuge.
Bonus video:
