Memoari "Permanent Record" Edvarda Snoudena, kojeg neki smatraju zviždačem herojem dok ga vlada SAD optužuje za izdaju, nude uvid u iskustva koja su ga dovela do razotkrivanja tajnih programa nadzora američkih obavještajnih službi, ali i upozorenja o mogućnostima daljih zloupotreba tehnološkog napretka, pišu svjetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.
"Permanent Record" vjerovatno neće promijeniti ničije mišljenje o Snoudenu, ali kad je riječ o privatnosti, slobodi govora i Ustavu, njegova priča razjašnjava koji su ulozi, ocjenjuje "Njujork tajms".
Zbog otkrivanja tajnih programa sakupljanja podataka sa telefona i aktivnosti na internetu američkih građana, kao i o prisluškivanju stranih lidera, Snoudena je administracija prethodnog predsjednika SAD Baraka Obame proglasila izdajnikom i optužila ga za kršenje zakona o špijunaži, oduzevši mu pasoš, čime je praktično zarobljen u Moskvi, gdje od tada živi.
Snouden, ističe „Njujork tajms”, traži od čitaoca da se zapita šta znači što su podaci o našim životima sakupljeni i sačuvani na kompjuterskom fajlu, dostupni ne samo sad, već potencijalno zauvijek; da li tako povjerljiv rad treba davati privatnim ugovaračima; šta povlači za sobom efektivan nadzor dok je javnost u mraku; i kada zabrinutost za nacionalnu bezbjednost može skliznuti u nekontrolisanu vlast.
Poziv dužnosti i patriotski pedigre dobili su prioritet u Snoduenovom opisu motiva za objelodanjivanje tajnih programa nadziranja, ali njegova knjiga takođe upozorava na opasnosti masovnog nadziranja koje dolaze s tehnološkim napretkom, posebno kako se vještačka inteligencija stapa s kapacitetima nadziranja, piše „Gardijan”.
"Permanent Record" je Snoudenov pokušaj odgovora na pitanja šta je uradio i kako nazad, upravo kroz nešto što on sam, kako ističe „Gardijan”, smatra neugodnim i antitetičkim: kršenjem sopstvene privatnosti i otvaranjem onoga što naziva „prazna zona koja se nalazi izvan dosega države”.
Taj prostor je čuvao šest godina, ali njegov opis iskustava koji su ga doveli do značajne odluke, zajedno s detaljima o porodičnom porijeklu, služe kao snažna odbrana od optužbi da je izdajnik, ocjenjuje list.
Knjiga takođe nudi podsetnik da je obelodanjivanje masovnog nadgledanja i obimnog skupljanja ličnih podataka važno sada kao što je bilo 2013. i još više, tvrdi Snouden, imajući u vidu da su privatne kompanije sada postale nova čudovišta prikupljanja podataka.
Snouden dolazi iz porodice patriota - jedan deda mu je bio kontraadmiral, otac je radio za obalsku stražu, a majka je radila u NSA. U mladosti se zainteresovao za kompjutere i bio je opsednut očevim Komodorom 64, a s pojavom interneta je svaki slobodan trenutak provodio onlajn, učeći kako da kodira i kako da razbija kodove.
Poslije terorističkih napada 11. septembra 2001, pridružio se vojsci. Sada kaže da se najviše kaje zbog svoje „refleksne, neupitne podrške” odluci da se pokrene rat poslije napada i kako je to dovelo do „tajnih mera, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova”.
Za taj paralelni univerzum je saznao radeći za različite obavještajne službe na unapređenju prastarih informatičkih sistema. Veliki trenutak je došao kada je pitan da sastavi prezentaciju kineskih „potpuno zapanjujućih” kapaciteta nadziranja. Kada je to uradio, shvatio je da gleda u „ogledalo i vidi odraz Amerike”, pa je želio da ustanovi da li su njegovi strahovi osnovani. Ljut zbog svog otkrića kopirao je dokumenta o najšokantnijem programu skupljanja podataka na malu sim karticu koju je prokrijumčario iz zgrade NSA.
Snouden je na kraju odlučio da ne bude odan agencijama za koje je radio, već javnosti koju je trebalo da štite, ukazuje „Gardijan” i ističe da je osjetio da su obični građani izdani i da on ima dužnost da objasni kako.
S druge strane, časopis „Njujorker” ocjenjuje da Snoudenovi memoari ne rešavaju ključna pitanja njegovog slučaja zviždač - „Permanent Record” je autobiografija gejmera, ispijenih očiju prikovanih za ekran i željnog nevidljivosti.
Kritičari Snoudena optužuju za izvlačenje i izokretanje, a pristalice ga vide kao svetionik iskrenosti i plemenitosti nespornog integriteta, ukazuje „Njujorker” uz ocjenu da će čitaoci biti podijeljeni i oko njegovih memoara, iz kojih neće saznati mnogo osim kako izgleda um gejmera, pošto veći dio knjige beleži, ne Snoudenova otkrića i njihove posledice, već njegovo detinjstvo, adolescenciju i rane godine odraslog doba, igru po igru, od Nintenda do NSA.
Snouden je kontroverzna ličnost, a uzbunjivanje, kako Snouden opisuje šta je uradio, sporno je pitanje, posebno kad je riječ o obavejštajnim operacijama, ocjenjuje „Njujorker”.
Veći dio kontroverzi u Snoudenovom slučaju tiče se nečega što izgleda kao pitanje mišljenja - da li je patriota ili izdajnik, ocjenjuje „Njujorker”, dodajući da dilema patriota-izdajnik ipak ne bi trebalo da je pitanje mišljenja, ali je zakon nejasan.
Ljudi koji smatraju Snoudena patriotom tvrde da je razotkrivanje masivnog programa nadzora NSA usluga javnosti i herojski čin, dok oni koji ga smatraju izdajicom tvrde da su njegova otkrića unazadila američke protivterorističke operacije i da su ugroženi obavještajni agenti SAD i njihovi izvori širom svijeta.
Ako je Snouden patriota, onda zaslužuje zaštitu kao zviždač, ali je problem što je potpisao zakletvu da neće odavati državne tajne, a zakon o zaštiti zviždača ne štiti ljude koji otkrivaju povjerljive informacije. S druge strane, ako je Snouden izdajnik, ministarstvo pravde je u pravu što ga je optužilo po zakonu o špijunaži, osim što ne djeluje da je bio špijun - FBI vjeruje da je Snouden radio na svoju ruku.
"Permanet Record" ne rješava ta pitanja niti pokazuje mnogo interesovanja za njih, navodi njujorški časopis, prenosi RSE.
Bonus video:
